Opsada Budima (1849)
Opsada Budima (1849) | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Mađarske revolucije 1848. | |||||||
![]() Juriš na Budim | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
![]() |
![]() | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
![]() |
![]() | ||||||
Jačina | |||||||
oko 4.914 sa 92 topa[1] | oko 31.000 sa 142 topa[1] | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
oko 700 mrtvih, ostali zarobljeni | oko 400 mrtvih, 700 ranjenih |
Istorija Mađarske |
---|
![]() |
Opsada Budima (1849) bila je deo Mađarske revolucije 1848.
Uvod[uredi | uredi izvor]
U zimskoj ofanzivi protiv mađarskih revolucionara, Vindišgrec je 15. decembra 1848. zauzeo Bratislavu koju su Mađari napustili bez borbe, a zatim je 30. decembra potukao mađarsku Dunavsku armiju u bici kod Mora. Mađarska vojska je odstupila prema Budimu, koji je napustila bez borbe, dok se mađarska vlada preselila u Debrecin. Budim je zauzet bez borbe 5. januara 1949. Mađarska vojska potučena je 26-27. februara u bici kod Kapolne, ali je u aprilu prešla u protivnapad i potukla Austrijance u bici kod Išasega.[2]
Opsada[uredi | uredi izvor]
Vindišgrec je smenjen i novi austrijski zapovednik, general Franc Velden, povukao je glavninu vojske prema Beču, ostavivši u Budimu generala Hajnriha Hencija sa 4 bataljona i jednim eskadronom konjice (ukupno 4.914 vojnika i 92 oruđa). Glavnina mađarske vojske (oko 31.000 vojnika sa 142 oruđa) pod generalom Gergejom je 4. maja opsela Budim i zauzela ga na juriš 21. maja 1849.[1]
Posledice[uredi | uredi izvor]
Posle ruske intervencije u Mađarskoj, leta 1849., austrijska vojska zaposela je Budim 11. jula, a narednog dana i Peštu.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Gažević 1974, str. 97 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFGažević1974 (help)
- ^ Gažević 1974, str. 187–192 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFGažević1974 (help)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija, tom 5. Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 187—192.
- Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija, tom 2. Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 97.