Pređi na sadržaj

Paranoja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Paranoja
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostpsihijatrija, psihologija, Psihoterapija
MKB-10F20.0, F22.0, F22.8
MKB-9-CM295.3, 297.1, 297.2
MeSHD010259

Paranoja je psihoza za koju su karakteristične bolesne ideje veličine i proganjanja, dok je inteligencija osobe očuvana. Zato se ova bolest ponekad naziva „razumno ludilo”.[1] Po Krepelnu, paranoja je sumanutost koja se karakteriše „sporim i podmuklim razvojem trajnog i sumanutog sistema sa očuvanošću jasnoće i reda u mislima, volji, delanju”. Paranoik najčešće logično rasuđuje, odnosno izvodi ispravne zaključke, ali iz pogrešnih premisa.[2]

Simptomi i ispoljavanje

[uredi | uredi izvor]

Uobičajeni simptom paranoje je pristrasnost atribucije. Ove osobe obično imaju pristrasnu percepciju stvarnosti, često pokazuju više neprijateljskih uverenja nego što je prosek kod drugih ljudi.[3] Paranoidna osoba može protumačiti ili doživeti nečije slučajno ponašanje kao da je namerno ili da predstavlja pretnju.

Istraživanje nekliničke paranoidne populacije pokazalo je da su karakteristike poput osećaja nemoći i depresije, izolacije i odustajanja od aktivnosti povezane sa češćom paranojom.[4] Neki naučnici su stvorili različite podtipove za različite simptome paranoje, uključujući erotski, progoniteljski, tužbenički i egzaltirani.[5]

Paranoidne osobe najčešće nisu u vezi ili braku, možda zato što paranoja dovodi do poteškoća u međuljudskim odnosima.[6]

Neki istraživači su razvrstali tipove paranoje po zajedničkim karakteristikama. Najmanje uobičajene vrste paranoje na samom vrhu hijerarhije bile bi one koje uključuju ozbiljnije pretnje. Socijalna anksioznost je na dnu ove hijerarhije kao najčešće ispoljeni nivo paranoje.[7]

Uzroci

[uredi | uredi izvor]

Društveni i okruženje

[uredi | uredi izvor]

Izgleda da društvene okolnosti imaju veliki uticaj na paranoidna uverenja. Prema istraživanju mentalnog zdravlja sprovedenom među stanovnicima Sijudad Huareza, Čivave (u Meksiku) i El Pasa, Teksas (u Sjedinjenim Američkim Državama), paranoidna uverenja izgleda da su povezana sa osećanjima nemoći i viktimizacije, što je dodatno naglašeno kroz društvene situacije. Paranoidni simptomi su bili povezani sa stavom nepoverenja i spoljašnjim lokusom kontrole. Pozivajući se na istraživanja koja pokazuju da su žene i osobe sa nižim socioekonomskim statusom sklonije pronalaženju mesta kontrole spolja, istraživači sugerišu da žene mogu biti posebno pogođene kroz posledice niskog socioekonomskog statusa, što se odražava na paranoju.[8]

Ankete su pokazale da se paranoja može razviti iz teških roditeljskih odnosa i osećanja nepoverenja u okruženje, na primer stil roditeljstva koji je veoma strog, disciplinujuć ili nestabilan, može doprineti razvoju paranoje. Neki izvori su takođe napomenuli da maženje i ugađanje detetu može doprineti većoj paranoji, tako što narušava detetovo razumevanje sopstvenog odnosa sa svetom[9] Iskustva za koja je utvrđeno da pojačavaju ili stvaraju paranoju uključuju česta razočaranja, stres i osećaj beznađa.[10]

Diskriminacija je takođe navedena kao potencijalni prediktor paranoidnih zabluda. Takvi izveštaji pokazuju da se paranoja češće javlja kod starijih pacijenata koji su tokom života doživeli veću diskriminaciju. Imigranti su podložniji nekim oblicima psihoze nego opšta populacija, što može biti povezano sa češćim iskustvima diskriminacije i poniženja.[11]

Psihološki

[uredi | uredi izvor]

Mnogo više simptoma zasnovanih na raspoloženju ili karakteru, na primer grandioznost i krivica, mogu biti u osnovi funkcionalne paranoje.[12]

Sugerisano je da postoji „hijerarhija“ paranoje.[13]

Fizički

[uredi | uredi izvor]

Paranoidna reakcija može biti uzrokovana smanjenjem moždane cirkulacije kao rezultat visokog krvnog pritiska ili otvrdnjavanja arterijskih zidova.[14]

Paranoja izazvana drogama, povezana sa kanabisom i stimulansima poput amfetamina ili metamfetamina, ima mnogo toga zajedničkog sa šizofreničnom paranojom. Paranoja izazvana drogama ima bolju prognozu od šizofrene paranoje nakon što se droga ukloni.[15]

Na osnovu podataka dobijenih u okviru holandskog projekta NEMESIS 2005. godine, postojala je veza između oštećenog sluha i pojave simptoma psihoze, što je zaključak zasnovan na petogodišnjem praćenju. Neke starije studije su zapravo tvrdile da se stanje paranoje može izazvati kod pacijenata koji su bili u hipnotičkom stanju gluvoće. Međutim, ova ideja je izazvala mnogo skepticizma tokom svog vremena.[16]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Phelan, Michael; Wright, Padraig; Stern, Julian (2000). Core psychiatry. Philadelphia: Saunders. ISBN 978-0-7020-2490-0. 
  2. ^ Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
  3. ^ Bentall and Taylor (2006), p. 289
  4. ^ Freeman et al. (2005)
  5. ^ Deutsch and Fishman p. 1414-1415
  6. ^ Deutch and Fishman (1963), p.1416
  7. ^ Freeman et al. (2005), p.433
  8. ^ Mirowski and Ross (1983)
  9. ^ Deutsch and Fishman (1963), p. 1408
  10. ^ Deutsch and Fishman (1963), p. 1412
  11. ^ Bentall and Taylor (2006), p. 280
  12. ^ Lake, C. R. (2008-11-01). „Hypothesis: Grandiosity and Guilt Cause Paranoia; Paranoid Schizophrenia is a Psychotic Mood Disorder; a Review”. Schizophrenia Bulletin (na jeziku: engleski). 34 (6): 1151—1162. ISSN 0586-7614. PMC 2632512Slobodan pristup. PMID 18056109. doi:10.1093/schbul/sbm132. 
  13. ^ Freeman, D., Garety, P., Bebbington, P., Smith, B., Rollinson, R., Fowler, D., Kuipers, E., Ray, K., & Dunn, G. (2005). Psychological investigation of the structure of paranoia in a non-clinical population. British Journal of Psychiatry 186, 427 – 435.
  14. ^ Deutsch and Fishman (1963), p. 1408
  15. ^ Bramness, J. G; Gundersen, Øystein Hoel; Guterstam, J; Rognli, E. B; Konstenius, M; Løberg, E. M; Medhus, S; Tanum, L; Franck, J (2012). „Amphetamine-induced psychosis – a separate diagnostic entity or primary psychosis triggered in the vulnerable?”. BMC Psychiatry. 12: 221. PMC 3554477Slobodan pristup. PMID 23216941. doi:10.1186/1471-244X-12-221Slobodan pristup. 
  16. ^ Bentall and Taylor (2006), p.281

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).