Pešadijska jurišna značka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pešadijska jurišna značka

Pešadijska jurišna značka (nemački Infantierie-Sturmabyeichen) je bila nemačko vojno odlikovanje u Drugom svetskom ratu.

Istorija odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Odlikovanje je ustanovio feldmaršal Valter fon Brauhič 20. decembar 1939. godine, a oblikovao ga je C. E. Junker iz Berlina. Prvobitno je to bila značka koja se dodeljivala u srebnoj boji i dobio bi je svaki vojnik pešadije koji je dostigao određeni stepen osposobljenosti. Kasnije u toki rata je ustanovljena i bronzana značka sa istim kriterijumima za pripadnika tenkovskih i jedinica motorizovane pešadije. Kroz ceo rat je podeljeno oko 941.000 znački ove vrste.

Opis[uredi | uredi izvor]

Značka je sastavljena od ovalnog venca hrastovog lišća (lišće je šire na stranama luka) koji na dnu povezuje traka sa pet vertikalno poređanih dugmića. Na vrhu je orao koji u kanđama drži svastiku - kukasti krst. Svaki hrastov list na dršci ima po dva žira. Dijagonalno po sredini značke se nalazi minijatura puške Mauzer K98 sa bajonetom. Kundak puške se nalazi u donjem desnom, a bajonet u gornjem levom rubu venca, štrčeći pomalo preko ruba. Remen puške visi tako sa stvara luk koji lepo popunjava prazan prostor značke. Znak je izrađen izuzuetno precizno počevši od listova pa sve do posledljeg detalja na pušci.

Značka je dimenzija 46 milimetra širine i 63 milimetra visine i blago konveksnog oblika. Izrađena je u dve varijante: reljefna (sa šupljom zadnjom stranom) i puna. Na zadnjoj strani u gornjem delu je pričvršćena igla a na donjoj gvozdeni držač igle. Oblik i patent zatvaranja su zavisili od proizvođača.

Materijali upotrebljeni pri izradi značke[uredi | uredi izvor]

Materijali upotrbljeni pri izradi značke su bili veoma različiti. Ranije značke su izrađene od kvalitetnih izlivaka koji su bili izliveni u kalupe pod pritiskom ili izrađene tehnikom kovanja i kasnije cinkovane ili bronzovane. Kasnije u ratu su zbog nedostatka kvalitetnih materijala počeli da se koriste manje kvalitetniji odlivci koji su samo prefarbani odgovarajućom bojom.

Izrađivači znački[uredi | uredi izvor]

Značke su kroz rat proizvodile mnoge firme koje su bile pod državnim nadzorom i imale su svoje razpoznatljive oznake koje nisu bile obavezno utisnute u značke.

Skraćenica Naziv firme Mesto
FZS Fritz Zimmerman und Sohne Lidenšajd - Nemačka
BSW Gebruder Schweiger Beč - Austrija
S.H.u.Co. Sohni, Heubach & Co ?
WH Walter & Henlein ?
JFS Josef Feix Sohne Jablonec - Češka
A Assmann und Sohne Lidenšajd - Nemačka
C.W. Carl Wilde Hamburg - Nemačka
R.S.S. Richard Simm & Sohne Jablonec - Češka
R.S. Rudolf Souval Beč - Austrija
F.O. Freidrich Orth Beč - Austrija
WH Hefmann Wernstein Jena - Nemačka
F.L.L. Friedrich Linden Lidenšajd - Nemačka
C.E. Juncker Berlin - Nemačka
AS Adolf Schilze Grunvald - Poljska
H.A. Hermann Aurich Drezden - Nemačka
GWL Gebruder Weger Lidenšajd - Nemačka

Kriterijumi za dobijanje značke[uredi | uredi izvor]

    • Srebrna značka
  • Učestvovanje u tri ili više juriša.
  • Učestvovanje u tri ili više pešadijskih kontranapada.
  • Učestvovanje u tri ili više borbenih izviđačkih operacija.
  • Učestvovanje u borbi čovek na čoveka u ofanzivnoj akciji.
  • Istrajanje na osvojenom borbenom položaju tri ili više dana.
    • Bronzana značka
  • Učestvovanje u tri ili više juriša motorizovane pešadije.
  • Učestvovanje u tri ili više kontranapada motorizovanih jedinica.
  • Učestvovanje u tri ili više borbenih izviđačkih operacija.
  • Učestvovanje u borbi čovek na čoveka u ofanzivnoj akciji.
  • Istrajanje na osvojenom borbenom položaju sa svojom jedinicom tri ili više dana.

Dodeljivanje i nošenje značke[uredi | uredi izvor]

Obe značke su dodeljivane samo na osnovu borbenih iskustva koje je potvrdio a zatim i predložio najmanje pukovnik ili zamenik komandanta puka, kome su pripadali predloženi vojnici. Značka se dodeljivala direktno na frontu i bila je izdana zajedno sa urednim dokumentom na kome je bilo ispisano ime i prezime dobitnika značke kao i datum i jedinica kojoj je pripadao. Na dokumentu nije bilo podataka o razlogu dodeljivanja. Sama značka je deljena u braon papirnatoj kesici na kojo je pisalo ime znaka.

Značka se kao i većina nemačkih ratnih odlikovanja nosila na levom prsnom džepu - postojala je i minijatura značke, za nošenje na civilnom odelu.

Po zakonu iz 1957. godine, ljudi koji su odlikovani ovom značkom su smeli da nose odlikovanje u prerađenoj varijanti koja je bila ista kao original, s tim što je izbačena svastika - kukasti krst.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kurt-G. Klitman: Auszeichnungen des Deutschen Reiches 1936. - 1945. Motorbuch, Štutgart 2002.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]