Pređi na sadržaj

Povrede penisa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Povrede penisa
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostUrologija
MKB-9-CM959.13, 959.14
eMedicinemed/3415

Povrede penisa su poseban entitet bolesti u urologiji koji je ne tako retko kontroverzan, zbog specifičnosti regije i mogućeg mehanizma nastanka. Dosta često ove povreda nastaju nakon polnog odnosa ili mnogih seksualnih perverzije, pa mogu biti od sudsko-medicinski ili samo sudski značaj, u brojnim sudskim procesima. Zato veliki broj bolesnika prikriva uzrok povrede penisa, ne daje tačne podatke u anamnezi o njihovom nastanku ili se javlja jako kasno lekaru.[1]

Povrede penisa smatraja se urološkim hitnim stanjem i najčešće zahtevaju hirurške intervencije. Ciljevi lečenja, svih povreda penisa su univerzalni: očuvanje dužine penisa, očuvanje erektilne funkcije i održavanje sposobnosti da pravilno stoji.

Traumatska povreda penisa može biti praćena i povredom uretre, ako su povrešena oba kavernozna tela,[2] i zahteva hitnu rekonstrukciju mokraćne cevi kako bi se otklonili poremećaji u mokrenju.[3][1]

Anatomija[uredi | uredi izvor]

Penis u opuštenom i erektilnom stanju
3D animacije koja prikazuje tuniku albugineu penisa
Presek kroz anatomske i vaskularne strukture penisa

Penis je organ koji je anatomski podeljen na tri dela; koren penisa, telo penisa i glavić penisa.

Koren penisa

Ova anatomska struktura penisa nalazi se ispod stidne kosti i obezbeđuje stabilnost i čvrstinu penisu kada je on u uspravnom ili ukrućenom stanju (vidi sliku desno).

Telo penisa

Najaveći deo penisa čini njegovo telo, koje se sastoji se od dva kavernozna i jednog sunđerastog tela.

Uretra prelazi kroz sunđerasti deo tela penisa i završava se na glaviću penisa, meatusom ili izlazni otvor mokraćne cevi.

Oba kavernozna tela, koja se nazivaju i erektilnim telima, omogućavaju erekciju kada se potpuno napune krvlju.

Glavić penisa

Distalno proširenje sunđerastog tela je glavić penisa. Glavić penisa prekriva sloboda kožica penisa ili prepucijum, ukoliko osoba nije obrezana.

Inervacija penisa[uredi | uredi izvor]

Penis je inervisan od levog i desnog dorzalnog nerava, koji je sa svojim granama odgovoran za senzorne funkcije penisa. Lokacija ovih nerava, u odnosu na orijentaciju uz pomoć časovnika, je na 10 i 14 časova, ali, u stvarnosti, lokacija značajno varira.

O položaju nerava penisa prilikom hirurških intervencija mora se strogo voditi računa kako bi se izbegla jatrogena povrede, pre svega, dorzalnog nerava.

Penis je takođe inervisan i od grana pudendalnog nerva.

Vaskularizacija penisa[uredi | uredi izvor]

Penis je organ bogat vaskularnom mrežom, koja krvlju snabdeva unutrašnja pudendalna arterije. Unutrašnja pudendalna arterija izlazi iz unutrašnje bedrene arterije (ili donjotrbušne arterije), i potom se grana u duboke arterije penisa, bulbarne arterije, i arteriju uretre.

Duboka arterija penisa prelazi u kavernozne arterije, i imaju funkciju snabdevanja krvlju kavernoznog tela penisa.

Uretralna arterija snabdeva glavića penisa i njegovo sunđerasto telo.

Bulbarna arterija penisa snabdeva krvlju bulbarni deo uretre i bulbospongiozni mišić.

Deo anatomskih struktura penisa
Anatomske strukture penisa
Anatomske strukture penisa

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Povrede penisa izazvana namernim gnječenjem

Povreda penisa mogu biti posledica više faktora, pa prema tome razlikuje se i više vrsta povreda od kojih su najčešće:

  • Prelom penisa
  • Amputacija penisa
  • Povrede makih tkiva penisa
  • Penetrantne povrede penisa.
  • Termičke povrede penisa.
  • Traumatska povreda penisa udružene sa povredom uretre.

Podela povreda penisa prema mehanizmu nastanka[uredi | uredi izvor]

Prema mehanizmu nastanka povrede penisa mogu biti; zatvorene (80%) i otvorene (20%). Međutim povrede penisa nisu uvek samostalne, već mogu biti i udružene, najčešće sa povredama skrotuma, prelomima kostiju karlice itd.

Otvorene povrede[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta povreda najčešće nastaje; u ratnim dejstvima (ranjavanjem projektilima ili eksplozivom), lovu uz upotrebu vatrenog oružja, saobraćajnim udesima, tokom radu sa mašinama koje imaju rotirajuće delov, u tuči i sportu. Mogu biti, prema mehanizmu koji ih je uizazvao:

  • Ogrebotine kože penisa,
  • Sekotine. Bizarne sekotina je povrede polnog uda kod psihijatrijskih bolesnika (samopovredđivanjem).
  • Oguljotine kože penisa,
  • Avulzije kože penisa,
  • Parcijalne ili totalne amputacije,
  • Konkvasacije.
  • Ujedine, ili ujedno rane penisa, koje su kod dece uglavnom nanete od strane životinja, a kod odrsalih od strane partnera u toku polnog odnosa.
  • Termičke povrede

Zatvorene povrede[uredi | uredi izvor]

Strangulaciona povreda penisa prstenom, i njegovo ukanjanje specijalmoim instrumentom

Zatvorene povrede penisa najčećče se dešavaju za vreme polnih aktivnosti i mogu biti

  • Kontuzije,
  • Hematomi,
  • Rupture tunike albuginea, tzv. luksacije penisa što u stvari predstavlja denudaciju kože penisa zbog njegovog skliznuča, najčešće u skrotum.
  • Prelom penisa, koja se karakteriše rupturom kavemoznih tela sa deformacijom normalne ose penisa.
  • Strangulacija ili inkarceracije penisa raznim metalnim gumenim ili drugim omčama, prstenjem,[4] i sl. je posebna vrsta povreda koja može da dovode do atrofije ili/i nekroze tkiva penisa.[5]

Podela povreda penisa prema težini[uredi | uredi izvor]

U zavisnosti od težine povred Evropske asocijacije urologa sve povrede penisa razvrstala je na:

  • Prvi stepen - Oštećenje tkaninom (odećom), krvni podlivi penisa
  • Drugi stepen - Oštećenje fascije koja okružuje spongiozni i kavernozni deo tela penisa.
  • Treći stepen - Rasekcija (tela penisa, uretre, kavernoznog tela), sa defektom koji je u dužini manji od dva santimetra.
  • Četvrti stepen - Cepanje uretre, kavernoznih tela (sa defektom ​​dužini veće od 2 santimetra) i delimična amputacija penisa
  • Peti stepen - Kompletna traumatske amputacije penisa.
Skala stepena ozbiljnosti povrede penisa.[6]
Grupa Opis
1 Kožna laceracija / kontuzija
2 Laceracija Bukove fascije bez gubitka tkiva
3 Kutana avulzija (laceracija kroz glavić penisa ili meatus) kavernozni ili uretralni defekt < 2 cm
4 Kavernozni ili uretralni defekt > 2cm (parcijalna penektomija)
5 Totalna penektomija

Najčešće povrede penisa[uredi | uredi izvor]

Ttraumatska povreda penisa može nastati na više načina. Manifestuje se kao prelom penisa, amputacija, penetrantna povreda i kao povreda mekog tkiva penisa.

Prelom penisa[uredi | uredi izvor]

Prelom penisa tokom seksualnog odnosa kada penis sklizne iz vagine, pa umesto da prodire u vaginu upire u neku čvršću strukturu npr. perineum ili stidne predeo.

Prelom penisa predstavlja težak oblik povrede (ruptire) kavernoznih tela (lat. corpus cavernosum), sa deformacijom normalne ose penisa, koji nastaje kao posledica cepanja membrane pod nazivom (lat. tunica albuginea), nakon prekomernog savijanja penisa u toku erekcije. Relativno je retka bolest, ali zahteva hirnu intervenciju zbog mogućih posledica.[7]

Manifestuje se pucketanjem tokom pomeranja penisa, bolom različitog intenziteta, modricom (krvnim podlivom), otokom i gubitkom erekcije. U većini slučajeva prelom penisa je urgentno stanje u urologiji koje zahteva intervenciju urologa, koji problem pokidana membrane, može uspešno da reši operativnim zahvatom, u opštoj anesteziji, koja u proseku traje oko sat vremena. Glavni cilj lečenja zasniva se na očuvanju dužine penisa dužine, njegove erektilne funkcije i održavanje sposobnosti da stoji uspravno.[8]

Traumatska povreda penisa može biti praćena i povredom uretre, ako su povrešena oba kavernozna tela,[2] i zahteva hitnu rekonstrukciju mokraćne cevi kako bi se otklonili poremećaji u mokrenju.[3][1]


Amputacija penisa[uredi | uredi izvor]

Amputacija (kastracija) penisa budućem evnuhu u 15. veku

Amputacija penisa podrazumeva potpuni ili delimični prekid kontinuiteta tela penisa. Kompletna ili potpuna amputacija karakteriše se presecanjem kavernoznih tela i mokraćnog kanala.

Amputacija penisa može biti zadesna (saobraćajni udes, ranjavanje, rad na mašinama sa rotirajućim delovima, nasilje), ali je često i posledica samopovređivanja, kod mentalno obolelih osoba, najčešće za vreme psihotičnih napada.

Termičke povreda penisa[uredi | uredi izvor]

Promrzline

Pod uticajem faktori koji doprinose smrzavanju penisa, ilu u uslovima opšte hipotermija, kao npr. kod mokrenje na velikoj hladnoći, ili u uslovima alkoholna intoksikacije mogu nastati promrzline penis. Promrzlinama je najčešće izložena kožica prepucijua, a u težim slučajevima i telo penisa.

Kao rezultat ove povrede izazvane hladnoćom u zahvaćenom području kož penisa postaje purpurno-crvena boja; a bolesnik se žali na, svrab, peckanje, paresteziju, otok penisa.

Kod blažih promrzlina stanje je reverzibilno i bolest nestaje spontano u roku od nekoliko dana. U težim slučajevima, pod uticajem hladnoće u koži se formira nekroza tkiva, koja prelazi u duboku gnojnu ranu, koja odlože izlećenje i do 3 meseca.

Prva tri stadijuma u razvoju opekotina
Opekotine

Opekotine penis nastaju zadesnim izlaganja genitalije pregrejanoj tečnosti ili pari, hemikalijama, suncu i slično. Prema težini oštećenja, opekotine pensa se dele na letri stepena:

  • Prvi stepen, koji se karakteriše hiperemijom i edemom penisa.
  • Drugi stepen, koji se karakteriše pojavom plikovima, potkožnim edemom, retencijom mokraće
  • Treći stepen, karakteriše se nekrozom kože.
  • Četvrti stepen ili terminalni stadijum, karakteriše se nekrozom sunđerastog i kavernozne tela penisa.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza povrede penisa može se postaviti na osnovu; anamneze, fizikalnog pregleda, laboratorijskih analiza, imidžing testova.

Labortorijske analize

Iako nema konkretnih laboratorijskih analiza koje je potrebno sprovesti nakon traume penisa preoručuje se primena, standardnih preoperativnih laboratorijiskih analiza koje individualno trema razmotriti od slučaja do slučaja kod svih pacijenata. Laboratorijske analize treba da obuhvate sledeće:

  • Koncentraciju elektrolita
  • Kompletnu krvnu sliku
  • Faktore koagulacije
  • Biohemijske analize
  • Analize mokraće

Mikroskopska hematurija treba da uputi na moguću povredu uretre. Urinokultura treba razmotriti kod onih slučajeva kod koji postoje očigledni znaci infekcije urinarnog trakta.

Terapija[uredi | uredi izvor]

Imobilizacija graftom povrede penisa

Ranije konzervativno lečenje penisa bilo je metoda izbora u sanaciji povreda penis. Podrazumevalo je:

  • postavljanje hladnih kompresa,
  • kompresionih zavoja,
  • imobilizaciju penisa,
  • davanje antiinflamatornih lekova, NSAIL i fibrinolitika. Zbog velikog procenta komplikacija (29-53%), u novije vreme metod izbora je hirurško zbrinjavanje penisa neposredno posle povrede.[9]
Prva pomoć

U zavisnosti od vrste i težine povrede lečenje povreda penisa treba započeti ukazivanjem prve pomoći na mestu povređivanja. Mere prve pomoći sastoje se pre svega u:

  • privremenom zaustavljanju krvarenja (aplikacija leda, previjanje sterilnim zavojem zavojem),
  • primeni analgetika,
  • aplikacija infuzionih rastvora,
  • uklanjanje stranih tela i odeće.
Lečenje povreda penisa u bolničkim uslovima

U bolničkim uslovima terapija povrede penisa započinje pre svega:

  • adekvatnom anelgezijom,
  • infuzijonom terapijom,
  • primenom antibiotika,
  • hirurškom obradom rane (povrede).

Hirurška obrada obuhvata, uklanjanje stranih tela, drenažu traumom nastalih hematom, reviziju rane i definitivno zaustavljanje krvarenje. Lečenje rana sa velikim defektom tkiva, zahteva primenu metoda plastične i rekonstruktivne hirurgije, koja koristi kožne režnjeve uzete sa; kože skrotuma, stidne regije, trbuha.

Terapija termičkih povreda penisa obično se sprovodi na odeljenjima za opekotine i promrzline.

Kod bolesnika za težim ranama obavezno se daje antitetanusna zaštita, a prema potrebi i antigangrenozni serum, a kod ujeda i vakcina protiv besnila.

Ako je povreda praćena oštećenjem uretra, obavlja se i ureteroplastika, ili druge metoda rekonstrukcije mokraćnog kanal.

Kod potpune amputated penisa, usađivanja amputiranog dela mora biti obavljano tokom prvih 24 sata nakon povrede, posebnim mikrohirurškim metodama. Za održavanje vitalnosti organa, od mesta povrede do hirurške sale, amputirani deo treba odmah staviti u sterilnu posudu sa natrijum laktatom koju treba držati na ledu. U nemogućnosti reimplantacije amputiranog penisa može se uraditi rekonstruktivna faloplastika.[10]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Amit A, Arun K, Bharat B, Navin R, Sameer T, Shankar DU. Penile fracture and associated urethral injury: Experience at a tertiary care hospital. Can Urol Assoc J. 2013 Mar-Apr. 7(3-4):E168-70.[Full Text].
  2. ^ a b Bhoil R, Sood D. Signs, symptoms and treatment of penile fracture. Emerg Nurse. 2015 Oct 9. 23 (6):16-7.
  3. ^ a b Roy M, Matin M, Alam M, Suruzzaman M, Rahman M. Fracture of the penis with urethral rupture. . Roy, M.; Matin, M.; Alam, M.; Suruzzaman, M.; Rahman, M. (januar 2008). „Fracture of the penis with urethral rupture”. Mymensingh Med J. 17 (1): 70—3. PMID 18285737. .
  4. ^ Germar M Pinggera, Renate Pichler, Peter Rehder, Andrea Kerschbaumer, Alexander Buttazzoni, Florian Zanger and Michael Mitterberger; Pinggera, Germar M.; Pichler, Renate; Rehder, Peter; Kerschbaumer, Andrea; Buttazzoni, Alexander; Zangerl, Florian; Mitterberger, Michael (2009). „Penile strangulation in a patient with Parkinson's disease: A case report”. Cases Journal. 2: 9379. PMC 2804731Slobodan pristup. PMID 20066067. doi:10.1186/1757-1626-2-9379Slobodan pristup. Penile strangulation in a patient with Parkinson's disease: a case report], Cases Journal 2009, 2:9379
  5. ^ Noh, Joonwha; Kang, Taek Won; Heo, Tag; Kwon, Dong Deuk; Park, Kwangsung; Ryu, Soo Bang (2004). „Penile strangulation treated with the modified string method”. Urology. 64 (3): 591. PMID 15351614. doi:10.1016/j.urology.2004.04.058. 
  6. ^ Traume genitalnih organa Evropsko udruženje urologa — Udruženje Urologa Srbije, Vodič za 2012[mrtva veza] Pristupljeno 10. 2. 2020
  7. ^ Mahapatra RS, Kundu AK, Pal DK. Penile Fracture: Our Experience in a Tertiary Care Hospital. World J Mens Health. 2015 Aug. 33 (2):95-102.
  8. ^ Bergner DM; Wilcox ME; Frentz GD. (septembar 1982). Fracture of penis.. Urology. 20 (3): 278—80. .
  9. ^ .van der Horst C, Martinez Portillo FJ, Bannowsky A, Seif C, Juenemann KP. Penile fractures: controversy over surgical or conservative treatment. BJU Int 2003; 92(4): 349−50.
  10. ^ Maruschke, M.; Lehr, C.; Hakenberg, O. W. (2008). „Traumatic penile injuries--mechanisms and treatment”. Urol Int. 81 (3): 367—9. PMID 18931560. S2CID 43271470. doi:10.1159/000151421. .

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Song W, Ko KJ, Shin SJ, Ryu DS. (decembar 2012). „Penile abscess secondary to neglected penile fracture after intracavernosal vasoactive drug injection”. World J Mens Health. 30 (3): 189—91. .
  • Ehrich WS. Two unusual penile injuries. Journal of Urology. 1929. 21:239.
  • Nizamani WM, Ali SI, Vaswani AK, Shahani BK. Ultrasound Diagnosis of Penile Fracture. J Coll Physicians Surg Pak. 2015 Oct. 25 (10 Suppl):S12-3.
  • Parker RA 3rd, Menias CO, Quazi R, Hara AK, Verma S, Shaaban A, et al. MR Imaging of the Penis and Scrotum. Radiographics. 2015 Jul-Aug. 35 (4):1033-50.
  • Perovic SV, Djinovic RP, Bumbasirevic MZ, Santucci RA, Djordjevic ML, Kourbatov D. Severe penile injuries: a problem of severity and reconstruction. BJU Int. 2009 Jan 20.
  • Ghilan, A. M.; Al-Asbahi, W. A.; Ghafour, M. A.; Alwan, M. A.; Al-Khanbashi, O. M. (oktobar 2008). „Management of penile fractures”. Saudi Med J. 29 (10): 1443—7. PMID 18946570. .
  • El-Assmy A; El-Tholoth HS,; Mohsen T,; Ibrahiem el HI (jun 2011). „Does timing of presentation of penile fracture affect outcome of surgical intervention?.”. Urology. 77 (6): 1388—91. .
  • Shaeer O. (mart 2006). „Methylene blue-guided repair of fractured penis.”. J Sex Med. 3 (2): 349—54. .

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]



Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).