Патуљаста клека

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Patuljasta kleka
Grana i plodovi (bobičaste šišarke) patuljaste kleke
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
J. sibirica
Binomno ime
Juniperus sibirica
Burgsd.
Sinonimi
  • Juniperus nana Willd.
  • Juniperus communis L. subsp. alpina (Neilr.) Čelak
  • Juniperus communis L. subsp. nana Syme.
  • Juniperus communis L. var. montana Ait.
  • Juniperus communis L. var. saxatilis Pall.

Patuljasta kleka, klečica (lat. Juniperus sibirica) je zimzeleni žbunasti četinar iz porodice čempresa[1] (lat. Cupressaceae). Neki botaničari je smatraju podvrstom ili varijetetom obične kleke (Juniperus communis).

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Nizak, žbun visine od 30 do 60 cm (najviše do 1m) sa tankim, gustim i razgranatim granama koje su polegle po zemlji. Kora je tanka i sive boje. Listovi, četine (iglice), pršljenasto raspoređene, guste dužine 4-10 mm, a širine 1-2 mm. Kraće su i mekše od četina obične kleke (Juniperus communis). Osim toga, četine patuljaste kleke su zašiljenog vrha, povijene ka grančici. Cveta u kasno proleće. Plod je bobičasta šišarka (galbulus) mesnata, okrugla i modrocrne boje. Seme je trouglasto i smeđe boje.

Stanište i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Raste na planinskim rudinama subalpskog i alpskog pojasa Evrope, Azije i Severne Amerike. Pokriva ogromna prostranstva i penje se do najviših planinskih vrhova. U Srbiji je rasprostranjena po najvišim delovima Suve i Stare planine, Besne Kobile, Golije, Kopaonika, Šare i Prokletija.

Biologija[uredi | uredi izvor]

Veoma je otporna na jake vetrove i niske temperature. Može da doživi veliku starost i vrlo sporo raste. Razmnožava se semenom i vegetativno.

Lekovito dejstvo i upotreba[uredi | uredi izvor]

Koristi se kao obična kleka.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Čempresi”. Biološka raznovrsnost Srbije - bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 17. 07. 2018. g. Pristupljeno 17. 07. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.
  • Šilić, Č: Atlas drveća i grmlja, IP Svjetlost ZUNS, Sarajevo i ZUNS Beograd, 1990.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]