Radnička klasa
Radnička klasa je izraz koji u najširem smislu označava pojedince i društvene grupe u savremenim društvima koji za život zarađuju prvenstveno temeljem sopstvenog najamnog rada.[1][2]
Izraz radnička klasa, isto kao i izraz klasa, može imati različita značenja s obzirom na geografske okolnosti, istorijski period i ideološku podlogu temeljem koje se vrši društvena kategorizacija. Međutim, manje-više se stvorio konsenzus prema kome je radnička klasa u užem smislu fenomen koji se vezuje za savremena kapitalistička, socijalistička i druga društva koja su prošla kroz industrijsku revoluciju i urbanizaciju.
Za razvrstavanje radničke klase od drugih društvenih slojeva se koriste razni kriterijumi. Tako se, s obzirom na formalnopravnu jednakost radnika i kapitalista vrlo često spominje materijalno bogatstvo, odnosno pripadnost nižoj klasi u kapitalističkim društvima, odnosno neposedovanje vlastitih sredstava za proizvodnju, pa dakle i zavisnost od kapitalističkih poslodavaca.
Danas se pak pod pojmom radnička klasa često podrazumeva tradicionalna radnička klasa čiji posao podrazumeva fizički rad i za koju nije potrebno šire obrazovanje, a za koju se često koristi izraz plavi ovratnik. Nasuprot tome su se kao nova radnička klasa u 20. veku pojavili zaposlenici koji za život zarađuju uredskim radom koji zahtijeva dobro obrazovanje, a za koju se koristi izraz beli ovratnik.
Marksistička doktrina smatra kako je radnička klasa potlačena klasa u kapitalizmu, a kako bi u socijalizmu trebalo da postane vladajuća klasa i kroz diktaturu proletarijata postepeno stvori besklasno društvo.
Marksističko shvatanje radničke klase je poslednjih godina izloženo žestokoj kritici, s obzirom na to da mnogi pripadnici radničke klase u razvijenim zapadnim državama danas uživaju životni standard primereniji srednjoj klasi nego nižoj klasi. Koncept radničke klase je isto tako predmet kritike zbog toga što se smatra neprimerenim modernim post-industrijskim društvima.
Definicije[uredi | uredi izvor]
Kao i kod mnogih termina koji opisuju društvenu klasu, radnička klasa se definiše i koristi na mnogo različitih načina. Najopštija definicija koju koriste mnogi socijalisti je da radnička klasa uključuje sve one koji (manje ili više, neposeduju fabriku) ništa da prodaju osim svog rada. Ovi ljudi su se nekada nazivali proletarijatom, ali je ta definicija izašla iz mode. U tom smislu, radnička klasa danas uključuje bele i plave okovratnike, fizičke i obične radnike svih vrsta, isključujući samo pojedince koji žive od vlasništva nad preduzećima i rada drugih.[3] Termin, koji se prvenstveno koristi radi evociranja prizora radnika koji pate u „klasnom hendikepu uprkos njihovom individualnom naporu“, takođe može imati rasne konotacije.[4] Ove rasne konotacije obuhvataju različite teme siromaštva koje impliciraju da li neko zaslužuje pomoć.[4]
Međutim, kada se termin koristi u neakademskom kontekstu u Sjedinjenim Državama, često se odnosi na deo društva koji zavisi od fizičkog rada, posebno kada se nadoknađuje platom po satu (za određene vrste nauke, kao i novinarske ili političke analize). Na primer, radnička klasa je labavo definisana kao oni koji nemaju fakultetske diplome.[5] Zanimanja radničke klase se zatim kategorišu u četiri grupe: nekvalifikovani radnici, zanatlije, spoljni radnici i radnici u fabrici.[6]
Istorija i rast[uredi | uredi izvor]
U feudalnoj Evropi radnička klasa kao takva nije postojala u velikom broju. Umesto toga, većina ljudi je bila deo radničke klase, grupe sačinjene od različitih profesija, zanata i zanimanja. Advokat, zanatlija i seljak su svi smatrani delom iste društvene jedinice, trećeg staleža ljudi koji nisu bili ni aristokrate ni crkveni službenici. Slične hijerarhije postojale su van Evrope u drugim predindustrijskim društvima. Društveni položaj ovih radničkih klasa smatran je uređenim prirodnim zakonom i zajedničkim verskim uverenjem. Ovaj društveni položaj osporavali su, posebno seljaci, na primer tokom Nemačkog seljačkog rata.[7]
Krajem 18. veka, pod uticajem prosvetiteljstva, evropsko društvo je bilo u stanju promene, i ova promena se nije mogla pomiriti sa idejom nepromenljivog bogostvorenog društvenog poretka. Bogati članovi ovih društava stvorili su ideologije koje su za mnoge probleme radničke klase okrivile njihov moral i etiku (tj. prekomerno konzumiranje alkohola, uočena lenjost i nemogućnost uštede novca). U Stvaranju engleske radničke klase, E. F. Tompson tvrdi da je engleska radnička klasa bila prisutna u svom stvaranju, i nastoji da opiše transformaciju predmodernih radničkih klasa u modernu, politički samosvesnu radničku klasu.[7][8]
Neformalna radnička klasa[uredi | uredi izvor]
Neformalna radnička klasa je sociološki termin koji je skovao Majk Dejvis, i opisuje klasu od preko milijardu pretežno mladih urbanih ljudi koji nisu ni na koji način formalno povezani sa globalnom ekonomijom i koji pokušavaju da prežive prvenstveno u slamovima. Prema Dejvisu, ova klasa više ne odgovara društveno-teorijskim konceptima klase, od Marksa, Maksa Vebera ili teorije modernizacije. Stoga ova klasa se razvila širom sveta od 1960-ih, posebno na južnoj hemisferi. Za razliku od ranijih shvatanja klase lumpen proletarijata ili pojmova „slam nade“ iz 1920-ih i 1930-ih, pripadnicima ove klase se jedva daju šanse da se učlane u formalne ekonomske strukture.[9][10]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Working Class”. dictionary.cambridge.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. 5. 2019.
- ^ „working class”. Oxford Dictionaries. Arhivirano iz originala 05. 08. 2016. g. Pristupljeno 8. 5. 2014.
- ^ McKibbin 2000, str. 164.
- ^ a b Feingold, Jonathan (20. 10. 2020). „"All (Poor) Lives Matter": How Class-Not-Race Logic Reinscribes Race and Class Privilege”. University of Chicago Law Review Online: 47.
- ^ Edsall, Thomas B. (17. 6. 2012). „Canaries in the Coal Mine”. Campaign Stops. The New York Times. Pristupljeno 18. 6. 2012.
- ^ Doob 2013.
- ^ a b Abendroth 1973.
- ^ „Thompson: The Making of the English Working Class — Faculty of History”. www.hist.cam.ac.uk (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 13. 3. 2020. g. Pristupljeno 1. 5. 2019.
- ^ Davis, Mike (2007). Planet der Slums [Planet of the slums] (na jeziku: nemački). Berlin: Assoziation A. str. 183.
- ^ Davis, Mike (27. 8. 2007). „Planet der Slums – Urbanisierung ohne Urbanität” [Planet of the Slums - Urbanization without urbanity]. de (na jeziku: nemački). Arhivirano iz originala 9. 10. 2015. g.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Abendroth, Wolfgang (1973). A Short History of the European Working Class.
- Doob, Christopher B. (2013). Social Inequality and Social Stratification in US Society. Upper Saddle River, New Jersey: Pearson Education. ISBN 978-0-205-79241-2.
- Gutkind, Peter C. W., ur. (1988). Third Worlds Workers: Comparative International Labour Studies. International Studies in Sociology and Social Anthropology. 49. Leiden, Netherlands: E.J. Brill. ISBN 978-90-04-08788-0. ISSN 0074-8684.
- Kuromiya, Hiroaki (1990). Stalin's Industrial Revolution: Politics and Workers, 1928–1931.
- Lebowitz, Michael A. (2016). Beyond Capital: Marx's Political Economy of the Working Class.
- Linkon, Sherry Lee (1999). „Introduction”. Ur.: Linkon, Sherry Lee. Teaching Working Class. Amherst, Massachusetts: University of Massachusetts Press. str. 1ff. ISBN 978-1-55849-188-5.
- McKibbin, Ross (2000). Classes and Cultures: England, 1918–1951.
- Rubin, Mark; Denson, Nida; Kilpatrick, Sue; Matthews, Kelly E.; Stehlik, Tom; Zyngier, David (2014). „'I Am Working-Class': Subjective Self-Definition as a Missing Measure of Social Class and Socioeconomic Status in Higher Education Research” (PDF). Educational Researcher. 43 (4): 196—200. ISSN 1935-102X. S2CID 145576929. doi:10.3102/0013189X14528373.[mrtva veza]
- Benson, John (2003). The Working Class in Britain, 1850–1939. London: I.B. Tauris. ISBN 978-1-86064-902-8.
- Blackledge, Paul (2011). „Why Workers Can Change the World”. Socialist Review. br. 364. London. Arhivirano iz originala 10. 12. 2011. g. Pristupljeno 20. 11. 2018.
- Connell, Raewyn; Irving, Terry (1980). Class Structure in Australian History. Melbourne: Longman Cheshire.
- Engels, Friedrich (1968). The Condition of the Working Class in England. Prevod: Henderson, W. O.; Chaloner, W. H. Stanford, California: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-0634-6.
- Jakopovich, Daniel (2014), The Concept of Class (PDF), Cambridge Studies in Social Research, No. 14, Social Science Research Group, University of Cambridge.
- Miles, Andrew; Savage, Mike (1994). The Remaking of the British Working Class, 1840–1940. London: Routledge. ISBN 978-1-134-90681-9.
- Moran, William (2002). Belles of New England: The Women of the Textile Mills and the Families Whose Wealth They Wove. New York: Thomas Dunne Books. ISBN 978-0-312-30183-5.
- Raine, April Janise (2011). „Lifestyles of the Not So Rich and Famous: Ideological Shifts in Popular Culture, Reagan-Era Sitcoms and Portrayals of the Working Class”. McNair Scholars Research Journal. 7 (1): 63—78. Pristupljeno 20. 11. 2018.
- Rose, Jonathan (2010). The Intellectual Life of the British Working Classes (2nd izd.). New Haven, Connecticut: Yale University Press. ISBN 978-0-300-15365-1.
- Rubin, Lillian B. (1976). Worlds of Pain: Life in the Working Class Family. New York: Basic Books. ISBN 978-0-465-09724-1.
- Rowntree, Seebohm (2000) [1901]. Poverty: A Study of Town Life. Macmillan and Co. ISBN 1-86134-202-0.
- Sheehan, Steven T. (2010). „'Pow! Right in the Kisser': Ralph Kramden, Jackie Gleason, and the Emergence of the Frustrated Working‐Class Man”. Journal of Popular Culture. 43 (3): 564—582. ISSN 1540-5931. doi:10.1111/j.1540-5931.2010.00758.x.
- Shipler, David K. (2004). The Working Poor: Invisible in America. New York: Knopf. ISBN 978-0-375-40890-8.
- Skeggs, Beverley (2004). Class, Self, Culture. London: Routledge. ISBN 978-0-415-30086-5.
- Thompson, E. P. (1968). The Making of the English Working Class (rev. izd.). Harmondsworth, England: Penguin Books.
- Turner, Katherine Leonard (2014). How the Other Half Ate: A History of Working-Class Meals at the Turn of the Century. Berkeley, California: University of California Press. ISBN 978-0-520-27758-8.
- Zweig, Michael (2001). Working Class Majority: America's Best Kept Secret. Ithaca, New York: Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-8727-9.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- The Center for Working-Class Studies at Youngstown State University
- International Labor and Working-Class History Journal
- Images of the working class between 1840 and 1945 from the McCord Museum's online collection
- BBC Archive collection of TV & Radio programmes about Working Class Britain
- Caring too much. That's the curse of the working classes. David Graeber for The Guardian. March 2014.
- US millennials feel more working class than any other generation. The Guardian. March 2016.