Odnosi Jugoslavije i Zambije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Odnosi Jugoslavija-Zambija

Zambija

Jugoslavija

Odnosi Jugoslavije i Zambije bili su istorijski spoljni odnosi između Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija i Zambije. Odnosi su se razvili i bili fokusirani na zajedničko članstvo i učešće u aktivnostima Pokreta nesvrstanih. Diplomatski odnosi između Jugoslavije i Zambije uspostavljeni su 24. oktobra 1964. godine.[1][2] Svoj vrhunac su dostigli pre i tokom 3. konferencije šefova država ili vlada zemalja Nesvrstanih zemalja u Lusaki 1973, kada je Jugoslavija pružila veliku logističku i diplomatsku podršku relativno nedavno dekolonizovanoj Zambiji.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Kenet Kaunda sa Titom prilikom posete Beogradu.
Pismo Josipa Broza Tita predsedniku Zambije 1974.

Jugoslovenske organizacije i Vlada su moralno, politički i finansijski pomagali oslobodilački pokret Zambije pre sticanja nezavisnosti.[1] Jugoslovenska delegacija na čelu sa potpredsednikom Saveznog izvršnog veća Aleksandrom Grličkovim prisustvovala je svečanom proglašenju nezavisnosti Zambije 24. oktobra 1964. godine.[1]

3. konferencija šefova država i vlada nesvrstanih zemalja u Lusaki[uredi | uredi izvor]

Nakon što je Lusaka izabrana za domaćina 3. konferencije šefova država i vlada nesvrstanih zemalja, grad se suočio sa velikim problemom nedostatka objekata za domaćina događaja.[3] Samo četiri meseca pre događaja Predsednik Zambije Kenet Kaunda (kolebljiv da poziva kompanije iz Zapadnog bloka) je pozvao građevinsku kompaniju Energoprojekt iz Beograda tražeći od njih da što brže sagrade kongresnu dvoranu sa 4.000 sedala i da cena nije u pitanju.[3] Projekat je dizajnovan i građen istovremeno i 115 dana nakon početka radova i dve nedelje pre roka, nova kongresna sala je bila spremna za događaj.[3] Jugoslovensku delegaciju na konferenciji predvodio je Hrvatski diplomata Budimir Lončar.[4] Predsedavao je jugoslovenskom grupom za izradu dokumenata i pružio sličnu podršku zambijskoj delegaciji na pripremnom sastanku u Tanzaniji između 13. i 17. aprila 1970. godine.[4] Država domaćin je kasnije čak odlučila da ga imenuje za predsedavajućeg grupe koja je izradila završni dokument konferencije i grupa koja je dostavila dokumente i materijale zambijskoj delegaciji.[4] 48 godina nakon konferencije, u intervjuu sa hrvatskim istoričarem Tvrtkom Jakovinom, prokomentarisao je da je "Konferencija u Lusaki moja od A do Ž".[4]

Ekonomska saradnja[uredi | uredi izvor]

FINDECO zgrada, sasvim desno, istaknut je primer jugoslovenske modernističke arhitekture u Africi.[5]

Zambia Engineering and Contracting Company Limited (ЗЕЦЦО), грађевинска компанија са седиштем у Лусаки која запошљава 170 људи са пуним радним временом и има годишњи промет од 3 милиона америчких долара, основана је 1965. године као заједничко предузеће између замбијске и југословенске владе.[6] Првобитно је 65% био у власништву замбијске државне инвестиције ЗИМЦО и 35% у власништву Енергопројекта Југославије.[6]

Списак билатералних државних посета[uredi | uredi izvor]

Југословенске посете Замбији[uredi | uredi izvor]

Замбијске посете Југославији[uredi | uredi izvor]

  • 22-25. мај 1964: Кенет Каунда[7]
  • Септембар 1965: Кенет Каунда[7]
  • Јун 1967: Кенет Каунда[7]
  • Октобар 1969: Кенет Каунда[7]
  • 6-12. мај 1970: Кенет Каунда[7]
  • 1971: Кенет Каунда[7]
  • 27-29. септембар 1974: Кенет Каунда[7]

Види још[uredi | uredi izvor]

Референце[uredi | uredi izvor]

  1. ^ а б в „RELATIONS BETWEEN YUGOSLAVIA AND ZAMBIA”. Jugoslovenski Pregled. 12 (1): 131—146. 1971. 
  2. ^ Vučetić, Radina; Bets, Pol; Cukić, Radovan; Sladojević, Ana (2017). Tito u Africi: slike solidarnosti (PDF). Museum of Yugoslavia. ISBN 978-86-84811-45-7. 
  3. ^ а б в Tagliabue, John (28. 3. 1983). „How a Yugoslav Company Built an International Market”. The New York Times. Приступљено 29. 8. 2020. 
  4. ^ а б в г Perović, Latinka (22. 8. 2020). „Svedok istorije pred istoričarem, istoričar sa svedokom istorije”. Peščanik. Приступљено 29. 8. 2020. 
  5. ^ Niebyl, Donald (29. 3. 2020). „10 Works of Yugoslav Modernist Architecture in Africa & the Middle East”. The Spomenik Database. The Spomenik Database. Приступљено 29. 8. 2020. 
  6. ^ а б Sutton, John; Langmead, Gillian (2013). An Enterprise Map of Zambia (PDF). International Growth Centre. стр. 111. ISBN 978-1-907994-10-4. 
  7. ^ а б в г д ђ е ж з R. Radonić, Nemanja (2020). Слика Африке у Југославији (1945-1991) (PDF) (Doctoral Thesis). University of Belgrade. Приступљено 1. 11. 2020. 

Литература[uredi | uredi izvor]

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]