Parsi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Porodica Parsa u tradicionalnoj odeći

Parsi (persijski Pars znači „Persijanac“) su etnički izolovana zajednica poreklom iz Persije privržena zoroastrizmu.[1][2][3][4][5][6][7] Danas uglavnom žive u Indiji.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Po legendi, Parsi su potekli iz Korasana, regije na Iranskoj visoravni. Oni su posle pada Sasanidskog carstva u 8. veku i islamizovanja Persije izbegli u Indiju. Proces zaratustranske emigracije počeo je u 10. veku, kada je veliki broj zaratustranaca pronašao utočište u Indiji, gde su bili poznati pod imenom Parsi, tj. „Persijanci“.[8] Zvanični datum njihovog dolaska na zapadnu obalu Indije je 937. godina, no tokom narednih 700 godina o njima se gotovo ništa ne zna.[8] Ime Parsi je ušlo u upotrebu u 17. veku.

Udružili su se sa Indijcima da bi se, bez mnogo uspeha, suprostavili muslimanskoj invaziji tokom 16. veka, pri čemu se ispostavilo da muslimanska vladavina u Indiji nije bila tako brutalna kao u Persiji. Oni su bili posrednici kada su u 17. veku pristigli evropski trgovci, osnovavši u Bombaju mrežu uticajnih i bogatih porodica. Ostaju odvojeni od Britanaca, mada su napredovali u korak s njima; imali su aktivnu ulogu u formiranju Indijskog nacionalnog kongresa od 1885. godine do danas.[8]

Parsi su i dalje imućni i uticajni ljudi u Indiji. Visok nivo obrazovanosti doveo je do novih iseljavanja, naročito u Sjedinjene Američke Države, tako da broj Parsa u Indiji, oko 60 000, konstantno opada.[8]

Verovanja[uredi | uredi izvor]

Parsijska religija se u Indiji razvila u dva osnovna pravca: unutar prvog, građeni su hramovi kao zamena za dom koji je centar obožavanja i sprovedena je reforma koja je imala za cilj da religiju učini koherentnom sa modernim načinom razmišljanja. U okviru drugog pravca učinjen je pokušaj da se stvori neka vrsta teosofije, ezoterične mudrosti koja se naziva Ilm-i Kšnom („Put Znanja“), uz tvrdnju da ovaj pravac čuva drevnu mudrost poverenu tajnom nizu zaratustranskih učitelja.[8]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Nadgrobni spomenik Parsa u Londonu.

Teško je proceniti ukupan broj Parsa, ali se najčešće smatra da ih ima oko 90.000. Jedan članak iz 2003. procenio je njihov broj u svetu na 200.000.[9] Posle indijskog sticanja nezavisnosti 1947. mnogi od njih su se raselili po svetu. Po indijskom popisu iz 2001, u Indiji je živelo 69.601 Parsa, pre svega u Mumbaju. Ova tolerantna, liberalna, i uglavnom dobrostojeća etničkoreligiska grupa uživa veliko poštovanje zbog svog dobročiniteljstva. Međutim, njihov broj je u stalnom padu zbog malog prirodnog priraštaja, nemogućnosti konverzije u njihovu religiju, i doskorašnjeg neprihvatanja dece iz mešovitih brakova.

U Severnoj Americi živi između 18.000 i 25.000 Parsa. Parsi imaju dijasporu širom sveta, ali su malobrojni. Na zapadu su Parsi poznati po svom humanitarnom radu.

Među najpoznatije Parse spadaju Dadabaj Naurodži, prvi član britsnakog parlamenta indijskog porekla, preduzetnička porocica Tata, pevač Fredi Merkjuri, pisac Rointon Mistri, književnica Meher Pestondži i dirigent Zubin Mehta. Feroz Gandi, suprug Indire Gandi i otac Radživa Gandija, bio je takođe Pars.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hodivala 1920, str. 88.
  2. ^ Boyce 2001, str. 148.
  3. ^ Lambton 1981, str. 205.
  4. ^ Nigosian 1993, str. 42.
  5. ^ Khanbaghi 2006, str. 17.
  6. ^ Jackson 1906, str. 27
  7. ^ Bleeker & Widengren 1971, str. 212
  8. ^ a b v g d Kembridžova ilustrovana istorija religije (pp. 216-219), Stylos. . Novi Sad. 2006. ISBN 978-86-7473-281-6. 
  9. ^ Zarathustras Erben Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. фебруар 2006) -- Artikel von Eleonore Chowdhury-Haberl in der „Wiener Zeitung“ über die Parsen von Bombay

Литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]