Pančo Vilja

Pančo Vilja
General Pančo Vilja
Puno ime	Doroteo Arango Arambula
Datum rođenja	(1878-06-05)5. jun 1878.
Mesto rođenja	Rio Grande, Meksiko
Datum smrti	23. jul 1923.(1923-07-23) (45 god.)
Mesto smrti	Idalgo del Paral, Meksiko

Doroteo Arango Arambula (šp. Doroteo Arango Arámbula; Rio Grande, 5. jun 1878 — Idalgo del Paral, 20. jul 1923), poznatiji kao Fransisko „Pančo“ Vilja (šp. Francisco "Pancho" Villa), meksički gerilski vođa, jedan od vođa Meksičke revolucije između 1911. i 1920. Bio je ključna figura u revolucionarnom pokretu koji je zbacio predsjednika Porfirija Dijaza i doveo Franciska I. Madera na vlast 1911. godine. Kada je Madero svrgnut državnim udarom koji je predvodio general Viktorijano Uerta u februaru 1913, pridružio se snagama protiv Uerte u ustavnoj vojsci koju je predvodio Venustijano Karanca. Imao je odlučujuću ulogu u obaranju režima Viktorijana Uerte. Posle poraza i izgnanstva Uerte u julu 1914, Vilja je raskinuo savez sa Karancom. Vilja je dominirao na sastanku revolucionarnih generala koji je uklonio Karancu i pomogao u stvaranju koalicione vlade. Emilijano Zapata i Vilja su postali formalni saveznici u ovom periodu. Kao i Zapata, Vilja se čvrsto zalagao za zemljišnu reformu, ali je nije sproveo dok je držao vlast. Takođe je bio privremeni guverner sjeverne meksičke države Čivava između 1913. i 1914. Na vrhuncu svoje moći i popularnosti krajem 1914. i početkom 1915. godine, SAD su razmatrale priznavanje Vilje kao legitimne vlasti Meksika.

Građanski rat je izbio kada je Karanza izazvao Vilju. Vilja je odsudno poražen od ustavnog generala Alvara Obregona u ljeto 1915, a SAD su direktno pomogle Karanci protiv Vilje u drugoj bici kod Agva Prijete u novembru 1915. Veliki dio Viljine vojske rasuo se nakon njegovog poraza na bojnom polju i zbog nedostatka sredstava za kupovinu oružja i isplatu plata vojnicima. Ogorčen zbog američke pomoći Karanci, Vilja je izvršio napad na pogranični grad Kolambus u Novom Meksiku kako bi podstakao SAD da napadnu Meksiko 1916-17. Uprkos velikom kontingentu vojnika i superiornoj vojnoj tehnologiji, SAD nisu uspele da zarobe Vilju. Kada je Karanza zbačen sa vlasti 1920. godine, Vilja je pregovarao o amnestiji sa privremenim predsjednikom Adolfom de la Uertom i dobio je zemljišno imanje, pod uslovom da se povuče iz politike. Vilja je ubijen 1923. Iako njegova frakcija nije prevladala u Revoluciji, on je bio jedna od njenih najharizmatičnijih i najistaknutijih ličnosti.

Njegova porodica je baskijskog porekla. U to vreme u Meksiku je bio poznat i kao „Kentaur sa severa“ (šp. El centauro del norte), zbog svojih slavnih juriša konjice čiji je bio general. U Meksiku, Pančo Vilja je heroj i mnoge ulice i kvartovi nose njegovo ime.

Mladost

Pančo Vilja kao dijete

Vilja je ispričao niz oprečnih priča o svojoj mladosti. Prema većini izvora, rođen je 5. juna 1878. i po rođenju je dobio ime Hose Doroteo Arango Arambulja. Kao dijete, stekao je izvesno obrazovanje u lokalnoj školi koju je vodila crkva, ali nije posjedovao više od osnovne pismenosti. Njegov otac je bio nadničar po imenu Agustin Arango, a majka Mikaela Arambulja. Odrastao je na Ranču de la Kojotada, jednoj od najvećih hacijendi u državi Durango. U porodičnoj rezidenciji sada se nalazi istorijski muzej Kuća u Panča Vilje u San Huan del Riju. Doroteo je kasnije tvrdio da je sin razbojnika Agustina Vilje, ali prema najmanje jednom istoričaru, „identitet njegovog pravog oca je još uvijek nepoznat“. On je bio najstarije od petoro djece. Napustio je školu da bi pomogao svojoj majci nakon što mu je otac umro, i radio je kao nadničar, vodič mazgi (arijero), mesar, zidar i predradnik u jednoj američkoj željezničkoj kompaniji. Prema njegovim diktiranim memoarima, objavljenim kao Memori Panča Vilje, u dobi od 16 godina preselio se u Čivavu, ali se ubrzo vratio u Durango da pronađe i ubije vlasnika hacijende po imenu Agustin Lopez Negrete, koji mu je silovao sestru, a potom mu je ukrao konja i pobjegao u oblast Zapadne Sijera Madre u Durangu, gde je lutao brdima kao lopov. Na kraju je postao član grupe razbojnika u koju je pristupio pod imenom "Arango". Uhapšen je 1898. godine zbog krađe oružja i mazgi.

Seoska policija predsjednika Porfirija Dijaza je 1902. ponovo uhapsila Panča zbog krađe mazgi i napada. Zbog svojih veza sa uticajnim Pablom Valencuelom, koji je navodno bio primalac robe koju je ukrao Vilja/Arango, bio je pošteđen smrtne kazne ponekad izricane zarobljenim razbojnicima. Pančo Vilja je nasilno regrutovan u saveznu vojsku, što je praksa često usvojena pod Dijazovim režimom kako bi se obračunao sa stvaraocima izazivačima. Nekoliko mjeseci kasnije, dezertirao je i pobjegao u susjednu državu Čivavu. Pokušao je da radi kao mesar u Idalgo del Paro, ali ga je monopol Terazas-Kril istjerao iz posla. Nakon što je 1903. godine ubio vojnog oficira i ukrao mu konja, više nije bio poznat kao Arango, već Fransisko „Pančo“ Vilja po svom dedi po ocu, Hesusu Vilji. Međutim, drugi tvrde da je prisvojio ime razbojnika iz Koavile. Njegovim prijateljima je bio poznat kao „La Kukarača“ („bubašvaba“).

Za Vilju se kaže da je do 1910. smenjivao periode razbojništva sa periodima zakonitijih poslova. U jednom trenutku je bio zaposlen kao rudar, ali taj rad nije imao veći uticaj na njega. Viljin pogled na razbojništvo se promjenio nakon što je upoznao Abrahama Gonzalesa, lokalnog predstavnika predsjedničkog kandidata Fransiska Madera, bogatog vlasnika hacijende iz sjeverne države Koavila koji je postao političar i koji se protivio nastavku Dijazove vladavine. Ubijedio Vilju da bi se kroz svoje razbojništvo mogao boriti za narod i naneti bol vlasnicima hacijendi. U trenutku izbijanja Meksičke revolucije 1910. godine, Vilja je imao 32 godine.

Uloge Madera i Vilje u zbacivanju Dijaza

Slika Vilje koja se objavljivala u američkoj štampi tokom Revolucije

U trenutku izbijanja Meksičke revolucije, za Vilju i ljude poput njega koji su djelovali kao razbojnici, previranja su pružila šire vidike, „promenu titule, a ne zanimanja“ po jednoj ocjeni. Vilja se pridružio oružanoj pobuni koju je 1910. podigao Fransisko Madero da bi zbacio aktuelnog predsjednika Porfirija Dijaza po Planu iz San Luis Potosija. U Čivavi, vođa protivnika Dijazovog reizbora, Abraham Gonzalez, ubijedio je Vilju da se pridruži pokretu. Vilja je zauzeo veliku hacijendu, zatim je zarobio voz vojnika Federalne armije i grad San Andres. Nastavio je da je pobedio Saveznu armije u Naici, Kamargu i Pilar de Končosu, ali je izgubio kod Tekolota. Vilja se lično sastao sa Maderom u martu 1911, dok je borba za zbacivanje Dijaza bila u toku. Mada je Madero stvorio širok pokret protiv Dijaza, nije bio dovoljno radikalan za anarhosindikaliste iz Meksičke liberalne partije, koji su osporili njegovo vođstvo. Madero je naredio Vilji da se izbori sa prijetnjom, što je on i učinio, razoružavši ih i zarobivši ih. Madero je nagradio Vilju tako što ga je unapredio u pukovnika revolucionarnih snaga.

Najveći dio borbi vodio se na sjeveru Meksika, blizu granice sa Sjedinjenim Državama. U strahu od američke intervencije, Madero je naredio svojim oficirima da obustave opsadu strateškog pograničnog grada Sijudad Huareza. Umjesto toga, Vilja i Paskval Orosko, su ga napali i zauzeli grad poslije dvodnevnih borbi i tako pobjedili u prvoj za Sijudad Huarez. 1911.

Suočen sa nizom poraza na mnogim mjestima, Dijaz je podnio ostavku 25. maja 1911, nakon čega je otišao u izgnanstvo. Međutim, Madero je potpisao sporazun iz Sijudad Huareza sa Diajzovim režimom, pod kojim je zadržana ista struktura moći, uključujući nedavno poraženu Saveznu armiju.

Vilja za vrijeme Maderovog predsjedništva

Pobunjeničke snage, uključujući Vilu, su demobilisane, a Madero je pozvao svoje ljude iz akcije da se vrate civilnom životu. Orosko i Vila su zahtjevali da se zemljište hacijendi zaplenjena tokom nasilja kojim je Madero došao na vlast podjeli revolucionarnim vojnicima. Madero je to odbio, rekavši da će vlada otkupiti imovinu od njihovih vlasnika, a zatim da će u budućnosti podijeliti revolucionarima.</ref> Prema priči koju je ispričao Vilja, on je na banketu u Sijudad Huarezu nakon pobjede 1911. godine rekao Maderu: „Vi ste, gospodine [Madero], uništili revoluciju... Jednostavno: ova gomila kicoša je napravila budalu od vas, a ovo će nas na kraju koštati naših vratova, uključujući i vaš." Ovo se pokazalo tačnim u Maderovom slučaju, koji je ubijen tokom vojnog udara u februaru 1913. u periodu poznatom kao Deset tragičnih dana.

Literatura

• Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 55. ISBN 86-331-2112-3. 
• Arnold, Oren (1979). The Mexican Centaur: An Intimate Biography of Pancho Villa. Tuscaloosa, AL: Portals Press. ISBN 9780916620066. 
• Braddy, Haldeen (1955). The Cock of the Walk: Qui-qui-ri-qui! The Legend of Pancho Villa. Albuquerque: University of New Mexico Press. 
• Caballero, Raymond (2017). Orozco: Life and Death of a Mexican Revolutionary. Norman, OK: University of Oklahoma Press. 
• Clendennin, Clarence C. (1972). The United States and Pancho Villa: A Study in Unconventional Diplomacy. Port Washington, NY: Kennikat Press. 
• Guzmán, Martín Luis (1966). Memoirs of Pancho Villa. Prevod: Virginia H. Taylor. Austin, TX: University of Texas Press. 
• Harris, Charles H., III and Louis R. Sadler. "Pancho Villa and the Columbus Raid: The Missing Documents". New Mexico Historical Review 50, no. 4 (October 1975), pp. 335–46.
• Howell, Jeff. Pancho Villa, Outlaw, Hero, Patriot, Cutthroat: Evaluating the Many Faces of Historical Text Archive.
• Herrera Márquez, Raúl. La sangre al río: La pugna ignorada entre Maclovio Herrera y Francisco Villa: una novela verdadera [Blood to the river: The ignored fight between Maclovio Herrera and Francisco Villa: A true novel]. Colección Tiempo de Memoria. 1a. ed., ago 2014. 430 pp. . ISBN 9786074216042.  México: Tusquets.
• Katz, Friedrich. "Pancho Villa and the Attack on Columbus, New Mexico". American Historical Review 83, no. 1 (Feb. 1978): 101–30.
• Katz, Friedrich (1981). The Secret War in Mexico. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 9780226425887. 
• Katz, Friedrich (1998). The Life and Times of Pancho Villa. Stanford, CA: Stanford University Press. 
• Taylor, Joseph Rogers (jul 1914). „'Pancho' Villa At First Hand: Personal Impressions Of The Most Picturesque And Most Successful Soldier That Mexico Has Produced In Recent Years”. The World's Work: A History of Our Time. Doubleday, Page & Co. XLIV (2): 265—284. Pristupljeno 4. 8. 2009. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
• Mason, Herbert Malloy, Jr (1970). The Great Pursuit: General John J. Pershing's Punitive Expedition Across the Rio Grande to Destroy the Mexican Bandit Pancho Villa. New York: Random House. 
• McLynn, Frank (2000). Villa and Zapata: A History of the Mexican Revolution. Basic Books. 
• Meyers, William K. "Pancho Villa and the Multinationals: United States Mining Interests in Villista Mexico, 1913–1915". Journal of Latin American Studies 23, no. 2 (May 1991), 339–63.
• Mistron, Deborah. "The Role of Pancho Villa in the Mexican and American Cinema". Studies in Latin American Popular Culture 2:1–13 (1983).
• Naylor, Thomas H. "Massacre at San Pedro de la Cueva: The Significance of Pancho Villa's Disastrous Sonora Campaign." Western Historical Quarterly 8, no. 2 (April 1977).
• O'Brien, Steven (1991). Pancho Villa. New York: Chelsea House. 
• Orellana, Margarita de (2007). Filming Pancho Villa: How Hollywood Shaped the Mexican Revolution: North American Cinema and Mexico, 1911–1917. New York: Verso. 
• Osorio, Rubén. „Francisco (Pancho) Villa”. Encyclopedia of Mexico. Chicago: Fitzroy Dearborn. 1997. str. 1529—1532. .
• Osorio, Rubén. La correspondencia de Francisco Villa: Cartas y telegramas de 1913 a 1923. Chihuahua: Talleres Gráficos del estado de Chihuahua. 1986.
• Reed, John. Insurgent Mexico (1914). Reprint, New York: Simon & Schuster, Clarion Books. 1969.
• Sonnichssen, C.L. "Pancho Villa and the Cananea Copper Company". Journal of Arizona History 20(1) Spring. 1979.
• Tuck, Jim (1984). Pancho Villa and John Reed: Two Faces of Romantic Revolution. Tucson: University of Arizona Press. ISBN 9780816508679. 
• Villa, Guadalupe y Rosa Helia Villa (eds.) Retrato autobiográfico, 1894–1914, Mexico City, Mexico: Universidad Nacional Autónoma de México: Taurus: Santillana Ediciones Generales/. Villa, Pancho (2004) [2003]. Retrato autobiográfico, 1894-1914. Universidad Nacional Autónoma de México. ISBN 968-19-1311-6. 
• Brenner, Anita (1984). The Wind that Swept Mexico. New Edition. Austin, TX: University of Texas Press. 
• Brewster, Keith. "Mexican Revolution: October 1910 – February 1913" in Encyclopedia of Mexico, vol. 2, pp. 850–855. Chicago: Fitzroy Dearborn, 1997.
• Crossen, John F. "Mexican Revolution: October 1915 – May 1917" in Encyclopedia of Mexico, vol. 2, pp. 859–862. Chicago: Fitzroy Dearborn, 1997.
• Cumberland, Charles C. (1952). Mexican Revolution: Genesis under Madero. Austin, TX: University of Texas Press. ISBN 9780292750180. 
• Cumberland, Charles C. (1972). Mexican Revolution: The Constitutionalist Years. Austin, T: University of Texas Press. 
• Gilly, A. (1983). The Mexican Revolution. London. 
• Gonzales, Michael J. (2002). The Mexican Revolution: 1910–1940. Albuquerque, NM: University of New Mexico Press. 
• Hart, John Mason (1987). Revolutionary Mexico: The Coming and Process of the Mexican Revolution. Berkeley and Los Angeles: University of California Press. ISBN 9780520059955. 
• Katz, Friedrich (1981). The Secret War in Mexico: Europe, the United States, and the Mexican Revolution. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 9780226425887. 
• Knight, Alan. The Mexican Revolution, Volume 1: Porfirians, Liberals, and Peasants. University of Nebraska Pressyear=1986. 
• Knight, Alan (1986). The Mexican Revolution, Volume 2: Counter-revolution and Reconstruction. University of Nebraska Press. 
• Krauze, Enrique (1997). Mexico: Biography of Power. New York: HarperCollins. 
• Matute, Alvaro (1997). „Mexican Revolution: May 1917 – December 1920”. Encyclopedia of Mexico. 2. Chicago: Fitzroy Dearborn. str. 862—864. 
• Niemeyer, Victor E. (1974). Revolution at Querétaro: The Mexican Constitutional Convention of 1916–1917. Austin: University of Texas Press. ISBN 9780292770058. 
• Quirk, Robert E. (1981). The Mexican Revolution, 1914–1915: The Convention of Aguascalientes. New York: The Citadel Press. 
• Quirk, Robert E. (1973). The Mexican Revolution and the Catholic Church 1910–1919. Bloomington: Indiana University Press. ISBN 9780253338006. 
• Ruiz, Ramón Eduardo (1980). The Great Rebellion: Mexico, 1905–1924. New York: Norton. 
• Tuñon Pablos; Esperanza (1997). „Mexican Revolution: February 1913 – October 1915”. Encyclopedia of Mexico. 2. Chicago: Fitzroy Dearborn. str. 855—859. 
• Tutino, John (1985). From Insurrection to Revolution. Princeton: Princeton University Press. 
• Wasserman, Mark (2012). The Mexican Revolution: A Brief History with Documents. Bedford Cultural Editions Series (1st izd.). ISBN 9780312535049. 
• Baldwin, Deborah J. (1990). Protestants and the Mexican Revolution: Missionaries, Ministers, and Social Change. Urbana: University of Illinois Press. ISBN 9780252016592. 
• Wilkie, James (1967). The Mexican Revolution: Federal Expenditure and Social Change since 1910. Berkeley and Los Angeles: University of California Press. 
• Beezley, William H. (1973). Insurgent Governor: Abraham González and the Mexican Revolution in Chihuahua. Lincoln, NE: University of Nebraska Press. ISBN 9780803208216. 
• Womack, John, Jr. (1986). „The Mexican Revolution”. Ur.: Leslie Bethell. The Cambridge History of Latin America. 5. Cambridge: Cambridge University Press. 
• Brunk, Samuel (1995). Emiliano Zapata: Revolution and Betrayal in Mexico. Albuquerque: University of New Mexico Press. 
• Buchenau, Jürgen (2007). Plutarco Elías Calles and the Mexican Revolution. Lanham MD: Rowman and Littlefied. 
• Buchenau, Jürgen (2011). The Last Caudillo: Alvaro Obregón and the Mexican Revolution. Malden MA: Wiley-Blackwell. 
• Caballero, Raymond (2015). Lynching Pascual Orozco, Mexican Revolutionary Hero and Paradox. Create Space. ISBN 978-1514382509. 
• Cockcroft, James D. (1968). Intellectual Precursors of the Mexican Revolution. Austin: University of Texas Press. ISBN 9780292783799. 
• Fisher, Lillian Estelle. . „The Influence of the Present Mexican Revolution upon the Status of Mexican Women”. Hispanic American Historical Review. 22 (1).  (Feb. 1942), pp. 211–228.
• Garner, Paul (2001). Porfirio Díaz. New York: Pearson. 
• Guzmán, Martín Luis (1966). Memoirs of Pancho Villa. Prevod: Virginia H. Taylor. Austin: University of Texas Press. 
• Hall, Linda (1981). Alvaro Obregón, Power, and Revolution in Mexico, 1911–1920. College Station: Texas A&M Press. 
• Henderson, Peter V.N (2000). In the Absence of Don Porfirio: Francisco León de la Barra and the Mexican Revolution. Wilmington, DE: Scholarly Resources. ISBN 9780842027748. 
• Katz, Friedrich (1998). The Life and Times of Pancho Villa. Stanford: Stanford University Press. 
• Lomnitz, Claudio (2014). The Return of Comrade Ricardo Flores Magón. Brooklyn NY: Zone Books. 
• Lucas, Jeffrey Kent (2010). The Rightward Drift of Mexico's Former Revolutionaries: The Case of Antonio Díaz Soto y Gama. Lewiston, New York: Edwin Mellen Press. 
• Macias, Anna. "Women and the Mexican Revolution, 1910–1920". The Americas, 37:1 (Jul. 1980), 53–82.
• Meyer, Michael (1972). Huerta: A Political Portrait. Lincoln, NE: University of Nebraska Press. ISBN 9780803208025. 
• Meyer, Michael (1967). Mexican Rebel: Pascual Orozco and the Mexican Revolution, 1910–1915. Lincoln, NE: University of Nebraska Press. 
• Poniatowska, Elena (2006). Las Soldaderas: Women of the Mexican Revolution (1st izd.). Texas: Cinco Puntos Press. 
• Reséndez, Andrés. "Battleground Women: Soldaderas and Female Soldiers in the Mexican Revolution." The Americas 51, 4 (April 1995).
• Ross, Stanley R. (1955). Francisco I. Madero: Apostle of Democracy. New York: Columbia University Press. ISBN 9780404054090. 
• Richmond, Douglas W. (1983). Venustiano Carranza's Nationalist Struggle: 1893–1920. Lincoln, NE: University of Nebraska Press. ISBN 9780803238633. 
• Shadle, Stanley F. (1994). Andrés Molina Enríquez: Mexican Land Reformer of the Revolutionary Era. Tucson: University of Arizona Press. ISBN 9780816513956. 
• Smith, Stephanie J. (2009). Gender and the Mexican Revolution: Yucatán Women and the Realities of Patriarchy. North Carolina: University of North Carolina Press. 
• Womack, John, Jr. (1970). Zapata and the Mexican Revolution. New York: Vintage Press. 
• Benjamin, Thomas; Mark Wasserman, ur. (1990). Provinces of the Revolution. Albuquerque: University of New Mexico Press. ISBN 9780826312051. 
• Blaisdell, Lowell (1962). The Desert Revolution, Baja California 1911. Madison: University of Wisconsin Press. .
• Brading, D.A., ur. (1980). Caudillo and Peasant in the Mexican Revolution. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 9780521229975. 
• Harris, Charles H. III (2009). The Secret War in El Paso: Mexican Revolutionary Intrigue, 1906–1920. Albuquerque: University of New Mexico Press. 
• Joseph, Gilbert (1982). Revolution from Without: Yucatán, Mexico, and the United States, 1880–1924. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 9780521235167. 
• Jacobs, Ian (1983). Ranchero Revolt: The Mexican Revolution in Guerrero. Austin: University of Texas Press. ISBN 9780292770263. 
• LaFrance, David G. (1989). The Mexican Revolution in Puebla, 1908–1913: The Maderista Movement and Failure of Liberal Reform. Wilmington, DE: Scholarly Resources. 
• Snodgrass, Michael (2003). Deference and Defiance in Monterrey: Workers, Paternalism, and Revolution in Mexico, 1890–1950. Cambridge University Press. 
• Wasserman, Robert (1984). Capitalists, Caciques, and Revolution: The Native Elites and Foreign Enterprise in Chihuahua, Mexico, 1854–1911. Chapel Hill: University of North Carolina Press. ISBN 9780807815809. 
• Buchenau, Jürgen, "Mexican Revolution: Foreign Intervention" in Encyclopedia of Mexico. 2. Chicago: Fitzroy Dearborn. 1997. str. 865—869. 
• Clendenin, Clarence C. (1981). The United States and Pancho Villa: A study in unconventional diplomacy. Ithaca, NY: Cornell University Press. 
• Cline, Howard F. (1961). The United States and Mexico (2nd izd.). Cambridge: Harvard University Press. 
• Gilderhus, M.T (1977). Diplomacy and Revolution: U.S.-Mexican Relations under Wilson and Carranza. Tucson: University of Arizona Press. ISBN 9780816506309. 
• Grieb, K.J (1969). The United States and Huerta. Lincoln, NE: University of Nebraska Press. 
• Haley, P. E (1970). Revolution and Intervention: The diplomacy of Taft and Wilson with Mexico, 1910–1917. Cambridge. ISBN 9780262080392. 
• Hart, John Mason (2002). Empire and Revolution: The Americans in Mexico since the Civil War. Berkeley and Los Angeles: University of California Press. 
• Katz, Friedrich (1981). The Secret War in Mexico: Europe, the United States, and the Mexican Revolution. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 9780226425887. 
• Meyer, Lorenzo (1985). The Mexican Revolution and the Anglo-Saxon Powers. LaJolla: Center for U.S.-Mexico Studies. University of California San Diego. 
• Quirk, Robert E. (1962). An Affair of Honor: Woodrow Wilson and the Occupation of Veracruz. Louisville: University of Kentucky Press. 
• Stefan Rinke, Michael Wildt (eds.): Revolutions and Counter-Revolutions. 1917 and its Aftermath from a Global Perspective. Campus. 2017.
• Smith, Robert Freeman (1972). The United States and Revolutionary Nationalism in Mexico 1916–1932. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 9780226765068. 
• Teitelbaum, Louis M. (1967). Woodrow Wilson and the Mexican Revolution. New York: Exposition Press. 

Mediji

• And Starring Pancho Villa as Himself, 2003
• Taibo II, Paco Ignacio. Pancho Villa. History Channel Documentary, 2008

Spoljašnje veze

• Photos of Villa and the Mexican Revolution – some graphic images, and some also in the book The Wind That Swept Mexico.
• Images of Camp Furlong and Columbus, New Mexico – 1916