Optička koherentna tomografija
Optička koherentna tomografija | |
---|---|
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | Oftalmologija |
MeSH | D041623 |
Optička koherentna tomografija (OCT) je savremena bezkontaktna neinvazivna dijagnostička metoda u oftalmologiji koja se zasniva na slojevnom laserskom snimanju mrežnjače i očnog živca, što omogućava sagledavanje poprečnih preseka unutrašnje struktura oka.[1] Zbog svojih performansi, i neograničenog broja ponavljanja, metoda je značajna pomoć ne samo u dijagnostici bolesti mrežnjače i očnog živca, već i u praćenju patoloških promena makule (delu očnog dna namenjenog za centralni vid i raspoznavanje boja).[2]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Ova veoma konformna dijagnostička metoda, datira od 1991. godine, a na čovekovoj mrežnjači (retini) po prvi put je primenjena 1993. godine.[3][4][5]
Značaj[uredi | uredi izvor]
Značaj optičke koherentne tomografije ogleda se u tome što omogućava da se:
- Na topografski način prikaže debljine mrežnjače i sloja nervnih vlakana;
- Obavi direktno upoređivanje promena sa nalazom na očnom dnu;
- Izvrši rana detekcija, dijagnostika i praćenje efekata konzervativne i hirurške terapije kod različitih oboljenja mrežnjače oka.[6]
Prednosti[uredi | uredi izvor]
Glavne prednosti OCT su:[1]
- Ne zahteva pripremu pacijenata, izuzev primene midrijaze (širenja zenica) koja ne mora biti kompletna.
- Snimanje je beskontaktno, pa samim tim neinvazivno
- Slike snimljene u blizini patoloških promena su mikroskopske rezolucije
- Direktno snimanje morfologije tkiva
- Bez prethodnih priprem za snimanje (izuzev širenja zenica)
- Pacijent nije izložen jonizujućem zračenju.
Princip rada[uredi | uredi izvor]
Optička koherentna tomografija (OCT) je moderna, neinvazivna tehnologija kojom se dobija nalaz poprečnog preseka retine oka. Za razliku od drugih optičkih metode koje se koriste u oftalmologiji, ova metoda koristi infracrveno zračenje (~ 1 mikrona), koje ima ne samo sposobnost da prodre značajno dublje (1-3 mm) u slojeve očnih tkiva, i poseduje i veću rezoluciju. Uz pomoć računara, potom se može izvršiti rekonstrukcija fizičkih struktura oka u dve ili tri dimenzije.[1]
Metoda funkcioniše po principu raspoređivanja laserskog svetla IR (infracrvenog) spektra na slojeve ispitivanog dela mrežnjače. Nakon usmeravanja snopa svetlosti uređaj registruje razlike u intenzitetu snopa svetlosti koji se reflektuju od različitih slojeva mrežnjače, meri vreme kašnjenja eha i na taj način omogućava jasno diferenciranje slojeva mrežnjače, merenje njihove debljine kao i uočavanje anomalija.
Modeli aparata[uredi | uredi izvor]
- Time domain OCT- TDOCT
Optička koherentna tomografija, koja se zasniva na principu nisko-koherentne svetlosne interferometrije,[1] kod konvencionalnih uređaja time domain OCT- TDOCT, emituje svetlosni zrak od strane superluminescentne diode koji se cepa na dva dela:
- Prvi je incidentni, ulazi i prolazi kroz optičke medije a potom se reflektuje od strane slojeva retine,
- Drugi je zrak koji se odbija od strane referentnog ogledala.
Promene pozicije ogledala na putu referentnog sletlosnog snopa omogućava analizu struktura na različitim dubinama u toku svakog svetlosnog ehoa, formirajući A-sken.Vreme neophodno za skeniranje kao i za prikupljanje skenova je esencijalno i određuje kvalitet signala, otuda naziv time domain - u vremenskom domenu.
- SD-OCT (spectral-domain OCT)
Savremeniji time domain OCT- TDOCT,, eliminiše potrebu za ogledalom koje se kreće na putu referentnog snopa svetlosti, što omogućava mnogo brže dobijanje skena i visoku rezoluciju (ࣳ 10μm). Time SD-OCT omogućava sabiranje velikog broja snimaka visoke rezolucije, 50 puta brže od standardnog time domain OCT- TDOCT, a 100 puta brže od prvog ultrahigh resolution OCT-a. Slike koje se dobijaju u dve ili tri ravni, predstavljaju in vivo vizualizaciju unutrašnje mikrostrukture retine odnosno makule, zapravo radi se o optičkoj biopsiji makule.
Dobijene slike se uz pomoć kompjutera mogu analizirati do najmanjih detalja. Prema tome primena optičke koherentne tomografije u oftalmologiji omogućava veoma brz, jednostavan, neinvazivan, ponovljiv i objektivan način, za sagledavanje poprečnog preseka retine i/ili makule.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Schuman JS, Puliafito CA, Fujimoto JG. Optical coherence tomography of ocular disease. 2nd ed. Thorofare: Slack Incorporated;2004.
- ^ Bezerra, Hiram G.; Costa, Marco A.; Guagliumi, Giulio; Rollins, Andrew M.; Simon, Daniel I. (2009). „Intracoronary Optical Coherence Tomography: A Comprehensive Review”. Jacc: Cardiovascular Interventions. 2 (11): 1035—1046. PMID 19926041. doi:10.1016/j.jcin.2009.06.019.
- ^ Huang, David; Swanson, Eric A.; Lin, Charles P.; Schuman, Joel S.; Stinson, William G.; Chang, Warren; Hee, Michael R.; Flotte, Thomas; Gregory, Kenton (1991-11-22). „Optical Coherence Tomography”. Science. 254 (5035): 1178—1181. ISSN 0036-8075. doi:10.1126/science.1957169.
- ^ Fercher, Adolf F.; Hitzenberger, Christoph K.; Drexler, Wolfgang; Kamp, Gerhard; Sattmann, Harald (1993). „In Vivo Optical Coherence Tomography”. American Journal of Ophthalmology. 116 (1): 113—114. ISSN 0002-9394. doi:10.1016/s0002-9394(14)71762-3.
- ^ Swanson, E. A.; Izatt, J. A.; Lin, C. P.; Fujimoto, J. G.; Schuman, J. S.; Hee, M. R.; Huang, D.; Puliafito, C. A. (1993-11-01). „In vivo retinal imaging by optical coherence tomography”. Optics Letters. 18 (21): 1864. ISSN 0146-9592. doi:10.1364/ol.18.001864.
- ^ Keane, Pearse A.; Patel, Praveen J.; Liakopoulos, Sandra; Heussen, Florian M.; Sadda, Srinivas R.; Tufail, Adnan (2012). „Evaluation of Age-related Macular Degeneration With Optical Coherence Tomography”. Survey of Ophthalmology. 57 (5): 389—414. ISSN 0039-6257. doi:10.1016/j.survophthal.2012.01.006.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |