Put

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Put u Danskoj

Put, cesta ili drum je deo zemljišta, najčešće traka, koji je pripremljen za odvijanje saobraćaja i koji povezuje dve destinacije. U najširem smislu, putem se smatra svaka površina na kojoj se odvija saobraćaj.

Prema značaju za saobraćaj putevi se, u Srbiji i Republici Srpskoj, razvrstavaju na auto-puteve, brze puteve (ekspres puteve), magistralne puteve, regionalne puteve, lokalne puteve, ulice u naselju i nekategorisane puteve.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Transfagarašan, koga je Top gir nazvala „najboljim putem na svetu”[1]
Popločani rimski put u Pompejima
Ancient Sassanid Era Pathway in Behbahan, Persia
Drevni put Sasanidske ere u Behbahanu u Persiji

Tvrdnja da su prvi putanje bile staze koje su napravile životinje nije bila univerzalno prihvaćena; u mnogim slučajevima životinje ne slede stalne staze.[2] Neki veruju da su pojedini putevi nastali prateći životinjske staze.[3][4] Iknild Vej može poslužiti kao primer ove vrstu nastanka puteva, gde su i ljudi i životinje odabrali istu prirodnu liniju.[5] Do oko 10.000 godina pre nove ere, ljudski putnici su koristili grube puteve/staze.[2]

  • Najstariji poznati popločani put na svetu izgrađen je u Egiptu između 2600. i 2200. godine p. n. e.[6]
  • U gradu Ur na Bliskom istoku pojavljuju se kameno popločane ulice koje datiraju od 4000. godine p. n. e.[2]
  • Kordiroj putevi (putevi od balvana) pronađeni su od 4000. godine p. n. e. u Glastonberiju u Engleskoj.[2]
  • Svitov trag, balvanski bedem u Engleskoj, jedan je od najstarijih otkrivenih puteva i najstarija drvena staza otkrivena u Severnoj Evropi. Izgrađen uzimu 3807. godine p. n. e. ili proleće 3806. godine p. n. e, (datiranje po prstenima stabala - dendrohronologija - omogućilo vrlo precizno datiranje). Tvrdilo se da je to najstariji put na svetu[7][8] do otkrića staze stare 6.000 godina u Plamstedu u Londonu 2009. godine.[9][10]
  • Ulice popločane opekom pojavile su se u Indiji već 3000. godine p. n. e.[2]
  • oko 1995. godine p. n. e.: rana podela puteva o kojoj svedoče trotoari izgrađeni u Anadoliji.[11]
  • Godine 500. p. n. e, Darije I Veliki započeo je opsežan putni sistem za Ahemenidsko carstvo (Persiju), uključujući Kraljevski put, koji je bio jedan od najboljih drumova svog vremena,[12] povezujući Sard (najzapadniji veliki grad carstva) sa Suzom. Put je ostao u upotrebi i nakon rimskog doba. Ovi sistemi putevi su sezali na istok čak do Baktrije i Indije.[13]
  • U davna vremena, rečni transport je bio daleko lakši i brži od drumskog,[8] posebno uzimajući u obzir cenu izgradnje puteva i razliku u nosivosti između zaprežnih kola i rečnih barži. Hibrid drumskog i brodskog transporta koji počinje oko 1740. godine je barža na konjsku vuču u kojem konj prati očišćenu stazu duž obale reke.[14][15]
  • Od oko 312. p. n. e, Rimsko carstvo je gradilo prave[16] jake kamene rimske puteve širom Evrope i Severne Afrike, kao podršku svojim vojnim pohodima. Na svom vrhuncu Rimsko carstvo je bilo povezano sa 29 glavnih puteva koji su polazili iz Rima i pokrivali 78.000 kilometara ili 52.964 rimskih milja popločanih puteva.[8]
  • U 8. veku naše ere izgrađeno je mnogo puteva širom Arapskog carstva. Najsofisticiraniji putevi bili su oni u Bagdadu, koji su bili popločani katranom. Katran je dobijen iz nafte, dostupne sa naftnih polja u regionu, hemijskim procesom destruktivne destilacije.[17]
  • Zakon o drumovima 1555. u Britaniji preneo je odgovornost za održavanje puteva sa vlade na lokalne parohije.[8] To je dovelo do lošeg i promenljivog stanja puteva. Da bi se to rešilo, prvi od drumskih trastova uspostavljen je oko 1706. godine, radi izgradnje dobrih puteva i naplate putarine od vozila u prolazu. Na kraju je u Britaniji postojalo približno 1.100 trustova i nekih 36.800 km (22.900 mi) projektovanih puteva.[8] Rebečke pobune u Karmartenširu i Rajederu od 1839. do 1844. doprineli su Kraljevskoj komisiji, koja je dovela do propasti sistema 1844. godine,[18] što se poklopilo sa razvojem železničkog sistema Velike Britanije.
  • Krajem 19. veka inžinjeri za puteve počeli su da se brinu za bicikliste gradeći odvojene trake pored puteva.
  • Od početka 20. veka putevi su se sve više gradili radi turizma i zbog otvaranje novih radnih mesta. Tipičan primer podsticanja turizma je Veliki dolomitni put, dok je stvaranje panoramske obalske ceste Strada Kostiera između Duina i Barkole 1928. godine bilo u velikoj meri usredsređeno na otvaranje radnih mesta.[19][20]

Finansiranje puteva[uredi | uredi izvor]

Izgradnja i održavanje puteva su u nadležnosti država (auto-put, brzi put, magistralni i regionalni put), dok lokalni putevi spadaju u nadležnost opština u kojoj se nalaze. Izgradnja puta je moguća i putem koncesija kada pravni subjekt u dogovoru sa vladom države dobija pravo na izgradnju i iskorištavanje puta.

Vožnja desnom ili levom stranom[uredi | uredi izvor]

U Srbiji, kao i u većini evropskih zemalja se vozi desnom stranom. Levom stranom se vozi u Engleskoj, Južnoj Africi, kao i u jednom broju zemalja Komonvelta.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Top gear”. BBC. 2010. Pristupljeno 2010-09-08. 
  2. ^ a b v g d Lay, Maxwell G (1992). Ways of the World: A History of the World's Roads and of the Vehicles that Used ThemNeophodna slobodna registracija. Rutgers University Press. ISBN 978-0-8135-2691-1. „Ways of the world Rutgers University Press, New Brunswick. 
  3. ^ Helbing, D.; Molnär, P.; Farkas, I.J.; Bolay, K. (2001). „Environment and Planning B: Planning and Design 2001, volume 28 (Self-organizing pedestrian movement)” (PDF). Environment and Planning B: Planning and Design. 28 (3): 376. S2CID 16276539. doi:10.1068/b2697. 
  4. ^ „Marshalls Heath Nature Reserve”. History. wheathampstead.net. 24. 2. 2003. Arhivirano iz originala 02. 07. 2007. g. Pristupljeno 2007-04-28. 
  5. ^ „The Icknield Way Path”. Icknield Way Association. 2004. Pristupljeno 2007-04-29. 
  6. ^ John Noble Wildord (1994-05-08). „World's Oldest Paved Road Found in Egypt”. The New York Times. Pristupljeno 2012-02-11. 
  7. ^ „The Somerset Levels (the oldest timber trackway discovered in Northern Europe)”. Current Archaeology 172. Current Archaeology. februar 2001. Arhivirano iz originala 2007-03-11. g. Pristupljeno 2007-03-25. 
  8. ^ a b v g d O'Flaherty, Coleman A. (2002). Highways: The Location, Design, Construction & Maintenance of Road Pavements. Elsevier. ISBN 978-0-7506-5090-8. 
  9. ^ „Oldest Trackway found in Plumstead”. Archaeology.about.com. 2009-08-15. Arhivirano iz originala 21. 05. 2013. g. Pristupljeno 2013-08-14. 
  10. ^ „London's earliest timber structure found during Belmarsh prison dig”. Eurekalert.org. 2009-08-12. Pristupljeno 2013-08-14. 
  11. ^ Anastasia Loukaitou-Sideris, Renia Ehrenfeucht (2009). Sidewalks: Conflict and Negotiation Over Public Space. MIT Press. str. 15. ISBN 978-0-262-12307-5. Pristupljeno 18. 11. 2018. „The first sidewalks appeared around 2000 to 1990 B.C. [...] in central Anatolia (modern Turkey) [...]. 
  12. ^ Lendering, Jona. „Royal Road”. History of Iran. Iran Chamber of Society. Pristupljeno 2007-04-09. 
  13. ^ Boederman, John (1997). The Cambridge Ancient History. Cambridge University Press. str. 178. ISBN 978-0-521-22804-6. 
  14. ^ „Horseboating”. The Horseboating Society. Arhivirano iz originala 2018-04-29. g. Pristupljeno 2007-04-09. 
  15. ^ „Horses and Canals 1760–1960 The people & the horses”. Horse Drawn Boats. Canal Junction Ltd. Pristupljeno 2007-04-09. 
  16. ^ Hart-Davis, Adam (2001-06-01). „Roads and surveying”. Discovering Roman Technology. BBC.CO.UK. Pristupljeno 2007-04-22. 
  17. ^ Kasem Ajram (1992). The Miracle of Islam Science (2nd izd.). Knowledge House Publishers. ISBN 978-0-911119-43-5. 
  18. ^ „The Rebecca Riots”. Rebecca and her daughters come to Rhayader. Victorian Powys for Schools. mart 2002. Pristupljeno 2007-04-28. 
  19. ^ Theodor Christomannos: Die Dolomitenstraße Bozen – Cortina – Toblach. Chiari: Ed. Nordpress (1998) ISBN 88-85382-37-1
  20. ^ Roberto Covaz e Annalisa Turel, La Costiera triestina - storia e misteri di una strada, Edizioni Mgs Press, Trieste, (2006) ISBN 88-89219-23-8.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]