Ošin od Jermenije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ošin od Jermenije
Lični podaci
Datum rođenja(1282-00-00)1282.
Datum smrti20. jul 1320.(1320-07-20) (37/38 god.)

Ošin (1282 — 20. jul 1320) je bio kralj jermenskog kraljevstva Kilikije, vladao je od 1307. do 1320. Bio je član dinastije Hetumida, sin kralja Lava II, kralja Jermenije i kraljice Keran.[1]

Ošin je postao kralj nakon ubistva njegovog sinovca kralja Lava III i brata kralja Hetuma II na gozbi po naređenju mongolskog generala Bilargua. Podržao ga je mongolski kan Ilkanata Oldžeitu, koji je naredio pogubljenje generala Bilargua kao odgovor za njihova ubistva. Ošin je potom preuzeo presto Kilikijske Jermenije i započeo svoju vladavinu podigavši vojsku i proteravši Mongole. Učinio je to kao osvetu za ubistvo svog sinovca i brata od strane mongolskog generalnog guvernera Kilikije, Bilargua. Mongolski general Bilargu, zadužen za mongolski garnizon u Kilikiji i pobožni musliman, pokazao je nameru da izgradi džamiju u prestonici Sisu. Kralj Hetum II se u pismu požalio kanu Oldžeitu (1304-1316). Dana 17. novembra 1307. godine, Bilargu je pozvao namesnika i kralja u svoj logor blizu Anazarbusa i naredio je njihovo pogubljenje sa njihovom pratnjom. Ošin je odmah krenuo protiv Bilargua i pobedio ga, primoravši ga da napusti Kilikiju. On je krunisan za kralja i podržan od kana Oldžeitua, koji je zbog ovog zločina naredio pogubljenje Bilargua. Kan Oldžeitu je tada podržao Ošina da postane kralj Kilikijske Jermenije i Ošin je krunisan i preuzima presto.

Kao i njegov brat kralj Hetum II, kralj Ošin je favorizovao uniju jermenske i rimske crkve, što je izazvalo veliko narodno nezadovoljstvo. Ujedinjenje ovih crkava bilo je preduslov za dobijanje pomoći od Evrope, ali i pitanje ogromnog narodnog nezadovoljstva jer su katoličke krstaške države ranije bile umešane u brojne smrtonosne pogranične sukobe sa jermenskom kraljevinom Kilikijom. Bez obzira na to, kralj Ošin je apelovao na hrišćansku Evropu tokom njegove vladavine, jermenskim kraljevstvom Kilikije da zaštiti njegove regione od muslimanskog mamelučkog carstva i Ilkanata. Mongoli više nisu bili pouzdan saveznik jer su i sami bili oslabljeni zbog stalnih ratova sa Mamelucima i sukoba unutar države. Godine 1309. naredio je pogubljenje strica svoje žene Ošina, maršala Jermenije zbog ubistva njegovog brata kralja Torosa III.

Njegova sestra Izabela od Jermenije udala se za Amalrika od Tira, a kada je Amalrik uzurpirao presto Kipra od svog brata kralja Anrija II Kiparskog, Anrija II je u Jermeniji držao Ošin. Međutim, pušten je i vraćen na Kipar nakon ubistva Amalrika 1310. godine.

Ošin se ženio tri puta:

  • Prvo svojom rođakom, Izabelom od Korikosa, imali su jednog sina, kralja Lava IV (rođenog 1309. godine).[1] Umrla je 1310. godine.
  • Drugi put Izabelom od Lizinjana, ćerka kiparskog kralja Huga III i udovica Konstantina od Negira, gospodara Partzerperta. Kralj Ošin se od nje razveo pre 1316. godine. Izabela je umrla 1319. godine.
  • Treći put Žana Tarantska, februara 1316. godine, u Tarsu.[1] Sa njom je imala jednog sina Đorđa (1317 – posle 1323).

Nakon njegove smrti 20. jula 1320. godine, kralja Ošina je nasledio njegov maloletni sin kralj Lav IV (ponekad nazivan kralj Lav V). U narodu se verovalo da je kralja Ošina otrovao njegov rođak (i zet) Ošin od Korikosa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Runciman 1955, Appendix III, part 4..

Literatura[uredi | uredi izvor]