Ograđeni vrt

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ograđena bašta zamka Edzel, Škotska, opstaje od ranog sedamnaestog veka

Vrt ograđen zidovima je bašta ograđena visokim zidovima, posebno kada se to radi u hortikulturne, a ne u bezbednosne svrhe, iako su prvobitno sve bašte bile ograđene radi zaštite od životinjskih ili ljudskih uljeza. U umerenim klimatskim uslovima, posebno u hladnijim oblastima, kao što je Škotska, osnovna funkcija ozidavanja bašte je da zaštiti baštu od vetra i mraza, iako može služiti i u dekorativne svrhe. Kuhinjske bašte su često bile ograđene zidovima, što ih je društveno odvajalo, omogućavajući baštovanima, od kojih se obično očekivalo da nestanu iz „bašta zadovoljstva“ kada su stanari kuće verovatno bili u blizini, da nastave svoj posao. Zidovi, koji su se ponekad zagrevali, nosili su i voćke formirane u špalir.

Detalj minijature, oko 1490-ih, koji prikazuje vrt ograđen zidom svuda unaokolo, sa unutrašnjim ogradama raznih vrsta. Kameni zidovi su nerealno niski radi umetničke pogodnosti.

Istorijski gledano, i još uvek u mnogim delovima sveta, skoro sve urbane kuće sa bilo kojim privatnim spoljnim prostorom imaju visoke zidove radi bezbednosti, i svaka mala bašta je prema tome podrazumevano ozidana. Isto je bilo i sa mnogim seoskim kućama i drugim objektima, na primer verskim. U palatama i većini seoskih kuća, cela parcela, uključujući čak i veoma veliku baštu, takođe je bila ozidana ili bar ograđena, ponekad sa (mnogo skupljim) metalnim ogradama duž delova granice sa kojih se pruža najbolji pogled da se pokaže sjaj rezidencije, kao u Versajskoj palati, Bakingamskoj palati i mnogim drugim. U nekim slučajevima prvobitno je postojala ograda ili živa ograda, ali je zid dodat kasnije kada su sredstva dozvoljavala. Konkretno, angažovanje lokalne radne snage za izgradnju zida smatralo se hvale vrednim metodom za ublažavanje gladi, a mnogi zidovi oko seoskih kuća na Britanskim ostrvima datiraju iz godina gladi 1840-ih.

Hortikulturne, a takođe i društvene prednosti ograđene bašte značile su da kuhinjske bašte često formiraju ili su formirale ograđen deo unutar većeg kompleksa sa zidovima. Ponekad je to bilo zbog bezbednosti biljaka; 1630-ih kraljevska botanička bašta Francuske (danas Botanička bašta u Parizu), sama ograđena zidovima, imala je unutrašnji zidom ograđen vrt lala, pošto su lukovice bile vredne i sklone krađi.

Stvaranje mikroklime[uredi | uredi izvor]

Sklonište obezbeđeno ograđenim zidovima može da podigne temperaturu okoline u bašti za nekoliko stepeni, stvarajući mikroklimu koja omogućava da se uzgajaju biljke koje ne bi preživele u neizmenjenoj lokalnoj klimi.

Većina zidova je izgrađena od kamena ili cigle, koji apsorbuju i zadržavaju sunčevu toplotu, a zatim je polako oslobađaju, podižući temperaturu uza zid, omogućavajući da se breskve, nektarine i grožđe uzgajaju uz zidove okrenute prema jugu.

Sposobnost dobro dizajnirane bašte ograđene zidom da stvori veoma različita stabilna okruženja ilustruje ovaj opis kamene bašte u Botaničkoj bašti u petom pariskom arondismanu, gde se gaji preko 2.000 vrsta iz različitih klimatskih zona, od planinskih do mediteranskih, koje se uzgajaju na nekoliko hektara:

Bašta je zaštićena od naglih promena vremenskih uslova i od jakih vetrova, zahvaljujući izdubljenim terasama i velikom drveću…. Baštovani na najbolji način koriste severne ili južne ekspozicije i trajno senovite predele ove male, zaštićene doline. Unutar samo nekoliko metara temperature mogu da se kreću od 15 do 20S, što bi se moglo nazvati mikroklimom![1]

Grejani zidovi[uredi | uredi izvor]

Pokretni blokovi za kontrolu kretanja toplog vazduha u grejanom zidu u Eglinton Kauntri Parku, u Škotskoj

Brojni vrtovi sa zidovima u Britaniji imaju vrući zid ili zid od voća, šuplji zid sa centralnom šupljinom ili otvore u zidu na strani koja je okrenuta prema bašti, tako da se vatra može paliti unutar zida kako bi se obezbedila dodatna toplota za zaštititi voće koje raste uza zid. Toplota izlazi u baštu kroz ove otvore, a dim iz vatre se usmerava nagore kroz dimnjake. Ova vrsta šupljeg zida nalazi se u Krokstet Holu u Liverpoolu (Engleska), i Eglinton Kauntri Parku i Danmore Hausu, u Škotskoj. U Krum Kourtu jedan šuplji zid iz 18. veka imao je nekoliko malih peći za snabdevanje toplotom. U 1800-im, takvi zidovi su bili obloženi cevima i povezani na kotao, kao u Benk Holu u Bretertonu.

Dizajn[uredi | uredi izvor]

Tradicionalni dizajn ograđene bašte, podeljene na četiri četvrtine odvojene stazama, sa bunarom ili bazenom u centru, datira iz najranijih vrtova Persije. Hortus conclusus ili "zatvoreni vrt" srednjevekovne Evrope bio je tipičnije ograđen živom ogradom ili ogradom, ili arkadama; iako je bila obezbeđena određena zaštita od vremenskih prilika i efikasna zaštita od životinja lutalica, to nisu bile bašte sa posebnim zidovima.

Kuhinjske bašte[uredi | uredi izvor]

U Ujedinjenom Kraljevstvu, mnoge seoske kuće imale su ograđene kuhinjske bašte koje su se razlikovale od ukrasnih vrtova. Očekivalo se da jedno jutro (akr, 4.046,9 m²) kuhinjskog vrta daje dovoljno proizvoda za ishranu dvanaest ljudi, a ove bašte su bile veličine od jednog jutra do dvadeset ili trideset jutara u zavisnosti od veličine domaćinstva.[2] Najveće bašte služile su izuzetno velikim domaćinstvima, na primer, kraljevska kuhinjska bašta u Vindzoru izgrađena je za kraljicu Viktoriju 1844. godine i u početku je zauzimala dvadeset dva akra, ali je proširena na trideset jedan akr da bi opskrbila rastuće domaćinstvo.[3] Bašte su se najviše razvile u drugoj polovini devetnaestog veka.[4] Mnogi od ovih vrtova izašli iz upotrebe u dvadesetom veku, ali su neki ponovo oživeli kao ukrasne bašte, a drugi su se koristili za proizvodnju voća, povrća ili cveća.

Suzan Kembel, u knjizi posvećenoj ograđenim baštama, pominje nekoliko faktora koji doprinose tome koliko je kuhinjski vrt produktivan. Produktivnost je zavisila od prikladnosti situacije, a uspešne bašte zavisile su od dostupnosti vode, stajnjaka, toplote, ozidanog prostora, skladišnog prostora, radnih prostorija i što je najvažnije, posvećenog tima baštovana.[5]

Primeri[uredi | uredi izvor]

Kuhinjski vrt ograđen zidom u Krum Kourtu, Vorčester, je navodno najveća ograđena kuhinjska bašta iz 18. veka u Evropi. U privatnom je vlasništvu i obnovljena od strane sadašnjih vlasnika. Oko 1806. godine, izgrađen je visoki slobodnostojeći vrući zid istok-zapad, visok 4m, opsluživan sa pet peći; ovo je istorijski značajno jer je jedna od prvih takvih građevina koje su izgrađene.[6]

Ograđena kuhinjska bašta u Čilton Folijatu u Viltširu bila je tema televizijske dokumentarne serije iz 1987. godine The Victorian Kitchen Garden.

Psiha otvara vrata u Kupidonov vrt, Džon Vilijam Voterhaus

U književnosti[uredi | uredi izvor]

U priči Suzana (Šošana), Knjiga proroka Danila, ograđena bašta je poprište i navodnog sastanka i pokušaja silovanja.[7] Zbog zidova zajednica nije u mogućnosti da utvrdi šta se zapravo dogodilo.

U tumačenju mita o Kupidonu i Psihi od Džona Vilijama Voterhausa, Psiha je živela u Kupidonovoj ograđenoj bašti.

Veliki deo priče dečje priče Frensis Hodžson Bernet Tajni vrt se vrti oko vrta ograđenog zidom koji je bio zaključan deset godina. Autora je inspirisana vrtovima Grejt Mejtam Hola u Kentu.[8]

„Rapačinijeva ćerka“, kratka priča Natanijela Hotorna, odvija se gotovo u potpunosti u granicama ograđene bašte u kojoj Beatris, ljupka ćerka ludog naučnika, živi pored raskošnog, ali smrtonosnog cveća.[9]

U trećoj knjizi u romanima Meri Stjuart o legendi o Arturu, The Last Enchantment, Merlin konstruiše zagrejani zid za svoju baštu u Eplgartu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rodolphe Trouilleux, Unexplored Paris. Paris: Parigramme, 1996, 2009, p. 61
  2. ^ Susan Campbell, Walled Kitchen Gardens. Oxford: Shire Publications, 2013 (1998), p. 5.
  3. ^ Susan Campbell, Walled Kitchen Gardens. Oxford: Shire Publications, 2013 (1998), p. 6.
  4. ^ Susan Campbell, A History of Kitchen Gardening; Jennifer Davies, The Victorian Garden (1987, based on a BBC series)
  5. ^ Susan Campbell, Walled Kitchen Gardens. Oxford: Shire Publications, 2013 (1998), p. 5.
  6. ^ Tovey, Jill (Archivist for the Croome Estate Trust) (2011), A Summary of the History of Croome Walled Garden, Friends of Croome Park 
  7. ^ Adele Reinhartz, "Better Homes and Gardens: Women and Domestic Space in the Books of Judith and Susanna", Stephen G. Wilson and Michel Desjardins, ed., Text and artifact in the religions of Mediterranean Antiquity, 2000, Wilfrid Laurier University Press, 325-339, p. p. 334.
  8. ^ „Great Maytham Hall, Kent: the most famous garden in literature”. National Garden Scheme (na jeziku: engleski). 2020-05-26. Pristupljeno 2021-04-22. 
  9. ^ Lesley Ginsberg, “The Birth-Mark,” “Rappaccini’s Daughter,” and the Ecogothic", - Dawn Keetley and Matthew Wynn Sivils. ed., Ecogothic in Nineteenth-Century American Literature, Routledge, 2017, 114-133, p. 115.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]