Posebna čula
U medicini i anatomiji, posebna čula su čula koja imaju posebne organe:
- Vid (oko)
- Sluh i ravnoteža (uho, koje uključuje zvučni i ravnotežni sistem)
- Miris (nos)
- Ukus (jezik)
Razlika između posebnih i opštih čula je upotreba klasifikovanih nervenih vlakana koji se prostiru do i od centralnog nervenog sistema. Informacija iz posebnog čula se prenosi posebnim somatskim i posebnim viscelarnim aferentim nervnim vlaknima. Nasuprot tome, drugo čulo, dodira, je somatsko čulo koje nema poseban organ, ali se nalazi u cijelom tijelu, najprimjetnija je koža, ali i pojedini unutrašnji organi. Dodir uključuje mehanoreceptore (pritisak, vibracije i propriocepciju), bol (nocicepcija) i toplote (termocepcija), i takve informacije se prenose somatskim i opštim aferentnim nervenim vlaknima. [1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Drake et al. (2010), Gray's Anatomy for Students, 2nd Ed., Churchill Livingstone.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Razvoj posebnih čula Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. mart 2016)