Otalgija
Otalgija | |
---|---|
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | neurologija, otorinolaringologija |
MKB-10 | H60 Upala spoljašnjeg uva H65&H66 Upala srednjeg uva H92 Otalgija |
MKB-9-CM | 380.1 Upala spoljašnjeg uva 381 Upala srednjeg uva 388.7 Otalgija |
DiseasesDB | 18027 |
MedlinePlus | 003046 |
eMedicine | ent/199 |
Patient UK | [https://patient.info/doctor/otalgia-earache otalgia-earache Otalgija] |
Otalgija, bol u uvu jedan je od najčešćih i najsloženijih otorinolaringoloških simptoma sa kojima se suočavaju bolesnici njihove porodice (ako se radi o deci), lekari i drugi medicinski stručnjaci.[1] Prema podacima raznih autora otalgija, koja je u oko 50% slučajeva poreklom iz uva javlja se, u opštoj populaciji, u 4 do 18 odsto slučajeva.[2]
Kako uzroci otalgije mogu biti raznovrsni, dijagnoza se postavlja na osnovu istorije bolesti, fizičkog pregled, otoskopije i drugih savremenih klilničkih ispitivanja. Od presudnog značaja, za uspešnu terapiju otalgije, je da se pravilno utvrdi da li je bol primerno nastao u uvu (primarna otalgija),[3] ili je izazvana sekundarnim promenama iz okolnih struktura u glavi i vratu.[4]
Inervacije uva[uredi | uredi izvor]
Epidemiologija[uredi | uredi izvor]
- Morbiditet
U studiji američke hitne službe (ED) kojom je obuhvaćeno 8.611.282 poseta zbog otološki problema, između 2009. i 2011. godine kod bolesnika koji su se žalilili na bol u uvu, najčešće postavljena dijagnoze bila je zapaljenje srednjeg uva, neoznačena (60,6%), zapaljenje spoljašnjeg uva (11,8%), i otalgija iz drugih uzroka (6,8%).[5]
- Uzrast i pol
U korejskoj studiji kod 294 bolesnika sa otalgia, prevalencija primarne otalgia bila je veća kod dece nego kod odraslih i kod muškaraca nego kod žena. Druga studija utvrdila je da se neuralgija češće javlja kod žena nego kod muškaraca kod kojih je otalgija učestalija.[6]
Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]
Najčešći primerni uzroci bola u uvu
Spoljašnje uvo | Unutrašnje uvo |
---|---|
|
|
Najčešći sekundarni uzroci bola u uvu
Trigeminalna oblast |
|
Oblast jezičnoždrelnog živca |
|
Oblast živca lica |
|
Oblast vrata |
|
Oblast vagusnog živca |
|
Ostali uzroci |
|
Klinička slika[uredi | uredi izvor]
Bol u uvu najčešće se javlja kod akutnog zapaljenja spoljašnjeg i srednjeg uva, dok je retka u hroničnim zapaljenjima, osim u fazama egzacerbacije (ponovnog javljanja ili pogoršanja). Kod hroničnih zapaljenja srednjeg uva, bol je znak komplikacije i širenja bolesti prema duri (tvrdoj moždanici) ili kranijalnim živcima.
Ako je bol povezana sa ispadom sluha ili ravnoteže, što je najčešće rezultat virusnog neuritisa u temporalnoj kosti, ona je bez kliničke manifestacije otitisa, što može potvrditi audiovestibulološka dijagnostika.
Ako je otalgija povezana sa disfagijom ili odinofagijom, najčešće je reč o tonzilofaringitisu, ali u obzir dolaze i peritonzilarni apsces, epiglotitis, apsces korena jezika, parafaringealni apsces, tumor ždrela, tonzile, korena jezika ili epiglotitis.
Eaglov sindrom, sindrom elongiranog stiloidnog nastavka, takođe uključuje bolno gutanje i refleksni bol u uvu.
Bolovi u uvu mogu biti uslovljeni i temporomandibularnim poremećajima, s time da se otalgija pojačava žvakanjem ili palpacijom (opipavanjem) zgloba.
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Uloga otorinolaringologa u dijagnostici otalgije je da isključiti otogenu ili faringolaringogenu otalgiju, a potom da se diferencijalno dijagnostički uključi u obradu usmerenu na vratnu otalgiju (radiološkom obradom vratne kičme), artralgiju temporomandibularnog zgloba (radiološka obrada zgloba, konsultacija stomatologa) ili odontogene otalgija (konsultacija stomatologa). U tome su smislu u obradu bolesnika sa neotogenim bolom treba obavezno uključiti radiologa, stomatologa, reumatolog i neurologa.[7]
Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]
U diferencijalnoj dijagnostici otalgija razmatra se:
- Cervikocefalni sindrom,
- Artralgija temporomandibularnog zgloba,
- Odontogeni procesi,
- Zapaljenjski procesi (parotitis, tonzilitis, faringitis, epiglotitis, ezofagitis)
- Maligni tumori sa infiltracijom grana trigeminusa, vagusa i auricularis magnusa, koji se inferiorno šire do područja jednjaka, a kranijalno do lobanjske baze.
Za diferencijalnu dijagnostiku otogene bolova neophodna je otoskopija, a prema potrebi mikrootoskopija i klasična radiološka dijagnostika, koju je danas sve više zamenio CT i MRI.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Raimondas Pliaukšta, Vilma Stankevičiūtė, Otalgia, Medicinos, teorija ir praktika 2008 - T. 14 (Nr. 2), pp. 180–183. klinikinës praktinës apþvalgos Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. oktobar 2010)
- ^ Kuttila S. Secondary aural symptoms in relation to cranio-cervical and general disordes. Doctoral theses, 2003.
- ^ Abdullah V. Referred Otalgia. Hong Konk Practitioner, 1993;vol. 15.
- ^ Kuttila S, Kuttila M, Niemi PM, Le Bell, Alanen P,Sounpaa JT. Secondary otalgia in an adult population. Arch OtolaryngolNeck Surg, 2001;127: 401–405.
- ^ Kozin ED, Sethi RK, Remenschneider AK, et al. Epidemiology of otologic diagnoses in United States emergency departments. Laryngoscope. 2015 Aug. 125 (8):1926-33
- ^ Kim SH, Kim TH, Byun JY, Park MS, Yeo SG. Clinical Differences in Types of Otalgia. J Audiol Otol. 2015 Apr. 19 (1):34-8.
- ^ Livije Kalogjera, Robert Trotić, Uloga otalgija u diferencijalnoj dijagnostici temporomandibularnih poremećaja. Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Medicinske znanosti, No.507=34. Travanj 2010. Pregledni rad
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |