Pavle Živković
Pavle Živković | |
---|---|
![]() Pavle Živković, 2015. godine | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 28. januar 1930. |
Mesto rođenja | Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 24. decembar 2023.93 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Republika Srbija |
Univerzitet | Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu |
Profesija | Pravnik, karijerni diplomata |
Porodica | |
Supružnik | Milica Živković |
Deca | 2 |
Pavle Živković (Beograd, 28. januar 1930. – Beograd, 24. decembar 2023.) srpski i jugoslovenski je pravnik, karijerni diplomata SFR Jugoslavije i SR Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Tokom studija, bavio se novinarstvom radeći kao saradnik Radio Beograda.
Nosioc je Velikog krsta za zasluge Republike Ekvador i brazilskih odlikovanja Ordena zasluga za nacionalnu integraciju kavaljera Sao Paula i Medalje Rondon.
Diplomatska karijera[uredi | uredi izvor]
U diplomatskoj službi, proveo je 37 godina. U inostranstvu je radio kao:
- Ekonomski ataše u Bukureštu, Rumunija
- Prvi sekretar i savetnik ambasade u Rio de Žaneiru, Brazil
- Generalni konzul u Sao Paulu, Brazil
- Ambasador SFRJ[1] u Ekvadoru (1988 - 1992)
- Ambasador SRJ[2] u Angoli (1993 - 1995)
- Ambasador SRJ[3] u Namibiji (1994 - 1995)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/13/Pavle_%C5%BDivkovi%C4%87_-_Predaja_akreditiva_predsedniku_Ekvadora_-_Rodrigu_Borha.jpg/200px-Pavle_%C5%BDivkovi%C4%87_-_Predaja_akreditiva_predsedniku_Ekvadora_-_Rodrigu_Borha.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/17/Pavle_%C5%BDivkovi%C4%87_-_Predaja_akreditiva_predsedniku_Angole_-_%C5%BDoze_Eduardo_dos_Santos.jpg/200px-Pavle_%C5%BDivkovi%C4%87_-_Predaja_akreditiva_predsedniku_Angole_-_%C5%BDoze_Eduardo_dos_Santos.jpg)
U zemlji je pored ostalog bio specijalni savetnik za međunarodna pravna pitanja, načelnik uprave, i glavni inspektor Ministarstva spoljnih poslova (tadašnji Savezni sekretarijat za inostrane poslove).
Kao član ili šef delegacije učestvovao je u više bilateralnih i multilateralnih pregovora i konsultacija. Bio je član jugoslovenske delegacije na zasedanjima Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, IMCO-a, IKAO-a.
Autor je brojnih tekstova iz međunarodnog javnog prava i međunarodne prakse.
Leksikografski rad[uredi | uredi izvor]
Nakon odlaska u penziju, bavi se leksikografskim radom i prevođenjem. Autor je prvog leksikografskog portugalsko-srpskog rečnika sa preko 90.000 reči i izraza izdatog 2005. godine.[4]