Obveznica

Obveznica (engl. bond) je finansijski instrument, odnosno dužnička hartija od vrednosti, kojom izdavalac (dužnik) priznaje da ima finansijsku obavezu ka poveriocu, a služi poveriocu kao dokaz za to i kao sredstvo prikupljanja naplate. Dužnik je kasnije obavezan da izmiruje svoju obavezu, tako što vraća pozajmljeni iznos, sa kamatom ili drugačije, u skladu sa početnim uslovima.

Obveznice predstavljaju veoma značajan oblik prikupljanja slobodnih novčanih sredstava u savremenim privrednim odnosima u cilju finansiranja proširene reprodukcije.

Emisija obveznica

Emisija obveznica je prikupljanje dugoročnih novčanih sredstava izdavanjem obveznica. Obveznice može izdati država, lokalni organi vlasti, preduzeće, banka i druge finansijske organizacije.

Pošto izdavanje obveznica zahteva visok stepen stručnosti i dobro organizovanu tehniku emisije, pojedinci i udruženja obično prepuštaju izdavanje obveznica u njihovo ime specijalizovanim organizacijama. Prva prodaja može se vršiti direktno finansijskoj instituciji ili publici preko finansijske institucije kao posrednika.

Postoje tri načina emisije obveznica:

• upisivanje obveznica ili supskripcija,
• stalna prodaja obveznica i
• slobodna prodaja obveznica.

Podela obveznica

U odnosu na trajanje kreditnog odnosa, obveznice se dele na:

• kratkoročne - koje dospevaju na naplatu u roku koji je kraći od jedne godine,
• srednjoročne - koje dospevaju na naplatu u periodu od 2 do 5 godine,
• dugoročne - koje dospevaju na naplatu u periodu dužim od pet godina.

U zemljama sa razvijenim finansijskim tržištem postoji dominacija dugoročnih u odnosu na kratkoročne obveznice. U tim zemljama rokovi dospeća dugoročnih obveznica je od 10 do 30 godina, dok srednjoročne obveznice od 5 do 10 godina. U zemljama u razvoju preovlađuju kratkoročne obveznice u odnosu na dugoročne.

U odnosu na način označavanja vlasništva:

• obveznice na ime - imaju na plaštu navedeno ime kupca, a na novog vlasnika se prenose indosiranjem,
• obveznice na donosioca - imaju na plaštu navedeno da su na donosioca, na novog vlasnika se prenose prostom predajom.

U odnosu na subjekte koji ih izdaju, obveznice se dele na:

• obveznice koje izdaje javni sektor - državne i municipalne obveznice,
• obveznice koje izdaje privatni sektor - korporativne obveznice.

Državne obveznice (engl. government bonds) su dužničke hartije od vrednosti kojima se država (njeni organi ili institucije), kao emitent obavezuje da će u određenom roku isplatiti određena sredstva koja duguje uz dogovorenu kamatu. Državne obveznice spadaju u jedan od najsigurnijih vrednosnih papira, jer za njihovu isplatu garantuje država. U razvijenim zemljama sveta, osnovna namena emisije državnih obveznica jeste finansiranje javnih rashoda, odnosno budžetskog deficita ili deficita javnih fondova, pa se s tim u vezi emisija sprovodi na osnovu planova budžeta ili javnih rashoda. U zemljama u razvoju je čest slučaj da se obveznice emituju i radi pokrića duga.

Obveznice lokalnih organa vlasti (engl. Municipal bonds, Local, engl. authority bonds) mogu emitovati gradovi, opštine i drugi organi lokalnih zajednica. Pomoću njih lokalne vlasti prikupljaju neophodna sredstva za realizaciju određenih projekata ili za pokrivanje tekućeg budžetskog deficita. Prinos na municipalne obveznice je najčešće veći od prinosa koji bi se ostvario ulaganjem u državne obveznice, ili oročavanjem depozita u banci. Osim atraktivne kamate, u najvećem broju slučajeva investitor se oslobađa plaćanja poreza. Obveznice lokalnih organa vlasti mogu se prodavati na sekundarnom tržištu kapitala, tako da investitori uživaju neophodnu likvidnost.

Korporativne obveznice (engl. Corporate bonds) su dužničke hartije od vrednosti kojima se neko preduzeće (korporacija) kao izdavatelj obavezuje da će u određenom roku vratiti pozajmljena sredstva uz određenu fiksnu ili promjenjivu kamatu. Korporativne obveznice su odličan prvenstveno kreditni instrument i za preduzeće predstavlja manje troškove od troškova koje stvaraju klasični krediti. Korporativne obveznice se takođe mogu preprodavati na sekundarnom tržištu.

Sa stanovišta osiguranja potraživanja, obveznice se dele na:

• neosigurane,
• osigurane,
• refundirane,
• hipotekarne.

Prema načinu učestvovanja u dobitku preduzeća, obveznice se dele na:

• Obveznice sa finansijskom kamatom
• Dohodovne
• Participirajuće

Prema mogućnosti otkupa pre roka dospeća, obveznice se dele se na:

• opozive – sadrže pravo emitenta da ih otkupi pre roka dospeća, po unapred utvrđenoj ceni koja je, po pravilu, veća od nominalne vrednosti obveznice.
• neopozive – ne sadrže pravo emitenta da ih otkupi pre roka dospeća.

Prema načinu njihove amortizacije, odnosno načina plaćanja kamate, dele se na:

• Obveznice sa jednokratnim dospećem
• Obveznice sa višekratnim (serijskim) ili periodičnim dospećem. Kamata se može plaćati jednom, dva ili četiri puta godišnje, dok se isplata glavnice se vrši na dan dospeća obveznice.

Postoji još niz podela obveznica.

U domaćem pravu zemalja bivše SFRJ insistira se na tome da izdavanje obveznica mora biti uspešno, a to znači da je u roku za isplatu obveznice uplaćeno najmanje 90% od ukupnog novčanog iznosa koji je označen u objavi za upis obveznice.

Karakteristike obveznica

Nominalna vrednost obveznice predstavlja glavnicu po kojoj je emitovana pojedinačna obveznica i na koju se obračunava kamata. Najčešće se iskazuje celim brojevima, na primer 100 novčanih jedinica, 1.000 ili 10.000 novčanih jedinica. Nominalna vrednost ne mora nužno biti iznos koji investitor plaća kada kupuje obveznicu. Zbir svih nominalnih vrednosti svih pojedinačnih obveznica čini nominalnu vrednost celokupne emisije obveznice. Kada se trguje obveznicama, njihova cena se iskazuje u procentima u odnosu na nominalnu vrednost.

Cena obveznice se vremenom menja u zavisnosti od tržišnih uslova, kamatnih stopa, kreditnog rejtinga emitenta i drugo.

Ako se obveznica prodaje po ceni većoj od nominalne, kaže se da se prodaje s premijom.

Ako se obveznica prodaje po ceni manjoj od nominalne, kaže se da se prodaje s diskontom.

Kupon je iznos kamate koji se isplaćuje investitoru i obračunava se na nominalnu vrednost obveznice. Na primer, ako je obveznica denomirana na nominalni iznos od 100 novčanih jedinica, s kamatnom stopom od 10% na godišnjem nivou i godišnjom isplatom kupona, tada će imalac obveznice prilikom godišnje isplate kupona imati prihod od 10 novčanih jedinica. Obveznice sa kraćim rokom dospeća nose niže kamatne stope, u odnosu na obveznice sa dužim rokovima dospeća, s obzirom da kraći vremenski rok nosi manji rizik.

Rok dospeća ili ročnost obveznice je rok u kome se emitent obavezuje da vrati investitoru glavnicu (nominalni iznos obveznice), uvećan za odgovarajuću kamatu. Nakon isplate, smatra se da je emitent izvršio svoju obavezu prema investitoru i tada njihov dužničko-poverilački odnos prestaje. Međutim, investitor nije dužan da čeka njen krajnji rok dospeća kako bi povratio svoju investiciju.

Cena obveznica

Cena obveznice je cena po kojoj se kupuju prava koja proizlaze iz obveznice. Cena obveznice formira se na tržištu pod uticajem ponude i potražnje.

Ulaganje u obveznice je manje rizično od ulaganja u akcije, budući da se emitent obveznice obavezuje da će investitoru isplatiti glavnicu i kamate. Zbog toga cene obveznica, po pravilu, manje fluktuiraju nego cene akcija.

Prva prodajna cena obveznice zavisi od odnosa kamate koju nosi obveznica i vladajuće kamatne stope na dugoročnu štednju koju plaćaju banke. Ako su te dve stope jednake, obveznice se prodaju po nominalnoj vrednosti, tj. vrednosti koja je upisana na obveznici. Ako je kamatna stopa na štednju niža od kamate koju nosi obveznica, obveznica će se prodavati po ceni koja je viša od nominalne — ostvaruje se premija.

Ravnotežna cena obveznice računa se inverznom > konformnom metodom, tako da se očekivani prihodi po osnovi obveznice diskontuju na sadašnju vrednost uzimajući u obzir trenutnu ili očekivanu kamatnu stopu.

Najjednostavnije se računa ravnotežna cena obveznice kod koje se na dan dospeća isplaćuje glavnica zajedno sa svim kamatama, po formuli:

SV = I⋅(1+k)^{​d⁄₃₆₅}

Gde je:

СВ – sadašnja vrednost plaćanja (anuiteta) koje obveznica donosi

И – isplata na dan dospeća

к – kamatni faktor

д – broj dana do dospeća

Ukoliko se otplata obveznice vrši u više anuiteta, obračun je nešto složeniji, potrebno je svaku od otplata diskontovati na sadašnju vrednost po formuli:

SV=A₁⋅(1+k)^{​d₁⁄₃₆₅} + A₂⋅(1+k)^{​d₂⁄₃₆₅} + ... + A_n⋅(1+k)^{​d_n⁄₃₆₅} + I⋅(1+k)^{​d_n⁄₃₆₅}

Gde su:

А – iznosi anuiteta koji dospevaju u н periodu

н – broj godina (perioda) do dospeća

Ukoliko postoji rizik da obveznica ne bude isplaćena, odnosno da bude isplaćena u umanjenom iznosu, tada se rizik obračunava u cenu obveznice na sledeći način:

SV=R⋅K⋅(A₁⋅(1+k)^{​d₁⁄₃₆₅} + A₂⋅(1+k)^{​d₂⁄₃₆₅} + ... + A_n⋅(1+k)^{​d_n⁄₃₆₅}+ I⋅(1+k)^{​d_n⁄₃₆₅})

Gde je:

Р – faktor verovatnoće da obveznice budu isplaćene

К – faktor koji pokazuje koliki se postotak od nominalne vrednosti obveznica očekuje da će biti isplaćen.

Prinos

Prinos (engl. return) je dobit koju investitor očekuje od ulaganja u određeni finansijski instrument. Predstavlja osnovni motiv investiranja na finansijskom tržištu. Kupci obveznica pokušavaju da ostvare što veći prinos, uz što niži rizik.

Prinos se sastoji iz dva dela:

• kamata
• kapitalni dobitak (engl. capital gain) je razlika između više prodajne tržišne cene i cene po kojoj je investitor kupio obveznicu, u slučaju da investitor odluči da unovči obveznicu na sekundarnom tržištu pre njenog dospeća.

Tržišna cena obveznica se izražava u procentima od njene nominalne vrednosti. Ona direktno utiče na iznos novčanih sredstava koje investitor ulaže u obveznicu i direktno se odražava i na prinos investitora.

Nominalni prinos ili kuponski prinos predstavlja prinos u skladu sa iznosom nominalne (kuponske) stope.

Tekući prinos se izračunava kao količnik kamatnog prihoda (vrednost kamatnog kupona za dati period, koja se kod standardne obveznice ne menja) i cene po kojoj je investitor kupio obveznicu.

Prinos po dospeću predstavlja standardnu meru ukupne stope prinosa investitora u obveznice. Računa se pod pretpostavkom da će se obveznica držati do dospeća.

Prinos do dospeća izjednačava tekuću vrednost novčanog toka i cenu obveznice.

Prinos do opoziva, za obveznice koje se mogu opozvati, se računa isto kao i prinos do dospeća, s tim što se u obzir uzima vreme do opoziva, umesto vremena do dospeća, a umesto nominalne cene, računa se cena opoziva.

Suština analize obveznica svodi se na određivanje sadašnje vrednosti budućih prinosa obveznica. Prilikom donošenja odluke o investiranju na finansijskom tržištu, investitori vrše analizu prinosa na uložena finansijska sredstva. Za izračunavanje se koristi interna stopa prinosa (engl. internal rate of return), koja je poznata i pod nazivima interna stopa rentabilnosti investicija ili efektivna kamatna stopa na uložena finansijska sredstva investitora u obveznice na tržištu kapitala.

Literatura

• Milovanović, Dragan; Ćudić, Bojan (2010). Dragan, Mikerević, ur. „Analiza prinosa investitora u obveznice na tržištu kapitala Republike Srpske” (PDF). Acta Economica. Banja Luka: Ekonomski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci. 13. ISSN 2232-738X. Arhivirano iz originala (PDF) 11. 03. 2012. g. Pristupljeno 10. 6. 2017. 
• Uprava za javni dug (2015). Vodič za investiranje u državne hartije od vrednosti Republike Srbije (PDF). Ministarstvo finansija. Arhivirano iz originala (PDF) 15. 06. 2016. g. Pristupljeno 12. 6. 2017. 

Vidi još

• Beogradska berza
• Akcije
• Tržište stranih valuta

Spoljašnje veze

• Beogradska berza