Plejade (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Plejade
Veder, 1885.

Plejade (grč. Πλειάδες) (lat. Pleiades) su kćerke titana Atlanta i okeanide Plejone.[1]

One predstavljaju sedam sjajnih zvezda na nebu, u sazvežđu Bika koje mogu da se vide golim okom u letnjim mesecima.[2][3]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Kada su njihove posestrime Hijade umrle od tuge za svojim mrtvim bratom Hijantom, oduzele su sebi život od žalosti, a bog Zevs ih je sve pretvorio u zvezde.

Bilo ih je sedam:

U grčkim mitovima su značajniju ulogu imale prve tri. Maja, koja je postala majka boga Hermesa, Meropa, žena korintskog kralja Sizifa i Elektra, majka kralja Dardana, praoca Ila, osnivača Troje.[4]

Plejade su, prema nekim mitovima donosile ambroziju bogovima iz zemalja na Zapadu, a tome odgovara i njihovo grčko ime „Peleiades“ ili golubice. Prema drugim tumačenjima, njihovo ime potiče od reči „Pleo“ ili ploviti, ploviti brodom, zbog toga što je njihov izlazak na nebeskom svodu, označavao povoljno vreme za plovidbu.

Prema predanju, svaka od njih je bila miljenica nekog boga, sem Merope, koja se odlučila za smrtnika, Sizifa, kome je podarila sina Glauka.

Na nebeskom svodu ili u astronomskom atlasu PlejadeVlašići, se nalazi u blizini Hijada u sazvežđu Bika. To je blistava skupina od 120 zvezda, od kojih se golim okom može videti devet najsvetlijih, a astronomi su društvu od sedam mitskih Plejada dodali još i Pleona i Atlantidu.

Predpostavlja se da naziv Plejade potiče od grčke reči što znači ploviti ili reči pleidos, što znači puno, mnogobrojno.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb. 

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]