Разарач Загреб
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. |
Razarač Zagreb u Boki Kotorskoj
| |
Istorija | |
---|---|
Kraljevina Jugoslavija | |
Ime: | Zagreb |
Imenjak: | Grad Zagreb |
Graditelj: | Jadranska brodogradilišta A.D. u Splitu |
Kolibica položena: | 1936. |
Porinut: | 30. marta 1938. |
Uveden u službu: | 5. avgusta 1939. |
U službi: | 1939-1941. |
Identifikacija: |
|
Sudbina: | Potopljen od strane sopstvene posade 17. aprila 1941. |
Opšte karakteristike | |
Klasa i tip: | Razarač klase Beograd |
Deplasman: |
|
Dužina: | 98 m |
Širina: | 9,45 m |
Gaz: | 2,7 - 3,2 m |
Instalirana snaga: | 44.000 KS |
Pogon: |
|
Brzina: | 38 čvorova |
Autonomija plovljenja: | 1.200 nautičkih milja (2200 km ) pri ekonomskoj brzini od 16 čvorova |
Posada: | 145 oficira i mornara |
Naoružanje: |
|
Razarač Zagreb (zvanični naziv: Kraljevski brod Zagreb[1]) je bio treći od tri broda serije jugoslovenskih razarača klase Beograd. Dobio je ime po gradu Zagrebu, koji je u Kraljevini Jugoslaviji bio glavni grad Banovine Hrvatske. U vreme izbijanja Aprilskog rata 1941. godine, razarač Zagreb i druga dva broda njegove klase - Beograd i Ljubljana, zajedno s velikim razaračem Dubrovnik, predstavljali su najmodernije ratne brodove Kraljevine Jugoslavije, s tim da je razarač Ljubljana bio van upotrebe posle udesa prilikom manevra uplovljenja u Šibenik.
Nastanak i služba
[uredi | uredi izvor]Nakon uvođenja u pogon velikog razarača Dubrovnik, Kraljevina Jugoslavija je naručila u Francuskoj jednu malu seriju razarača, manje veličine. Brodove je projektovala francuska firma Ateliers et Chantiers de la Loire. Jedan brod je izgrađen u francuskoj, a sledeća dva su izgrađena u jugoslovenskim brodogradilištima. Naoružanje za brodove je isporučila čehoslovačka firma Škoda, a pogonski uređaji su nabavljeni kod britanskih kompanija - kotlovi kod Jaroua Yarrow Shipbuilders, a parne turbine kod Parsonsa Parsons Marine Steam Turbine Company.
Kao ni većina ostalih jugoslovenskih ratnih brodova nije učestvovao u borbi. Pošto je 17. aprila 1941. pretila opasnost da padne u ruke Kraljevine Italije, razarač su potopili eksplozivom poručnici bojnog broda I klase Sergej Mašera i Milan Spasić. Kralj Petar II ih je 1942. godine odlikovao ordenom Karađorđeve zvezde s mačevima IV reda, a 10. septembra 1973. godine su proglašeni za narodne heroje, jer su dobrovoljno žrtvovali svoje živote.
Model razarača postoji u „Tehničkom muzeju“ u Zagrebu, „Vojnom muzeju“ u Beogradu i Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]