Prolaktinom

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prolaktinom

Prolaktinom je benigni tumor (adenom) hipofize koji proizvodi hormon prolaktin koji pokreće grudi da proizvode mleko (dojenje).[1] On je najčešći tip funkcionalnog tumora hipofize, čiji simptomi nastaju kao posledica prevelike količine prolaktina u krvi (hiperprolaktinemija),[2] ili dejstva pritiska tumora na okolna tkiva.[3][4]

Alternativni nazivi[uredi | uredi izvor]

Prolaktinom — Sekretorni adenom — Prolaktin-sekretorni adenom hipofize.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Morbiditet

Iako je prolaktinom najčešća vrsta adenoma hipofize u detinjstvu, njegova prosečna godišnja incidencija se procenjuje na 1 : 10.000.000 dece. Učestalosti prolaktinoma je najizraženija u periodu od druge do pete decenije života sa znatno većom učestalošću kod žena. Incidencija raste uporedo s uzrastom tako da se 93% prolaktinoma otkriva kod adolescenata, obično starijih od 12 godina i to pretežno kod devojaka.[5][6][7]

Tumor se često otkriva u ranijoj fazi kod žena nego kod muškaraca zbog neredovnih menstruacija.[8]

Etiopatogenaza[uredi | uredi izvor]

Prolaktinomi, kao i većina adenoma hipofize, nastaju kao posledica genetički uslovljenog poremećaja pituitarnih ćelija. To dovodi do procesa tumorogeneze izazvane aktivacijom protoonkogena ili inaktivacije antionkogena.[9]

Većina tumora hipofize je monoklonskog porekla jer neoplazije potiču iz replikacije jedne mutirane ćelije.[5][10][11]

Prolaktinom je najvažniji uzrok hiperprolaktinemije, koja je udružena sa poremećajem reproduktivne funkcije. U suprafiziološkim koncentracijama prolaktin kod žena i kod muškaraca dovodi do hipogonadotropnog hipogonadizma, prvenstveno zbog inhibitornog delovanja visokih koncentracija prolaktina na oslobađanje gonadotropin-rilizing hormona iz hipotalamusa.[12]

Kada je prolaktinom dovoljne veličine da vrši mehanički pritisak na okolne hormonski aktivne ćelije, tumor može, pored nedostatka gonadotropina, prouzrokovati i nedostatak drugih hormona hipofize – hormona rasta, tirotropnog i adrenokortikotropnog hormona.[5]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Na osnovu veličine, prolaktinomi se klasifikuju u:[13][14]

  • Mikroprolaktinome — tumore manjeg promera od 10 mm, koji se u 90% slučajeva javljaju kod žena.
  • Makroprolaktinome — tumore promera većeg od 10 mm, koji se u 60% slučajeva javljaju kod muškaraca.

Slična iskustva postoje i kod bolesnika adolescentnog uzrasta.[5]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Klinički simptomi i znaci prolaktinoma su posledica narušene sekrecije prolaktina (hormonski poremećaji) i rasta samog tumora.[15][16][17][18][19]

Simpptomi izazvani hipersekrcijom prolaktina.[20][21][22]
  • Izostanak, odnosno zastoj u razvoju puberteta, izazvan hiperprolaktinemijom kod dečaka devojčica u slučajevima kada se prolaktinom razvija u periodu pre ili tokom puberteta.
  • Primarna amenoreja, koja je najčešći znak kod devojaka koje su dostigle polnu zrelost.
  • Sekundarna amenoreja, oligomenoreja ili neuredni menstruacioni ciklusi.
  • Galaktoreja (30-80% žena sa prolaktinomom) koja može biti spontana ili se otkriva tek posla stiskanja bradavica dojki.
  • Izostanak ili prekid rasta testisa i pubisne kosmatosti, a ponekada se uočava ženski telesni habitus i retko ginekomastija, kod dečaka. Galaktoreja je manje česta u poređenju sa njenom učestalošću kod devojaka. Zastoj rasta je retka pojava.[23][24]
  • Osteopenija ili osteoporoza, kod adolescenti oba pola, što dodatno ukazuje na neophodnost blagovremene dijagnoze.[23][5][24]
Simptomi izazvani rastom tumora

Veći tumori koji rastu izvan sele turcike vrše kompresiju na okolne anatomske strukture, pre svega na optičku hijazmu i vidne živce. Glavni znaci prolaktinoma koji su posledica rasta tumora su:[25]

  • glavobolja i poremećaji vida,
  • bitemporalna hemianopsija koja je prouzrokovana kompresijom optičke hijazme,
  • potpuni gubitak vida i oftalmoplegije usled kompresije III, IV i VI kranijalnog nerva.[26]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Kod žena, kod postavljanja dijagnosze treba se fokusirati na fizički pregled, procenu galaktoreje i identifikaciju kliničkih znakova nedostatka estrogena.

Kod muškaraca, treba ispitati veličinu i konzistenciju testisa, kao i uzorak dlake na telu. Takođe procenite retku pojavu ginekomastije.

Kod pacijenata muškog i ženskog pola, procenite oštrinu vida i vidno polje (metodom konfrontacije) i izvršite pregled kranijalnih nerva kako bi se utvrdilo da li je tumor izazvao bilo kakav masovni efekat.[27]

Testiranje hormona[uredi | uredi izvor]

Serum PRL

Nivoi serumskog prolaktina (PRL) treba izmeriti više puta, posebno ako je povišenje skromno. Ne merite nivo PRL neposredno nakon pregleda dojke, jer pregled dojki može izazvati fiziološko povećanje PRL.

Serumski test trudnoće

U obzir treba uzeti mogućnost trudnoće kod žena reproduktivnog uzrasta, jer je to najčešći uzrok sekundarne amenoreje u ovoj grupi.

Serumski TSH

Merenjem nivoa TSH isključuje se mogućnost da se povišeni nivo PRL javi kao sekundarni u odnosu na povišeni nivo TRH. TRH je jedan od PRF-ova. Ako je nivo TSH povišen, nalaz treba potvrditi merenjem nivoa slobodnog tiroksina.

Merenje drugih hormona hipofize[uredi | uredi izvor]

Kod muškarca koji ima simptome hipogonadizma, treba izmerite nivoe testosterona u serumu ili bioraspoloživog testosterona.[27]

Kod pacijenata sa anamnezom koja ukazuje na insuficijenciju nadbubrežne žlezde, izmeriti bazalne i kosintropin-stimulisane nivoe kortizola.

Kod osobe sa osobinama koje su u skladu sa akromegalijom, izmerite nivoe faktora rasta-1 sličnog insulinu u serumu.

Isključite druge moguće sistemske uzroke hiperprolaktinemije, kao što su hronična bubrežna insuficijencija ili ciroza jetre, koristeći odgovarajuće laboratorijske testove

Radiološka ispitivanja[uredi | uredi izvor]

Nakon obavljanja biohemijskog testiranja, obavljaju se snimanja:[27]

  • Magnetnom rezonancom (MRI) hipotalamusa hipofize (sa poboljšanjem gadolinijuma). MRI je bolji za razgraničenje mekih tkiva i za identifikaciju male lezije.
  • Kompjuterizovanu tomografiju (CT) skeniranje regiona (sa kontrastom) da bi se otkrilo prisutvo masovnih lezija. CT skeniranje je bolje za identifikaciju bilo kakvog izobličenja ili destrukcije kosti.

Tokom snimanja posebna pažnja se posvećuje veličini tumora i njegovom zadiranju u okolne strukture (npr optičku hijazmu, drugi kranijalni nervi) i posledice (npre destrukcija kostiju).

Postoji dobra korelacija između veličine prolaktinoma i stepena povišenja PRL u serumu. Vrednost prolaktina (PRL) u serumu od 200 ng/mL ili više u prisustvu makroadenoma (>10 mm) je praktično dijagnostička potvrda prolaktinoma. Međutim, ako je vrednost PRL u serumu manja od 200 ng/mL u prisustvu velike lezije mase hipofize, to više ukazuje na hiperprolaktinemiju koja se javlja kao posledica kompresije stabljike lezijom; takođe može ukazivati na pojavu efekta kuke, što je artefakt u laboratorijskoj metodi koja se koristi za merenje prolaktina.[28]

Drugi testovi[uredi | uredi izvor]

Kada je tumor veliki i nalazi se u neposrednoj blizini optičke hijazme, oftalmolog vrši formalno testiranje vidnog polja pre bilo kakve terapije. Ovo testiranje se ponavlja nakon početka lečenja, kako bi se pratio odgovor pacijenta na terapiju.[27]

Dijagnostička razmatranja[uredi | uredi izvor]

Ako pacijentkinja ima amenoreju, primarnu ili sekundarnu, treba utvrditi druge moguće uzroke i stanja. Ako pacijent (muškarac ili žena) ima neplodnost, razmotrite sve druge uzroke neplodnosti.

Ako pacijent ima povišen nivo PRL, moraju se tražiti drugi uzroci hiperprolaktinemije. To uključuje sledeće:[29]

  • Lekovi - kao što su fenotiazini, haloperidol, metoklopramid, metildopa, rezerpin, verapamil, triciklični antidepresivi, hronična zloupotreba opijata i kokain [ 23 ]
  • Uzroci od strane hipofize ili hipotalamusa - uključujući adenom koji luči GH, adenom koji ne funkcioniše, kompresiju drške hipofize, sindrom praznog sedla, kraniofaringiom, meningiom, disgerminom, druga granulomatozna stanja koja uzrokuju disfunkciju hipofize.
  • Trudnoća
  • Primarni hipotireoza.[30]
  • Hronična bubrežna insuficijencija
  • Ciroza
  • Nadbubrežna insuficijencija
  • Lezije zida grudnog koša
  • Stimulacija dojke
  • Lezije kičmene moždine
  • Idiopatski uzroci

Diferencijalne dijagnoze[29][uredi | uredi izvor]

  • hipotireoza,
  • sindrom policističnih jajnika,
  • makroadenomi hipofize.

Terapija[uredi | uredi izvor]

Lečenje je indikovano ako su prisutni masovni efekti tumora i / ili značajni efekti hiperprolaktinemije.[31][32][33][34]

Iako je prirodna istorija prolaktinoma nejasna, većina mikroprolaktinoma (do 95%) ne napreduje do makroadenoma, kako je utvrđeno nakon 6-godišnjeg perioda posmatranja. Stoga, ako pacijent sa mikroprolaktinomom ima minimalne simptome, pacijent se može pažljivo pratiti serijskim procenama nivoa PRL u serumu u kombinaciji sa slikovnim studijama u godišnjim intervalima.[35][34]

Međutim, ako pacijent sa mikroprolaktinomom ima značajne efekte hiperprolaktinemije, indikovano je lečenje.[36][37][38]

Bilo koji pacijent sa makroprolaktinomom treba lečenje, jer je tumor pokazao veću sklonost ka rastu. Takav tretman uključuje primenu više metoda lečenja (medikamentoznu, hiruršku, zračnu i drugu terapiju).[39][40][41][42][43]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Yatavelli RKR, Bhusal K. Prolactinoma. 2018 Jan. [Medline]. [Full Text].
  2. ^ Samperi I, Lithgow K, Karavitaki N. Hyperprolactinaemia. J Clin Med. 2019 Dec 13. 8 (12):[Medline]. [Full Text].
  3. ^ Bronstein MD. Disorders of prolactin secretion and prolactinomas. In: Jameson JL, De Groot LJ, de Kretser DM, et al, eds. Endocrinology: Adult and Pediatric. 7th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Saunders; 2016:chap 7.
  4. ^ Tirosh A, Shimon I. Current approach to treatments for prolactinomas. Minerva Endocrinol. 2016;41(3):316-323.
  5. ^ a b v g d Casanueva FF, Molitch ME, Schlechte JA, et al. Guidelines of the Pituitary Society for the diagnosis and management of prolactinomas. Clin Endocrinol 2006;65:265-273.
  6. ^ Schlechte J, Dolan K, Sherman B, et al. The natural history of untreated hyperprolactinemia: a prospective analysis. J Clin Endocrinol Metab. 1989 Feb. 68(2):412-8. [Medline].
  7. ^ Fernandez A, Karavitaki N, Wass JA. Prevalence of pituitary adenomas: a community-based, cross-sectional study in Banbury (Oxfordshire, UK). Clin Endocrinol (Oxf). 2009 Jul 24. [Medline].
  8. ^ Wu ZR, Zhang Y, Cai L, et al. Long-Term Clinical Outcomes of Invasive Giant Prolactinomas after a Mean Ten-Year Followup. Int J Endocrinol. 2016. 2016:8580750. [Medline]. [Full Text
  9. ^ Zadrozna-Sliwka B, Bolanowski M, Jawiarczyk A, et al. The role of cyclase activating (CAP) and cyclase inhibiting (CIP) parathormone fractions in the assessment of bone metabolism disturbances in women with hyperprolactinemia of various origin. Neuro Endocrinol Lett. 2008 Feb. 29(1):178-84. [Medline].
  10. ^ Carter JN, Tyson JE, Tolis G, et al. Prolactin-screening tumors and hypogonadism in 22 men. N Engl J Med. 1978 Oct 19. 299(16):847-52. [Medline].
  11. ^ Chahal HS, Stals K, Unterländer M, Balding DJ, Thomas MG, Kumar AV, et al. AIP mutation in pituitary adenomas in the 18th century and today. N Engl J Med. 2011 Jan 6. 364(1):43-50. [Medline].
  12. ^ Honbo KS, van Herle AJ, Kellett KA. Serum prolactin levels in untreated primary hypothyroidism. Am J Med. 1978 May. 64(5):782-7. [Medline].
  13. ^ Mancini T, Casanueva FF, Giustina A. Hyperprolactinemia and prolactinomas. Endocrinol Metab Clin North Am. 2008 Mar. 37(1):67-99, viii. [Medline].
  14. ^ Frantz AG. Endocrine diagnosis of prolactin-secreting pituitary tumors. Black PM, Zervas NT, Ridgway EC, et al, eds. Secretory Tumors of the Pituitary Gland. New York, NY: Raven Press; 1984. 45-53
  15. ^ Schlechte JA. Clinical practice. Prolactinoma. N Engl J Med. 2003 Nov 20. 349(21):2035-41. [Medline].
  16. ^ Melmed S, Casanueva FF, Hoffman AR, et al. Diagnosis and treatment of hyperprolactinemia: an Endocrine Society clinical practice guideline. J Clin Endocrinol Metab. 2011 Feb. 96(2):273-88. [Medline].
  17. ^ Molitch ME. Prolactinoma. Melmed S, ed. The Pituitary. Boston, Mass: Blackwell Scientific; 1995. 443-7.
  18. ^ Peng J, Qiu M, Qi S, Li D, Peng Y. Hypopituitarism patterns among adult males with prolactinomas. Clin Neurol Neurosurg. 2016 May. 144:112-8. [Medline].
  19. ^ Schlechte JA. Update in pituitary 2010. J Clin Endocrinol Metab. 2011 Jan. 96(1):1-8. [Medline].
  20. ^ Vaneckova M, Seidl Z, Hana V, et al. Macroprolactinomas: retrospective follow up study in the MR imaging and correlation with clinical symptomatology. Neuro Endocrinol Lett. 2007 Dec. 28(6):841-5. [Medline].
  21. ^ Sala E, Bellaviti Buttoni P, Malchiodi E, et al. Recurrence of hyperprolactinemia following dopamine agonist withdrawal and possible predictive factors of recurrence in prolactinomas. J Endocrinol Invest. 2016 May 31. [Medline].
  22. ^ Frieze TW, Mong DP, Koops MK. "Hook effect" in prolactinomas: case report and review of literature. Endocr Pract. 2002 Jul-Aug. 8(4):296-303. [Medline].
  23. ^ a b Fideleff HL, Boljuete HR, Suarez MG, et al. Prolactinoma in children and adolescents. Horm Res 2009; 72:197-205.
  24. ^ a b Acharya SV, Gopal RA, Bandgar TR. Clinical profile and long term follow up of children and adolescents with prolactinomas. Pituitary 2009; 12:186-9.
  25. ^ Toulis KA, Robbins T, Reddy N, et al. Males with prolactinoma are at increased risk of incident cardiovascular disease. Clin Endocrinol (Oxf). 2018 Jan. 88 (1):71-6. [Medline].
  26. ^ Kars M, Roelfsema F, Romijn JA, Pereira AM. Malignant prolactinoma: case report and review of the literature. Eur J Endocrinol. 2006 Oct. 155(4):523-34. [Medline].
  27. ^ a b v g „Prolactinoma Workup: Laboratory Studies, Imaging Studies, Other Tests”. emedicine.medscape.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-12. 
  28. ^ Frieze TW, Mong DP, Koops MK. "Hook effect" in prolactinomas: case report and review of literature. Endocr Pract. 2002 Jul-Aug. 8(4):296-303.
  29. ^ a b „Prolactinoma Differential Diagnoses”. emedicine.medscape.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-12. 
  30. ^ Honbo KS, van Herle AJ, Kellett KA. Serum prolactin levels in untreated primary hypothyroidism. Am J Med. 1978 May. 64(5):782-7
  31. ^ Serri O. Progress in the management of hyperprolactinemia. N Engl J Med. 1994 Oct 6. 331(14):942-4. [Medline].
  32. ^ Tirosh A, Shimon I. Current approach to treatments for prolactinomas. Minerva Endocrinol. 2016 Sep. 41 (3):316-23. [Medline]. [Full Text].
  33. ^ Teixeira M, Souteiro P, Carvalho D. Prolactinoma management: predictors of remission and recurrence after dopamine agonists withdrawal. Pituitary. 2017 Aug. 20 (4):464-70.
  34. ^ a b Molitch ME. Pharmacologic resistance in prolactinoma patients. Pituitary. 2005. 8(1):43-52. [Medline].
  35. ^ Rivera JL, Lal S, Ettigi P, et al. Effect of acute and chronic neuroleptic therapy on serum prolactin levels in men and women of different age groups. Clin Endocrinol (Oxf). 1976 May. 5(3):273-82. [Medline].
  36. ^ Hoffer ZS, Roth RL, Mathews M. Evidence for the partial dopamine-receptor agonist aripiprazole as a first-line treatment of psychosis in patients with iatrogenic or tumorogenic hyperprolactinemia. Psychosomatics. 2009 Jul-Aug. 50(4):317-24.
  37. ^ Webster J, Piscitelli G, Polli A, et al. A comparison of cabergoline and bromocriptine in the treatment of hyperprolactinemic amenorrhea. Cabergoline Comparative Study Group. N Engl J Med. 1994 Oct 6. 331(14):904-9
  38. ^ Zamanipoor Najafabadi AH, Zandbergen IM, de Vries F, et al. Surgery as a Viable Alternative First-Line Treatment for Prolactinoma Patients. A Systematic Review and Meta-Analysis. J Clin Endocrinol Metab. 2020 Mar 1. 105 (3):[Medline]. [Full Text].
  39. ^ Kreutzer J, Buslei R, Wallaschofski H, et al. Operative treatment of prolactinomas: indications and results in a current consecutive series of 212 patients. Eur J Endocrinol. 2008 Jan. 158(1):11-8. [Medline].
  40. ^ Kallestrup MM, Kasch H, Osterby T, Nielsen E, Jensen TS, Jorgensen JO. Prolactinoma-associated headache and dopamine agonist treatment. Cephalalgia. 2014 Jun. 34 (7):493-502. [Medline].
  41. ^ Zhang F, Chen J, Lu Y, et al. Manifestation, management and outcome of subclinical pituitary adenoma apoplexy. J Clin Neurosci. 2009 Oct. 16(10):1273-5. [Medline].
  42. ^ Colao A, Di Sarno A, Sarnacchiaro F, et al. Prolactinomas resistant to standard dopamine agonists respond to chronic cabergoline treatment. Clin Endocrinol Metab. 1997. 82(3):876-83. [Full Text].
  43. ^ Swords F, Monson J, Besser GM, et al. Gamma knife radiosurgery: a safe and effective salvage treatment for pituitary tumors not controlled despite conventional radiotherapy. Eur J Endocrinol. 2009 Sep 22. [Medline].

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi



Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).