Pređi na sadržaj

Opsada Budima (1849)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opsada Budima (1849)
Deo Mađarske revolucije 1848.

Juriš na Budim
Vreme4. maj21. maj 1849.
Mesto
Ishod mađarska pobeda
Sukobljene strane
Austrijsko carstvo Austrija Kraljevina Ugarska
Komandanti i vođe
Austrijsko carstvo Hajnrih Hajnci † Artur Gergej
Jačina
oko 4.914 sa 92 topa[1] oko 31.000 sa 142 topa[1]
Žrtve i gubici
oko 700 mrtvih, ostali zarobljeni oko 400 mrtvih, 700 ranjenih

Opsada Budima (1849) bila je deo Mađarske revolucije 1848.

Uvod[uredi | uredi izvor]

U zimskoj ofanzivi protiv mađarskih revolucionara, Vindišgrec je 15. decembra 1848. zauzeo Bratislavu koju su Mađari napustili bez borbe, a zatim je 30. decembra potukao mađarsku Dunavsku armiju u bici kod Mora. Mađarska vojska je odstupila prema Budimu, koji je napustila bez borbe, dok se mađarska vlada preselila u Debrecin. Budim je zauzet bez borbe 5. januara 1949. Mađarska vojska potučena je 26-27. februara u bici kod Kapolne, ali je u aprilu prešla u protivnapad i potukla Austrijance u bici kod Išasega.[2]

Opsada[uredi | uredi izvor]

Vindišgrec je smenjen i novi austrijski zapovednik, general Franc Velden, povukao je glavninu vojske prema Beču, ostavivši u Budimu generala Hajnriha Hencija sa 4 bataljona i jednim eskadronom konjice (ukupno 4.914 vojnika i 92 oruđa). Glavnina mađarske vojske (oko 31.000 vojnika sa 142 oruđa) pod generalom Gergejom je 4. maja opsela Budim i zauzela ga na juriš 21. maja 1849.[1]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Posle ruske intervencije u Mađarskoj, leta 1849., austrijska vojska zaposela je Budim 11. jula, a narednog dana i Peštu.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Gažević 1974, str. 97 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFGažević1974 (help)
  2. ^ Gažević 1974, str. 187–192 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFGažević1974 (help)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija, tom 5. Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 187—192. 
  • Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija, tom 2. Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 97.