Razgovor:Crnogorski jezik/Arhiva 1

Arhiva 1

Arhiva 2

Da ne bih odgovarao svakom ponaosob...

Đorđe Božović me je pitao sledeće: --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

Zašto misliš da rečenice tipa Govor Crnogoraca se razlikuje od književnog srpskog... i ..srpski jezik ijekavskog izgovora, kako je okarakterisan u Ustavu... ne treba da stoje u ovom članku? Kažeš da je nešto primjerenije članku o Crnogorcima. Šta? i šta je od svega toga što si izbacio iz članka bilo netačno?--Đorđe D. Božović 23:23, 14 oktobar 2005 (CEST)

A što se odnosi na izmenu dela članka koji glasi: --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

Suštinski, riječ je samo o jednoj varijanti bivšeg srpskohrvatskog jezika, odnosno sadašnjeg srpskog jezika. Govor Crnogoraca je zapravo srpski jezik ijekavskog izgovora, i kao takav je ozvaničen u Ustavu Crne Gore. Ono što razlikuje narodni govor Crnogoraca od književnog srpskog je upotreba nekih lokalizama i dijalektizama, kao i akcenat koji odgovara zetsko-južnosandžačkom dijalektu. Pored njega, Crnogorci govore i istočnohercegovačkim dijalektom, koji je osnova srpskog književnog jezika.

a promenjena je u: --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

U pitanju je još jedna, u ovom trenutku nedovoljno artikulisana, norma nastala na osnovu štokavskog dijalekta. Ostale norme zasnovane na ovom dijalektu su srpski, hrvatski, bošnjački i nekada "opšti" srpskohrvatski jezik.

Naknadno sam izbacio i deo rečenice: (iako crnogorski jezik nije zvanično priznat kao postojeći ni u SCG ni u svijetu). --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

Pa, evo, onda, objašnjenja tačku po tačku: --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

1) Politički odnosi među državama ne bi trebalo da se tiču našeg rada ovde. Mi se bavimo enciklopedijom i drugim pratećim projektima i delatnostima (što jeste politički), ali moramo ostati po strani državnih i međudržavnih odnosa i to ne samo zbog nekih "viših" ciljeva, već iz jednostavne potrebe da budemo relevantan izvor informacija koga se ne tiču dnevnopolitička dešavanja. Ako se upuštamo u ista, sebi srozavamo relevantnost. --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

Toga se tiče poslednje uklanjanje iskaza da "crnogorski jezik nije zvanično priznat...". Kao što se tokom prethodnih godina, od pobijanja postojanja i hrvatskog jezika, pa sve do priznavanja (od strane Ministarstva prosvete) standardnog jezika Bošnjaka pod njihovim izvornim imenom (bosanski), tako će se u neko dogledno vreme najverovatnije otvoriti i odeljenja po osnovnim školama u kojima će se učiti upravo crnogorski standardni jezik. Pitanje priznanja od strane Međunarodne organizacije za standarde (ISO) je samo stvar konkretne političke volje. A put će biti vrlo jednostavan: 20% stanovnika Crne Gore se izjasnilo da govori crnogorskim, u određenom trenutku će zvanične institucije Crne Gore od ISO-a tražiti kod koji će dobiti, a onda će samo pitanje formalnosti biti priznanje postojanja ovog standardnog jezika u Srbiji (a ako SCG opstane do tada, jedan od bitnih uslova za njeno opstajanje biće i priznanje postojanja crnogorskog jezika na nivou zajednice država). Dakle, uopšte ne mislim da je ovo pitanje vredno blamiranja naše zajednice i dovođenja u pitanje koliko mi pravimo enciklopediju a koliko dnevnopolitičke pamflete. --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

2) Rečenica "Suštinski, riječ je samo o jednoj varijanti bivšeg srpskohrvatskog jezika, odnosno sadašnjeg srpskog jezika." je suštinski problematična. --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

Prvo bih skrenuo pažnju na to da je vreme popisati reči koje ne treba koristiti u člancima. "Suštinski" je jedna takva reč jer traljavo emotivno pojačava ono na šta se odnosi, i to potpuno neprimereno enciklopedijskom tonu. Da, primereno nekom polemičkom, demagoškom itd., ali potpuno neprimereno enciklopedijskom. Stilski je loša konstrukcija i "reč je o samo jednoj...". (Usput, uopšte ne govorim da je moj stil pisanja članaka savršen; uveren sam da sam se i ja izlanuo u nekom članku isto tako stilski loške i isto tako koristeći traljave emotivne pojačivače. I njih treba, takođe, ukloniti iz tekstova.) --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

Šta je varijanta a šta nije... Ovo je pre svega neprecizno. Imajte na umu da je svaki standardni jezik (tj. svaki onaj imenovan i sa nekom normom) mlađi od jezika/govora/dijalekta na osnovu koga je sagrađen. Evo, probaću da vas provučem kroz priču o etnogenezama, a time i o genezama standardnih jezika koje mogu ličiti na ove domaće... --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

Nekada davno, živelo je jedno pleme koje je u istoriji ostalo upamćeno po imenu Totemhoti. Bilo je to jedno veliko pleme koje je imalo možda i celih 10.000 ljudi. Svi ljudi iz tog plemena su se vrlo dobro sporazumevali, iako nikada nisu razmišljali o tome kako se tako dobro sporazumevaju. Znali su da negde iza severnih reka postoje neki sa kojima su mogli isto tako dobro da se sporazumevaju, iako im je njihov izgovor bio malo čudan. Znali su, takođe, da iza planinskog venca koji se prostirao na jug i istok od doline žive bar tri različita plemena sa kojima jednostavno nisu mogli da se sporazumevaju ljudski. Morali su i jedni i drugi da koriste i ruke i noge a često i životinjske urlike ne bi li se ikako mogli sporazumeti. Svoj jezik i jezik plemena iza severnih reka nazivali su "naš", a jezike ona tri plemena nazivali su "tuđ"; ljude sa kojima su mogli da pričaju nazivali su "naši" a ljude sa kojima nisu mogli nazivali su "tuđi". To su znali, ali nisu razmišljali o tome. Prihvatali su to zdravo za gotovo.

Poznato je da je to veliko pleme u to doba bilo organizovano tako što se na svaki pun mesec stotinjak ljudi, odabranih kao najmudriji u svom delu plemena, viđalo i pričalo o tome šta valja činiti do narednog punog meseca, ali i do narednog leta, naredne zime... Jednom su, tako, shvatili da je dolina odveć mala za sve i da neki od njih moraju poći duž reke koja se od severozapada spuštala pored planina na jugozapad. Kako se reka tamo širila, znali su da će tamo prema jugozapadu biti dovoljno hrane za one koji budu tim putem krenuli.

Grupu od stotinjak ljudi koji su krenuli prema jugozapadu predvodio je mudrac Hot. Oni su išli jedno dva-tri puna meseca tako, prvo na jugozapad, a onda na jug, sve dok nisu stigli do obale mora. Kako nikog tamo nije bilo, a kako su primetili da pored mora ima dosta plodonosnih biljaka a da u moru ima dosta ribe, odlučili su da tu ostanu.

Prošlo je oko 10 godina dok ih prvi put nisu posetili neki stranci brodovima. Bilo je primetno da su ti ljudi negde između "tuđih" i "naših": pričali su nekim nerazumljivim jezikom, iako se često po koja reč mogla razabrati. U narednih godinu dana, zahvaljujući logoru tih "polu-naših" ili "polu-tuđih", već ostareli Hot je uspeo da ovlada njihovim jezikom, dok su svi "naši-tuđi" naučili "naš" jezik.

Kako je "našim-tuđim" bilo vrlo važno da imenuju Hotovo pleme, oni su odlučili da ga zovu po imenu njihovog mudraca, Hota. Na kartama "naših-tuđih" pomoraca se pojavilo da se severno od Severnih vrata nalazi pleme po imenu Hoti, a jezik relativno srodan njihovom, rotskom, nazvali su hotski.

Hoti su prihvatili to kao svoje ime jer su znali da je to Rotima važno, a ako je susedima nešto važno, onda to treba poštovati. A kada su objašnjavali Rotima odakle su stigli, stalno su govorili da su stigli sa severa, što se na hotskom govorilo kao "tot". Roti su onda ubeležili da na dva-tri meseca hoda od obale na kojoj žive Hoti, postoje i Severni Hoti, što se na rotskom izgovaralo kao "Totemhoti".

Prošlo je možda vek i po i ono malo Rota, izdvojeno od svojih sunarodnika potpuno se utopilo u Hote. Već ih je bilo blizu 1000. Roti su naučili Hote kako da svoje misli beleže na kožuhe i već je dosta kožuha bilo ispisano drevnim usmenim znanjima Hota. Ti kožusi se smatraju prvim zapisima hotskog jezika. Roti su naučili neke Hote i ne samo rotskom, već su ih naučili i jezik Rotima susednih Plota.

Rotski brodovi su dolazili ponekad, dajući ukusne začine u zamenu za hotska drva. Ali, najednom, počelo je da se dešava nešto čudno. U daljini se videlo kako neki brodovi gore. Onda je prošlo skoro godinu dana a da se nijedan rotski brod nije pojavio. A kada se prvi brod pojavio, taj nije bio rotski nego plotski.

Uspostavili su Hoti saradnju i sa Plotima, ali im nikako nije bilo jasno šta se to dogodilo sa Rotima. Tokom dugih pokušaja da nešto saznaju, shvatili su da su Ploti ratovali sa Rotima i da su ih izbacili iz Severozapadnog mora. To saznanje je podelilo Hote. Oni koji su još znali da su njihovi preci onih 20 Rota, zajedno sa svojim porodicama i prijateljima, hteli su da se osvete za smrt svojih bivših sunarodnika. Ostali nisu hteli da se svete.

Pleme se podelilo na oko 170 onih koji su hteli da se svete i oko 800 onih koji to nisu hteli. Onih 170 je odlučilo da krene putem jugoistoka, ne bi li bilo bliže svojim ne tako bliskim rođacima Rotima.

U istoriji je poznato da se i jedna i druga grupa izjašnjavala kao Hotska dugo. Kako je ona veća grupa bila na nešto sigurnijem prostoru i kako ih je bilo sve više i više, ona manja grupa je počela da stvara sopstveni identitet. Pri stvaranju prvih feudalnih država, veća grupa je svoju zemlju nazvala Hotskom, dok je manja svoju zemlju nazvala Rohotskom, po svojim bližim vezama sa Rotima. Iako su govorili istim jezikom, prvi su nazvali svoj jezik hotskim, a drugi rohotskim. --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

Mogao sam i kraće, ali je ovako bilo zabavnije ;) Dakle, imenovanje jezika i naroda je vrlo varijabilna kategorija. Lingvistički se može reći da postoji štokavski dijalekat, standardni zasnovani na njemu i ništa mnogo više od toga. Da, može se utvrditi kada se prvi put pominje koji jezik, ali je vreme poprilično klimav prostor za dokazivanje da li jezik pripada ovima ili onima... Jezik pripada onima koji ga govore i ti ljudi imaju pravo da ga imenuju kako im drago. Naš posao nije da ispravljamo pogrešnu politiku, već da faktografski opišemo stanje. --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

3) Pa, dalje: Govor Crnogoraca je zapravo srpski jezik ijekavskog izgovora, i kao takav je ozvaničen u Ustavu Crne Gore. --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

Pa ne možeš ti reći nijednom Crnogorcu koji je njegov govor, čak i da si sam Crnogorac. Preko toga, to je vrlo neprecizno. Ako Crnogorac živi u Beogradu treću generaciju, njegov će govor biti beogradski. --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

Usput, brkaš pojam standardnog jezika (zvaničnog jezika) sa pojmom govora. Može se reći da je "Po Ustavu CG, zvaničan jezik je srpski ijekavskog izgovora, dok je Vlada CG uredbom termin "srpski" zamenila terminom "maternji"." --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

4) Ono što razlikuje narodni govor Crnogoraca od književnog srpskog je upotreba nekih lokalizama i dijalektizama, kao i akcenat koji odgovara zetsko-južnosandžačkom dijalektu. Pored njega, Crnogorci govore i istočnohercegovačkim dijalektom, koji je osnova srpskog književnog jezika.

"Narodni govor Crnogoraca" je vrlo problematičan termin. Preko toga, celokupan sklop rečenice je loš i ne pokazuje težnju za naučnim opisom, već težnju za polemikom. A, kao što mislim da je utvrđeno odavno, ovde ne polemišemo ni sa kim, već pojave naučno opisujemo. --Miloš Rančić (razgovor) 09:03, 15 oktobar 2005 (CEST)

Slažem se se svim, osim sa onim o zvaničnom statusu...

Miloše slažem se (više-manje) sa svim rečenim, ali i dalje mislim da treba napomenuti da crnogorski jezik nije zvanično priznat kao postojeći jezik nigde, pa ni u samoj Crnoj Gori. "Nedovoljno artikulisan" je ok kao odrednica, ali čitalac članka je i dalje neobavešten o zvaničnom statusu jezika koji se pominje. Šta će biti sa jezikom sutra je budućnost a ne faktičko stanje. Faktičko stanje treba da stavimo kako jeste, a kada se ono promeni dopunićemo i članak.

Što se tiče bošnjačkog i bosanskog jezika (digresija), to što je Srbija zvanično zaigrala na muziku iz Sarajeva je samo još jedan pokazatelj neozbiljnosti naše zemlje i naroda. Srbija je trebala da ostavi Bošnjacima da na svom jeziku zovu stvari kako god hoće (jer govore drugi jezik, jel' tako...), a da u srpskom jeziku ustanovi pravilo da je jezik Bošnjaka bošnjački - po jezičkim pravilima. Naravno, za to je potreban i koji kliker...--Trajan 20:06, 17 oktobar 2005 (CEST)

Treba napisati nešto kao "U ovom trenutku jedinu zvaničnu (državnu) podršku crnogorski jezik ima od strane Vlade Crne Gore. Crnogorski jezik nije uvršten u standard Međunarodne organizacije za standarde (ISO), a pod tim imenom ga ne prepoznaje ni Državna Zajednica Srbija i Crna Gora." --Miloš Rančić (razgovor) 12:53, 18 oktobar 2005 (CEST)

Čak bismo mogli i da preuzmemo članak sa engleske Vikipedije. Osim gluposti o "nepostojanju distinktivnih obeležja" među tri foneme, članak je solidan, tj. sadržajniji od ovog našeg. --Miloš Rančić (razgovor) 12:53, 18 oktobar 2005 (CEST)

Usput, što više razmišljam o jezičkoj politici, to više shvatam da su institucije koje standardizuju jezik u potpunosti beskorisne. Tamo gde su potrebne nema ih, a tamo gde nisu potrebne -- javljaju se. --Miloš Rančić (razgovor) 12:53, 18 oktobar 2005 (CEST)

Prevod sa engleske Vikipedije

Ubacio sam ovdje, umjesto par rečenica koje su dosad bile, prevod analognog članka sa engleske Vikipedije. Sve što je dosad bilo rečeno u našem članku je obuhvaćeno ovim novim člankom.

Ja se, zna se, protivim navođenju crnogorskog jezika kao posebnog jezika. Po mom mišljenju ovo je politička igra separatista koja čak ide protiv volje sopstvenog naroda ali će odgovarajućom propagandom i to da se promijeni, vjerovatno.

Tekuće stanje, međutim, je takvo da taj jezik još uvijek ne postoji. Sam termin se pojavio, i treba da postoji ovaj članak koji ga opisuje, ali jezik kao jezik još uvijek ne postoji i ne smije se izlistavati među onima koji postoje kao njima ravan. Ja sam se tome protivio na stranici "južnoslovenski jezici" ali Miloš Rančić je "borbom vraćanja verzija" izvojevao pobjedu najčešće ignorišući moje argumente ili iznoseći argumente koje ja ne mogu da provjerim (npr. definicija koja kaže "Političko postojanje jednog jezika počinje onog trenutka kada značajan broj ljudi (u ovom slučaju 22% stanovnika Crne Gore) kaže da govori tim jezikom" pri čemu je riječ "značajan" jako neodređena) ili rješavajući raspravu koristeći autoritet i politiku sarkazma do granice vrijeđanja.

Vidim da se i ovde slična bitka vodi, pa to ide do te mjere da, teško mi je to da kažem, ali da budem iskren, da mi se čini da Miloš ima politički određene smijernice.

Moraću da počnem da beležim na koji način sam sve nazivan. Koliko shvatam, ovde sam implicitno nazvan dukljancem ;) --Miloš Rančić (razgovor) 07:11, 15. mart 2006. (CET)

Inače, tekst na engleskoj Vikipediji je uglavnom dobar i dobro je što je naš novi članak upravo prevod tog teksta. --Miloš Rančić (razgovor) 07:11, 15. mart 2006. (CET)

Za sve nas bi bilo bolje da pamtiš kako nemaš odgovore na 80% stvari koje ti se kažu nego "duhovito" ignorišeš ono što ti se ne dopada. Interesantna taktika. Premda ne tako originalna na ovim prostorima.

Naravno, mali je politički komesar. Sve te taktike iz komiteta je prvo izučio, pa ih onda sprovodi. Sada se žali da je nazvan dukljancem, a nije, kao što se ranije žalio da je nazvan masonom, a nije. Cilj je da se priča malo o njemu (po šablonu: "eto, ljudi me vređaju i lupaju mi etikete, a ja sam pošteni pregalac, zaljubljen u istinu"), a ne o direktivama koje ovde sprovodi. --Manojlo 10:36, 15. mart 2006. (CET)

E, našli ste se :))) Lepo. Još vam fali neoliberalska ekipa sa B92. Pošto mi kažete da nemam odgovore, molio bih vas da mi decidno navedete na šta to treba da odgovorim, pa ću vam odgovoriti. Molio bih vas da to ponovite (da mi ne kažete nešto u smislu "pa, eno ti pitanja tamo") jer bi mi trebalo dosta vremena da to sakupim, a vi to imate u glavi. Možda je najbolje da mi to lepo i detaljno objasnite na mojoj strani za razgovor, jer mi se čini da ovde tome nije mesto. --Miloš Rančić (razgovor) 16:48, 15. mart 2006. (CET)

Evo, možeš prvo da nam odgovoriš zašto smatraš da Crnogorskom jeziku pripada mjesto među ozvaničenim jezicima kada on još uvijek zvanično postoji, i da li je moguće da na enciklopediji (bilo kojoj) treba pisati stvari koje "se još nisu desile ali će se garant desiti"?

OK. Jezik u smislu društveno-kulturne pojave počinje da postoji onog trenutka kada se relevantan broj ljudi izjasni da govori jezikom pod tim imenom. Pod "relevantnim brojem ljudi" se u demografskim istraživanjima smatra ono što ne ulazi u statističku grešku, a 20% stanovnika neke zemlje (sad, drugo je pitanje što ta zemlja ima trećinu stanovnika Beograda, ali je problem sličan i tome što cela SCG ima polovinu stanovnika Njujorka). --Miloš Rančić (razgovor) 22:44, 15. mart 2006. (CET)

E, sad. Imenovani jezik (engleski, španski, srpski, hrvatski, bugarski, srpskohrvatski, jermenski...) je isključivo društveno-kulturna pojava; a, u kontekstu nacionalnih država, on se mistifikuje na različite društvene formacije. --Miloš Rančić (razgovor) 22:44, 15. mart 2006. (CET)

Pa sad moram malo da pojasnim u digresiji o mistifikacijama: Tako, npr., o jeziku se može govoriti kao o konkretnom jezičkom sistemu (koji je u praksi posebna priča i o čemu bih mogoa dosta da pričam), ali i kao o sistemu dijalekata. Tako npr. klasična lingvistika tretira, uzmimo, nemački jezik i kao jedan konkretan jezički sistem (koji se uči iz knjiga), ali i kao skup dijalekata među kojima postoje veće razlike nego među svakim parom slovenskih jezika ponaosob. Naravno, savremenija lingvistika je ustanovila da takve gluposti nisu održive i, čini mi se, "priznaje status" za između dva i četiri zasebna jezika (pritom, od Vardara pa do Triglava ima manje razlika nego unutar samo "jednog priznatog jezika"). --Miloš Rančić (razgovor) 22:44, 15. mart 2006. (CET)

E, sad. To govori da Nemci, koji su do skora (ajd da kažemo sigurno do kraja Drugog svetskog rata) imali jako izraženu nacionalnu svest, sve svoje jezičke sisteme su zvali "delom nemačkog jezika", dok su svi koristili isključivo standardni jezički sistem u književnosti i drugim vrstama komunikacije. --Miloš Rančić (razgovor) 22:44, 15. mart 2006. (CET)

Drukčiji procesi su se dešavali na drugim krajevima sveta. Danci su, uzmimo, imali veliki uticaj na druge skandinavske narode. Oni su, tako, svoj književni jezik nametnuli Islanđanima (koji su njihovi direktni potomci) i Norvežanima, koji su drugi etnicitet, a imali su i jakog uticaja na Šveđane. U međuvremenu, izgradile su se savremene nacije Islanđana, Norvežana i Šveđana, kao što su i jezici išli različitim putevima. Tako je npr. norveški knjiški jezik, jedini jezik u standardnoj upotrebi do skora (mislim da su u pitanju sedamdesete, osamdesete ili čak devedesete godine 20. veka!) varijanta je danskog standardnog jezika i toliko je blizak danskom da Norvežani i Danci međusobno mogu da prate štampu i, verovatno, informativne emisije. Ali, ne samo to. Danci, Norvežani i Šveđani (a Islanđani malo teže) mogu međusobno da se sporazumevaju kao govornici makedonskog, srpskog/hrvatskog/... i slovenačkog. Uzmimo, oni imaju zajednički vikipedijanski IRC kanal. --Miloš Rančić (razgovor) 22:44, 15. mart 2006. (CET)

Drugim rečima, zahvaljujući stvaranju posebnih nacija, ono što bi se u nekoj "tvrđoj perspektivi" moglo smatrati "dijalektima jednog jezika" (uzmimo, navedena četiri skandinavska jezika i svi njihovi dijalekti srodni su međusobno kao jedan od "nemačkih jezika"), smatra se različitim jezicima. --Miloš Rančić (razgovor) 22:44, 15. mart 2006. (CET)

Sve ovo vrlo jasno pokazuje da imenovani jezik nije lingvistička nego politička kategorija. Jezički sistemi mogu biti izuzetno bliski, ali ako određeni broj ljudi ima politički stav da govori različitim jezikom, oni to (političko) pravo mogu iskoristiti. Makar kako to bizarno izgledalo. (Realno je to da je svakom strancu izuzetno bizarno razlikovanje jezika na našim prostorima.) I obratno: ako se neki Nemac iz Švajcarske oseća da govori nemačkim jezikom, iako "njegov nemački" ima veze sa standardom koliko imaju, uzmimo, španski i rumunski, onda se taj njegov jezik politički smatra "delom dijalekatskog sistema nemačkog jezika". --Miloš Rančić (razgovor) 22:44, 15. mart 2006. (CET)

Naravno, lingvistika može pomoći samo u definisanju sličnih i različitih jezičkih sistema. I izuzetna sličnost jezičkog sistema (do te mere da jezički sistem nema potrebe proučavati odvojeno) se može konstatovati i za sve jezike nastale na novoštokavskim dijalektima. Sa druge strane, može se konstatovati da između štokavskih, kajkavskih, čakavskih i torlačkih govora postoje veće razlike nego među "nacionalnim jezicima". I to je sve što lingvistika može da kaže. To što će se čakavski i kajkavski zvati isključivo hrvatskim, što će se torlački gotovo isključivo zvati srpskim (mada, ima i Bugara i Makedonaca koji govore torlačkim) i to što će se konstatovati da štokavskim govore Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci...; kao i to što će se unutar izuzetno malih lingvističkih razlika stvoriti "zasebni jezici" -- to sve nije stvar lingvistike, već politike. --Miloš Rančić (razgovor) 22:44, 15. mart 2006. (CET)

E, sad. U svetlu devetnaestovekovnih ideala (naciju čine: jedan narod, jedna država, jedan jezik, ...) takvu privilegiju su imali samo jezički sistemi iza kojih su stajale nacionalne države (sa izuzecima, naravno, kao što je npr. Austro-Ugarska). I ta se privilegija čuvala ne samo kroz rad na kulturi, već i kroz vrlo konkretne vojske i policije. I danas se npr. takve stvari dešavaju npr. u Grčkoj. U društvima u kojima se poštuju elementarne kolektivne slobode (a SCG, makar ko šta rekao, jeste takvo društvo jer niko nije prisiljen da se odrekne svog jezika i svog etničkog identiteta da bi bio građanin SCG) -- poštuje se i pravo imenovanja jezika. Ako deset Zlatiboraca kažu da govore zlatiborskim jezikom, a ostalih 10.000 kažu da je to glupost, tih desetoro nisu relevantni. Ako se u budućnosti pojavi statistički značajan procenat ljudi na zlatiboru (uzmimo, 1.000) koji kažu da govore zlatiborskim (a ne srpskim), onda je to dovoljno relevantno da se kaže da u društveno-kulturnom smislu postoji zlatiborski jezik. --Miloš Rančić (razgovor) 22:44, 15. mart 2006. (CET)

Naravno, cela ova priča je sa stanovišta lingvistike krajnje bizarna i iracionalna. Ali, nažalost, nauka i racionalno razmišljanje nisu presudni faktori u međuljudskim odnosima, već su to ovakve ili onakve kolektivne emocije. A te emocije proučava sociologija (socijalna psihologija, politikologija...). I, da se vratim na početak ove priče, emociju koja proizvodi osećanje da je crnogorski zaseban jezik ne proučava lingvistika, nego sociologija; pa se u tom smislu odgovori na (ne)postojanje jezika moraju tražiti u sociologiji (tj., konkretno u ovom slučaju, u njenom oruđu -- demografiji), a ne u lingvistici. A u demografiji 20% stanovništva jedne zemlje predstavlja relevantan statistički podatak. --Miloš Rančić (razgovor) 22:44, 15. mart 2006. (CET)

Usput, ako u budućnosti više ne bude političke volje za postojanjem crnogorskog jezika, sa istog (društveno-kulturnog) stanovišta će biti proglašen mrtvim jezikom; tj. jezikom u političkom smislu koji je postojao od tada do tada. --Miloš Rančić (razgovor) 22:44, 15. mart 2006. (CET)

Ima li čega što nije jasno i/ili čega problematičnog ovde? --Miloš Rančić (razgovor) 22:44, 15. mart 2006. (CET)

Zapravo, Zlatiboraca ima dvadeset hiljada. :) To jest, devetnaest i po hiljada i nešto, prema popisu iz 2001. godine, od toga skoro sedamnaest hiljada u opštini Čajetini, a ostatak u dijelovima Zlatibora koji se nalaze u opštinama Nova Varoš i Užice. Tome bi možda trebalo dodati i da je nekih tridesetak do četrdesetak procenata stanovnika grada Užica, kojih ukupno ima skoro šezdeset hiljada, zapravo porijeklom sa Zlatibora. Među drugim „strancima“, ljudi zlatiborskog porijekla najviše ima u Beogradu, a zatim u Francuskoj, Njemačkoj i u drugim zemljama Zapadne Evrope, u Sjevernoj Americi, u Rusiji i u Australiji. Inače, i u zlatiborskom narodnom govoru postoji taj glas tzv. meko š, koje je nastalo jotovanjem glasa s koje se nalazi ispred j iz kratko naglašenog jata, koje se u tom slučaju u ijekavskim govorima kakav je zlatiborski govor zamjenjuje sa je, nakon što to s jednačenjem suglasnika po mjestu izgovora pređe u š. Veoma zanimljiva priča o Hotima, Totemhotima i drugima, Miloše. :) --Đorđe D. Božović (razgovor) 00:42, 16. mart 2006. (CET)

I sad je sva ova priča pojašnjenje nečijeg zvaničnog stava ili si to ti lično donio ove značajne odluke na osnovu upravo opisane analize?

Da li misliš da imaš prava da na osnovu svog zdravorazumskog mišljenja donosiš ovakve odluke, na osnovu svog poznavanja lingvistike kao Boga svih znanja? Ako ne, onda, molio bih te da se od sada pozivaš na relevantne izvore podataka, tj. na npr. objavljene knjige, pravna akta, odluke, statuse itd.

("koji je u praksi posebna priča i o čemu bih mogoa dosta da pričam" - baš si car :) ) Korisnik:ml01172

Ljudi mislim da treba konačno da se manete bespredmetnih rasprava o tome da li su srpski, hrvatski, bošnjački i crnogorski jezik različiti. Lingvistički teze o različitim jezicima ne mogu da prođu objektivnu provjeru. Zdravorazumski svi se odlično razumijemo osim možda torlačkih dijalakata u Srbiji (za Zonu Zamfirovu mi je trebao hrvatski prevod), u manjoj mjeri kajkavskog, i još manjoj ikavskog dijalekta i nekih narodnih govora u Crnoj Gori sa dosta arhaizama i romanizama. No poenta je u tome kako zvati jezik i možda što od njega u kojoj državi treba biti konvencija zvana književnim jezikom. Što se tiče ovog prvog, mislim da je osnovno ljudsko pravo da dozvolimo drugima da ovaj jezik zovu svojim nacionalnim imenom. To pravo je priznato Hrvatima i Bošnjacima, a mislim da ga treba konačno priznati i Crnogorcima. Što se tiče konvencije zvane književni jezik, mislim da Crnogorci imaju pravo da svoj službeni književni jezik malo prilagode onom dijalektu koji se dominantno govori u narodu i time ga približe običnim građanima, jer mi se čini da je prilikom standardizacije srpsko-hrvatskog jezika Crnogorce neko malo "zeznuo" po oba ova pitanja. Zato smo imali situacije (ima više takvih slučajeva za koje sam saznao) da djeca (na osnovu nepogrešive i neopterećene logike stvorenja koje tek upoznaju svijet) pitaju roditelje: "Ako smo mi Crnogorci, zašto se naš jezik ne zove crnogorskim?" ili "Zašto u školi moram da govorim drugačije nego kući i napolju sa drugovima, a moj drug iz Beograda koga sam upoznao ljetos na moru kaže da ne mora?" "Zašto mi govorimo "nepravilno", a moji drugovi iz Beograda ne?" Dosta toga tu treba ispraviti, kada se već pružila prilika da se slobodno odlučuje.

Recimo jedan od razloga zašto je engleski jezik opšte prihvaćen je i njegova jednostavnost (napr. nema padeža i deklinacija). U Crnoj Gori je u narodnom govoru većinom u upotrebi par padeža manje nego u sedmopadežnom "književnom". Nije li to praktičnije i lakše, ako uzmemo primjer engleskog i činjenicu da se u Crnoj Gori ljudi vjekovima dobro međusobno razumiju koristeći manje padeža. I zašto bi im onda nametali dodatne padeže. Ovo je samo jedan primjer gdje bi bilo dobro izvršiti korekciju jezičke konvencije koja se službeno koristi u Crnoj Gori.

Preplitanje ili brkanje lingvistike i politike? (rasprava Miloš-Đorđe)

Pročitao sam ovu raspravu Miloš-Đorđe, i odvajam par komentara koje imam u poseban odeljak da ne bi sada dodavao u samu raspravu izvan konteksta, i nakon što je ona završena:

Rekao bih u vezi ovog članka (ali i u vezi drugih sličnih članaka o ostalim novopečenim političkim jezicima koji su nastali na razvalinama srpskohrvatskog - unapred se izvinjavam ako bilo koga ovim epitetima vređam) da postoji poprilično mešanje dve stvari koje se (u ovom konkretnom slučaju) zapravo međusobno potiru: a) demokratsko pravo bilo koje grupe ljudi na samoopredeljenje (do otcepljenja?) na polju jezičkog, kao odraz vrlo slične formule na polju nacionalnog i državnog, i b) šta lingvistika, kao nauka, ima da kaže o crnogorskom jeziku kao posebnom jeziku.

Detaljnije po tačkama:

a). Za mene ova prva kategorija ima validnost, ali u isto vreme i potpuno nebulozan kvalitet, jer na osnovu njega svaka grupa ljudi (u ovom konkretnom slučaju, deo stanovništva Crne Gore) ima pravo da tvrdi da govori poseban jezik (a onda mu izmišlja i dugotrajnu istoriju) jednostavno jer tako želi, i to je onda to. Drugim rečima, na osnovu ove formule, ako skupiš dovoljno ljudi za tvrdnju, danas možeš da pričaš jedan jezik, sutra drugi, prekosutra treći itd. i sve bi to moralo da se na osnovu pravila demokratije priznaje.

b). Lingvistika je ipak nauka. Jezik je poprilično organska stvar, i nemoguće ga je tek tako promeniti u neki novi kvalitet. Drugim rečima, politika ne može da promeni naučne činjenice - politika može da im da svoju interpretaciju, ali ne može da ih promeni. Suštinski, ako politika počne da tvrdi da je crno zapravo belo i svi u to veruju, nauka i dalje može da pokaže da je crno zapravo crno.

U skladu sa svim tim rečenim, predlažem sledeći pristup za ovaj (i njemu slične članke) u vidu odvojenih odeljaka u članku:

1. Politički osvrt na situaciju (u skladu sa onim rečenim pod A.): - ovde neka idu sve političke odluke, uverenja ljudi koji ovo tvrde i ostalo (možda i političke reakcije drugih).

2. Lingvistički osvrt na situaciju (u skladu sa onim rečenim pod B.):

-ovde neka idu čisto lingvistički podaci. Da li je, iz čisto lingvističkog ugla, crnogorski jezik poseban jezik u odnosu na srpskohrvatski i/ili srpski, i ako jeste zašto i kako (i ako nije opet zašto i kako). Ovde mogu da se navedu jezičke crte koje crnogorski jezik deli sa srpskohrvatskim i/ili srpskim (u proveri da li je deo tog sistema ili ne), i mogu da se navedu jezičke crte koje ga čine posebnim jezikom (sve kroz činjenice, pa kom' obojci kom' opanci što bi rekao naš narod).

Još jedna stvar, a tiče se i drugih jezika koji su nastali na tlu koje je pokrivao bivši srpskohrvatski: šta uopšte znači tvrdnja da nekoliko različitih jezika deli dijalekte? Kako mogu različiti jezici da dele dijalekte (na primer, istočnohercegovački dijalekat koga imamo u srpskom, hrvatskom, bošnjačkom i crnogorskom jeziku) sa stanovišta lingvistike? Na šta bi to ličilo kada bi nemački i francuski delili dijalekte (?). Ovde nešto opasno ne štima, jer dva različita jezika iz lingvističkog ugla ne mogu da dele dijalekte - onda ili dijalekti ne postoje, ili ne postoje odvojeni jezici; u ovom sličaju mora da bude jedno ili drugo.--Trajan 21:15, 16. novembar 2006. (CET)

U ovom trenutku jedno smisla ima pričati o političkom aspektu crnogorskog jezika. Ostalo je problematično relevantno, jer se može konstatovati: (1) zvanični jezik se od srpskog standarda razlikuje u tri reči; (2) deo Crnogoraca govori deo zetsko-južnosandžačkog i deo govori deo istočno-hercegovačkog dijalketa; a to se konstatuje u dve-tri rečenice. --Miloš Rančić (r|pričaj!) 01:48, 17. novembar 2006. (CET)

Konstrukcija jezik je politička tvorevina i konstatovanje da "jedan dijalekat pripada jednom jeziku" je politička konstrukcija. Ja bih najradije da takvih konstrukcija nema, ali Balkan je prepun potrebe za dokazivanjem šta pripada ovom a šta onom etnicitetu/naciji. Poređenje nemački-francuski nije baš najsrećnije, ali ima dosta primera u kojima ovo važi: (1) na granicama između Češke i Slovačke, njih dve sa Poljskom, Poljske sa Belorusijom, Belorusijom sa Ukrajinom i Rusijom -- postoje dijalekti koji međusobno čine celinu, a nalaze se politički i u jednom i u drugom "jeziku". (2) Isto to važi i za torlački, koji se politički "nalazi" i u srpskom i u bugarskom i u makedonskom "jeziku". (3) Isto bi važilo kada bi Austrijanci naprasno odlučili da nemački standard nazovu austrijskim; onda bi austrobavarski jezik/dijalekat (koji, usput, nema veze sa standardnim nemačkim) "pripadao" i austrijskom i nemačkom "jeziku". Nadam se da ti je ovo pojašnjeno. (Nema veze sa naukom, u pitanju je suva politika i lično smatram da lingvistiku to ne treba da se tiče..) --Miloš Rančić (r|pričaj!) 01:48, 17. novembar 2006. (CET)

Kako sam ja ovo pročitao, ispada da si rekao da jezik (odnosno šta na osnovu lingvistike čini jedan jezik kao sistem sličnih govornih osobina, koje okolni jezici ne dele) uopšte ni nema lingvističku već samo političku definiciju (po tome ispada da lingvistika, kao nauka o jezicima, nema jednu od osnovnih definicija zbog kojih i postoji - izučavanje jezika?!?). Ovde već ulazimo u raspravu šta je to zapravo "jezik". Ako pogledaš na engleskoj vikipediji članak "Jezik", tamo stoji da ne postoji jasna razlika razlika između jezika i dijalekta (u kontekstu naših prostora, dijalekat bi zapravo bio ono što mi zovemo narečje: štokavsko, kajkavsko, čakavsko, torlačko - ovo zadnje ako se priklonimo mišljenju da je torlačko narečje zasebno; na primer, na engleskom se kaže "Shtokavian dialect" itd.). Dakle, ako nema jasne razlike između jezika i narečja, ne samo da se postavlja pitanje šta je (na primer) crnogorski jezik u lingvističkom smislu (proizvoljno grupisanje delova istočnohercegovačkog i zetsko-južnosandžačkog govora štokavskog narečja?), već se postavlja i daleko teže lingvističko pitanje (koje tek može da bude pravi politički dinamit) - da li u lingvističkom pogledu zapravo možemo da govorimo o štokavskom, kajkavskom, čakavskom i torlačkom jeziku, bez obzira na to kako su njegovi govornici isparcelisani u političkom smislu na različite nacije (odnosno po sopstvenom nacionalnom osećaju)? Na primer, ako nema stvarne razlike između narečja i jezika, onda ispada da delovi Srba, Hrvata i svi Bošnjaci i Crnogorci govore jedan jezik (štokavski), da Slovenci i deo Hrvata govore drugi (kajkavski deli puno osobina sa slovenačkim, bar onoliko koliko torlački deli sa bugarskim), da mali deo Hrvata govori treći (čakavski), a da deo Srba, Bugara i Makedonaca govori četvrti (torlački). Ovo je politički dinamit jer bi takav zaključak mogao da dovede do novog (i još težeg) pitanja - pitanja etničke kohezije Srba, Hrvata, Slovenaca, Bošnjaka, Crnogoraca, Makedonaca i Bugara kao nacija, jer dalje tvrditi da svi govornici štokavskog (naspram govornika kajkavskog, čakavskog, torlačkog itd.) vode poreklo od iste etničke mase i nije toliko teško (to bi bio dobar etnografski argument, siguran sam). Međutim, da se vratim na početnu temu: nisam lingvista, ali mi deluje izuzetno čudno (u najmanju ruku...) da lingvistika kao nauka o jezicima nema definiciju šta je to "jezik" (već da ta definicija dolazi samo iz polja političkog). Ovo mi deluje kao teška redukcija lingvistike kao nauke, i moraću ovo malo da prokopam...--Trajan 02:44, 17. novembar 2006. (CET)

Preporučiću ti sociolingvističke knjige Ranka Bugarskog, a kako se sa Darkom (MLnekibroj) nisam uspeo dogovoriti oko toga da počnem sa davanjem knjiga na čitanje, onda mogu to dati tebi (ako si u Beogradu ili blizini, naravno). --Miloš Rančić (r|pričaj!) 05:13, 17. novembar 2006. (CET)

Hm. Mogu ti naširoko o tome pričati, ali se svodi i na ono što sam rekao Paunu: moraću da napravim NPP glede svega ovog... Sigurno je samo to da mi svi imamo ogromnu falinku u obrazovanju i da je vrlo teško prelomiti u glavi ono što su nas učili u osnovnoj školi. Lingvistika je kao nauka šuplja na sve strane, a problematično je koliko se onom što se smatra lingvistikom u uobičajenom značenju metodologija promenila od doba aleksandrijskih filologa. --Miloš Rančić (r|pričaj!) 05:13, 17. novembar 2006. (CET)

Lingvistika ima solidne definicije jezika u opštem smislu, ali je na vrlo klimavom terenu kada su u pitanju definicije posebnih jezika. I to upravo zato što je to u tesnoj vezi sa pitanjima različitih nacionalnih identiteta; što su lingvisti mahom poprilično društveno angažovani, a što oni koji to nisu -- ni ne žele da se upliću u politiku. I to se ne tiče samo nas i naših lingvista, već je uobičajeno i u svetu. (Bio sam dugo u zabludi da to nije uobičajeno u svetu :) ) --Miloš Rančić (r|pričaj!) 05:13, 17. novembar 2006. (CET)

Opet, jezik jeste bitan faktor u građenju etničkog i nacionalnog identiteta, ali nije presudan. Klasični primeri toga su ti nacionalne određenosti Amerikanaca naspram Engleza i Austrijanaca naspram Nemaca. --Miloš Rančić (r|pričaj!) 05:13, 17. novembar 2006. (CET)

Kopanje po istoriji tu ne pomaže mnogo jer će svako iskopati ono što njemu odgovara a tretirati kao budalaštine ono što mu ne odgovara. A svaka stvar ponaosob će imati smisla. Uzmimo, gledam sada na čemu se istorijski gradi bošnjačko nacionalno konstituisanje: na prostorima Bosne su bili Sloveni i pre nego što su Srbi i Hrvati došli (uzmimo, vek-dva); sledstveno tome, po njima, postoji "autohtoni bosanski etnicitet", sa više staža na Balkanu nego Srbi i Hrvati. Sad, što to nema veze sa današnjim nacionalnim podelama, to je druga stvar. Slična su svojatanja npr. Ruđera Boškovića: da, poreklom je iz srpske velikaške porodice (uzmimo, otac ili deda su mu bili srpski velikaši), da bio je katolik (a mahom svi katolici iz Dubrovnika danas su Hrvati); ali, to blage veze nema sa onim što je on tada bio -- Dubrovčanin. Mogu ti navesti gomilu takvih primera što se kopanja po istoriji tiče. Na kraju se uvek dolazi do toga da današnji nacionalni korpusi gledani pojedinačno -- nemaju baš jednoznačne veze sa onim što je bilo čak i pre 20 godina; a sve se da tumačiti i ovako i onako. --Miloš Rančić (r|pričaj!) 05:13, 17. novembar 2006. (CET)

E, sad. To što je u nacionalnim interesima predstavljati stvari crno-belo, to se od nauka može ticati sociologije i psihologije. Naravno, živimo u ovom dobu, pa se tiče i svih nas ostalih jer nam često životi zavise od toga jesmo li crni ili smo beli u nekoj od tih predstava. --Miloš Rančić (r|pričaj!) 05:13, 17. novembar 2006. (CET)

U tom smislu, rado bih što je moguće više izbegavao političke konstrukcije i stavljao samo one neophodne, kad je lingvistika u pitanju. Ali, za to je neophodno sesti i raditi na ovim pitanjima i naći valjana rešenja. Mislim na nas ovde, na Vikipediji i na konstrukcije na Vikipediji. Nije me mnogo briga kako će te konstrukcije biti formulisane u drugim enciklopedijama. --Miloš Rančić (r|pričaj!) 05:13, 17. novembar 2006. (CET)

Miloše hvala na ponudi za knjige; Međutim, ne samo da nisam u Beogradu i Srbiji, već sam na jednom od geografski najudaljenijih mesta u odnosu na Beograd :). Dovoljno je reći da sam u Beogradu (i Srbiji) bio svega dva puta u zadnjih 12 godina. Međutim, ako mi napišeš o kojim se knjigama tačno radi naći ću ih već kroz međuuniverzitetske bibliotekarske veze.--Trajan 20:55, 18. novembar 2006. (CET)

Da se vratimo na raspravu o lingvistici - ispada da lingvistika zapravo ima definiciju jezika (odnosno šta je to "jezik" uopšteno), ali da ne poseduje definicije kroz koje bi se razlučilo šta je jedan jezik a šta drugi jezik (?!?). To mi deluje izuzetno šuplje, kao kada bi nauka o bojama imala definiciju šta je to boja, ali ne bi imala način da objasni razliku između jedne i druge boje (?). To bi u stvari značilo da sa samom početnom definicijom nešto nije u redu.--Trajan 20:55, 18. novembar 2006. (CET)

Dalje, ako posebni jezici nemaju lingvističku definiciju već samo političku, onda zapravo ispada da su oni iz istog poštanskog faha kao i nacionalne zajednice - jednostavno zamišljeni, odnosno postoje samo zato što je neko uveren da oni zaista postoje (dovoljno velika grupa ljudi) i nemaju drugih osnova osim ovog populističkog. Ovu ideju nacionalne zajednice kao potpuno "zamišljene zajednice" (koju ja sad reflektujem na jezik kao "zamišljenu lingvističku kategoriju") je lansirao sociolog Benedikt Anderson (vidi: [1]). Zanimljivo je da je Anderson smatrao da je etnička zajednica stvarna (zajedničko poreklo je ne samo kulturna već dobrim delom i biološka stvar), ali da nacionalna zajednica nije (drugim rečima nacionalna zajednica je moderan političko-ekonomski proizvod i ništa više). E sad, ako pogledamo jezike kroz Andersonovu prizmu, argument ima puno smisla u pogledu na prostor bivše SFRJ (konkretno, u odnosu na crnogorski jezik o kome se ovde i radi, ali i druge). Međutim, kada kroz ovu prizmu pogledamo nemački i francuski jezik stvari postaju daleko mutnije, jer je tu daleko teže tvrditi da su ta dva jezika "nestvarna" (odnosno "zamišljena") jedan u odnosu na drugi.--Trajan 20:55, 18. novembar 2006. (CET)

U vezi samog članka, odnosno lingvističkog odeljka koji sam predložio: dovoljno je reći da je crnogorski jezik u lingvističkom smislu ad hoc grupacija delova istočnohercegovačkog i zetsko-južnosandžačkog govora štokavskog narečja (kog jezika? ostaviti nedorečeno?). Kažem ad hoc jer su ta dva govora takođe zastupljena i izvan crnogorskog jezika, dakle crnogorski jezik nije lingvistička celina kako god da pogledaš. Doduše, da budemo pošteni, ovaj lingvistički ad hoc kvalitet imaju i svi okolni jezici uključujući i srpski, a u tom pogledu hrvatski bi najviše od svih izgledao kao konglomerat pokrpljen s brda i dola (tri različita narečja - četiri ako računamo torlačke Hrvate u rumunskom Banatu, koje inače i Bugari svojataju - a o govorima od kojih su narečja sastavljena da ni ne počinjemo...).--Trajan 20:55, 18. novembar 2006. (CET)

Vrijedi pogledati

(mada se ne preporučuje osobama sa slabijim živcima)

• vandalizam i žestoki nacionalizam (a pitom obična glupost) na hrvatskoj Vikipediji

Crnogorski alfabet

Crnogorski alfabet ima 32 grafema:  : A B C Č Ć D Dž Đ E F G H I J K L Lj M N Nj O P R S Š Ć T U V Z Ž Ź.

Pogrešne informacije

Trebalo bi ispraviti navod iz teksta da se crnogorski jezik zasniva na zetsko-južnosandžačkom dijalektu.Ako pogledate knjige prof. Nikčevića (Pravopis crnogorskog jezika,dvotomna Istorija crnogorskog jezika,Gramatika crnogorskog jezika...) vidjećete da se i kod njega za osnovu uzima istočnohercegovački dijalekat.Dakle,na planu prozodije predlaže se četvoroakcenatski,a ne dvoakcenatski sistem,sedam padeža...Nikčeviću se,međutim , može zamjeriti što ne polazi od aktuelnog jezičkog stanja u CG već od jezičke situacije 19. i početka 20. vijeka , pa "normira" oblike koji se danas mogu rijetko čuti u nekim govorima (pridjevsko-zamjeničke duzine,tipa:našijeh,njihovijeh...) . Pa iako su neki od glasova (status fonema je diskutabilan) koje Nikčević uvodi u cg fonetski sistem opštecrnogorska karakteristika,u najvećem dijelu cg javnosti taj se prijedlog smatra bespotrebnim egzibicionizmom.

• Navod glasi da su prvi pokušaji normiranja bili zasnovani na njemu iz čega ne proizilazi da se pod tim podrazumeva Nikčevićevo normiranje,stoga sam vratio stari oblik i naveo naznaku o istočnohercegovačkom kod Nikčevića. Crni Bombarder!!! (†) 14:19, 6. jun 2007. (CEST)

Ipak,ostaje nejasno na sta se odnosi navod "prvi pokusaji"!?Prije prof. Nikcevica niko nije ni pominjao crnogorski jezik,a kamoli razmisljao o njegovom normiranju.Danas se,pak,znacajan broj crnogorskih lingvista ukljucuje u raspravu o normi i standardu,ali bas niko jos nije pominjao mogucnost da se za osnovu uzme zetsko-juznosandzacki.

Čudno, oduvijek sam mislio da bi dukljanski lingvisti normirali crnogorski jezik baš prema zetsko-južnosandžačkom dijalektu. Tako bi mogli ostvariti najveće razlike u odnosu na srpski jezik (nemojte reći da se ne razmišlja o tome; slagali biste samo sami sebe ;)), a i uspjeli bi odraziti aktuelnu jezičku situaciju u Crnoj Gori... U svakom slučaju, ako je to tačno, onda čitav koncept engleskog članka pada u vodu! Joj, treba izdržati još jednu prepirku na tamošnjoj stranici za razgovor... :( --Đorđe D. Božović (razgovor) 22:41, 6. jun 2007. (CEST)

Ja se zaista ne razumem u materiju,ali pretpostavljam da ko god da je pisao članak imao pred sobom neku validnu literaturu zbog čega je i ubacio da je prvi pokušaj bio baziran na tom dijalektu,zato sam i ostavio.Ubaciću sada i napomenu da se traži izvor za tu tvrdnju. Crni Bombarder!!! (†) 23:11, 6. jun 2007. (CEST)

Crni,korektno kao i uvijek.Bozovicu,te mantre o "dukljanima" i slicnim "neprijateljskim elementima" naprosto su ogavne , no od nekog ko Vukov pamflet "Srbi,svi i svuda" smatra svetim tekstom vjerovatno i ne treba da cude.U konkretnom,u Crnoj Gori bas nikome ko je ukljucen u pricu o normiranju jezika ne pada na pamet (ukljucujuci i najradikalnijeg prof. Nikcevica ) da prenebregne 150 godina dugu tradiciju srpskohrvatskog knjizevnog jezika.Elem,te srpsko-hrvatske frustracije (sto je cije i koliko smo razliciti) ovdje ne prolaze...Ako nekih korekcija u odnosu na srpskohrvatsku pravopisnu normu i bude odnosice se vjerovatno na normiranje oblika dobijenih jekavskim jotovanjem od d + je i t+je(u primjerima "đevojka" i "ćerati"),jer su ti oblici i u savremenom jeziku veoma frekventni.

Je li, boga ti? A zetsko-južnosandžačka akcentuacija nije frekventna? Pa ona je, dragi moj, češća od jekavskog jotovanja... Uzgred, što li zaboravi čuveno s + je, koje je i najukusnija poslastica Nikčevićeva? A da se ima obzira prema ikakvoj književnoj tradiciji u Crnoj Gori, pisali bi dukljani ćirilicom, a ne bi se okretali proširenoj gajevici koju je predložio najradikalniji prof. Nikčević... --Đorđe D. Božović (razgovor) 22:38, 7. jun 2007. (CEST)

Sve je to jedan te isti jezik, odnosno jedan jezik sa istim slovenskim korjenom, koji se u različitim regiionima bivše SFRJ, razvijao i poprimao specifične regionalne osobenosti, kao rezultat kontakta sa drugim narodima, ili kao rezultat regionalne izolovanosti u nekim slučajevima. Elem, svako od nas ga zove imenom kojim želi, ja ga zovem srpski, neko drugi crnogorski, neko treći hrvatski, a neko četvrti bošnjački. Malo mi je preko glave tih prepucavanja, šta je koji istoričar, ili lingvista rekao i šta je pisac mislio. Ja znam jednu stvar. Na ovim prostorima, svi se odlično razumiju, iako koriste različite gramatičke i pravopisne kontstrukcije, što navodi na zaključak da se radi o jednom jeziku sa različitim dijalektima, regionalnim, kulturnim, nacionalnim i sociološkim specifičnostima, i svako od nas ima drugačije ime za njega. I zašto već jednom ne prihvatiti tu činjenicu i ostaviti se mlaćenja prazne slame. U ovom traumatičnom procesu raspada države SFRJ, devedesetih, novim jezičkim normama i pravilima u različitim nacijama bivše SFRJ, naglašavaju se razlike, ali po meni te iste su postojale i prije ovog procesa. Mnogi Crnogorci odvajkada govore i pišu đevojka, ćerati, međed itd., kao što drugi imaju svoje izraze ze druge stvari, recimo Hrvati u Bosni (kao i u Hrvatskoj) kažu kruv, ili kruh, dok mi Srbi hljeb, Bošnjaci, naročito stariji i u ruralnim područijima su se uvijek između sebe pozdravljali sa Mehraba i mali zilion još drugih primjera bi se moglo navesti, kad bi se krenulo analizirati region po region. ---Slaven Kosanović- {razgovor} 15:46, 7. jun 2007. (CEST)

E, sad. Zbog naše istorije, tiče se nacionalnog ponosa svakog od nas da taj jezik ima svoje ime u skladu sa našom nacionalnom pripadnošću, što se neće i izmjenti bilo kakvim studijama. Mi smo samo imali pokušaj stvaranja vještačkog imena za ovaj jezik, jer je to bilo u interesu stvaranja jedne jugoslovenske nacije, dok u suštini svi smo ga i u to vrijeme privatno različito zvali. Koliko je važno i tada bilo da se ime tog jezika sastoji od imena dvaju dominantih nacija ovog područija, govori i činjenica da se zvao srpskohrvatski ili hrvatskosrspki u Hrvatskoj, (a nerijetko i u nekim dijelovima BiH), a ne, recimo jugoslovenski. Sad kada više jugoslovenska nacija i ideja o njoj ne postoji, logično je da se i jezik drugačije zove, svaka nacija ima legitimno pravo da odredi ime jeziku kojim komuniciraju, jer ne postoji sjedinjeno jezičko normativno tijelo za ovaj jezik i ne vjerujem da će više ikada postojati. Problem sa ovim diskusijama o jeziku je što se previše koristi istorija kao argument za ovo ili ono. Na istoriji se može učiti, ali bilo kakve ozbiljne analize i studije moraju uzeti u obzir i današnju situaciju i empirijske podatke iz sadašnjosti. Istorija, sistematska studija naše prošlosti (ponekad empirijska, drugi put spekulativna, zavisno od shvatanja), ali ne i sadašnjosti. Obično relevantne istorijske studije zaostaju pola vijeka za vremenom kojim se bave, a neke i više zbog skrivanja, nepostojanja relevantnih dokumenata, koji čine da sve kockice legnu na svoje mjesto. ---Slaven Kosanović- {razgovor} 15:46, 7. jun 2007. (CEST)

A zašto...

...ne postoji Vikipedija na crnogorskom? Ako je već jezik kojim govori oko 400.000 ljudi u jednoj suverenoj državi, zar ne bi trebalo da ima svoju slobodnu Internet enciklopediju?--Nikola Todorović 17:24, 5. novembar 2007. (CET)

Zato što je zahtev za otvaranje crnogorske Vikipedije Zadužbina Vikimedija, kao nosilac projekta Vikipedija, dva puta odbila. Za šta, pak, ima puno dobrih razloga, koje možeš pročitati na Meti ako te zanima. --Dzordzm 17:46, 5. novembar 2007. (CET)

I zato što ne govori 400.000 ljudi, nego 22% od 600 hiljada, što izađe oko 130 hiljada ljudi (k'o jedna Bijeljina, na primjer) --Darko Maksimović 00:32, 10. novembar 2007. (CET)

nadgledanje

[2] U skladu sa pretpostavljanjem dobre namere, a i pošto se ne razumem u temu, ovu izmenu nisam vratio. Ali mislim da ovaj članak treba da bude na spisku nadgledanja nekoliko korisnika - posebno stručnjaka za jezik - u budućih par meseci. --Dzordzm 03:38, 10. novembar 2007. (CET)

Previše političke korektnosti

Članak je trenutno takav da nije jasno šta je crnogorski jezik. Da li je to forsiranje dijalektologije i tuđica (poput široko citiranog primera sa hrvatske viki), ili jezik praktično jednak standardnom srpskom jekavskog izgovora? Istočnohercegovački ili zetsko-južnosandžački? To izgleda ne znaju ni u Crnoj Gori.

Video sam kako je bugarska viki opisala makedonski jezik kao posebnu normu bugarskog jezika. Zašto bi mi bili stidljivi u definiciji? Crnogorski jezik je posebna norma (još nedefinisana) srpskog jezika, a neka se pomene da postoje oni koji se zalažu za posebnost. Postoje austrijski nemački i američki engleski, a ne austrijski ili američki jezik.

—Jakša (razgovor) 19:24, 14. decembar 2007. (CET)

Za razliku od ostalih regionalnih ”Vikipedija”, na ovoj Vikipediji se držimo neutralne tačke gledišta i odbacujemo prvobitno istraživanje. U tom smislu, članak može samo da citira stavove vodećih stručnjaka na ovu temu. Koliko god da je ”normalnom čoveku” jasno da je u pitanju srpski jezik, mi to ne možemo konstatovati bez pozivanja na izvor. Ako je, na primer, Ivan Klajn (slučajno izabrano ime koje ovde stalno potežemo) negde napisao da je to samo norma srpskog jezika, onda i mi to ovde možemo da napišemo. Alternativna viđenja mogu i moraju biti predstavljena saglasno stručnom ugledu njihovih nosilaca. Ako misliš da možeš da unaprediš članak saglasno ovim smernicama, samo izvoli. --Dzordzm (razgovor) 19:30, 14. decembar 2007. (CET)

Klajn nije dijalektolog i slabo se razume u ove stvari... :D Crnogorski jezik jeste: 1) naziv za službeni jezik u Crnoj Gori, kako je definisan tamošnjim ustavom; 2) predlog Nikčevićevih sledbenika za standardizaciju novog južnoslovenskog književnog jezika na osnovu dijalekata Crne Gore i starije crnogorske književnosti. Na osnovu ovih dveju tačaka treba (prema trenutačnom stanju stvari, je li) organizovati članak, a svu dijalektologiju i tuđice zasad treba, recimo, staviti u članke o odgovarajućim dijalektima (istočnohercegovački i zetsko-južnosandžački). Tome još nije mesto u ovom članku. --Đorđe D. Božović (razgovor) 21:44, 14. decembar 2007. (CET)

Što se tiče okarakterisanja crnogorskog kao norme srpskoga jezika, Džordž je, naravno, u pravu. Previše korektnosti ipak ne može škoditi. ;) --Đorđe D. Božović (razgovor) 21:47, 14. decembar 2007. (CET)

Ipak srpski jezik

Ja smatram da je crnogorski jezik ustvari ijekavsko narečje srpskog jezika. Nikola (razgovor) 21:19, 28. novembar 2008. (CET)

I ja to smatram, ali mi tu ne možemo ništa, nažalost. --Darko Maksimović (razg.) 21:45, 28. novembar 2008. (CET)

Svakako da možemo. U više članaka u medijima viđao sam rasprave lingvista koji negiraju bilo kakvu mogućnost suštinske posebnosti crnogorskog jezika. Ovo bi trebalo uneti kao reference. Stavovima Nikčevića se daje previše težine u članku, kao da je on jedini jezički autoritet na novoštokavskom području. Crnogorski jezik će da bude jezik u političkom smislu (kao što je hindustanski jezik sada hindi u Indiji, a urdu u Pakistanu, kao što Maležani i Indonežani isti jezik nazivaju malezijskim i indonežanskim, kao što Filipinci iz političke korektnosti nazivaju jezik filipinskim, iako se radi o jeziku tagalog). Možda će preovladati i varijanta tipa: američki engleski, austrijski nemački, egipatski arapski, pa bi tako imali crnogorski srpski jezik (nešto ovako se već pojavljuje). Mnogo buke ni oko čega. --Jakša (razgovor) 09:42, 30. novembar 2008. (CET)

Ovdje se troši ovoliko ”papira” o navodno ”posebnom jeziku”, koji još nije priznat, čak ni iz političkih razloga pod tim imenom. Što bi rekli, ”trala baba lan da joj prođe dan”... ”Na ovim prostorima, svi se razumijemo odlično, ali svako svoj maternji jezik zove drugačijim imenom” (mislim da je ovo možda najbolja definicija cijele priče)... :) ---Slaven Kosanović- {razgovor} 01:31, 1. decembar 2008. (CET)

Uvodni deo

Prvobitni uvodni deo je (za mene prihvatljiviji) Crnogorski jezik je jezik koji još nije priznat. Niti je dobio kod niti ... Usvajanje pravopisa je možda korak ka međunarodnom priznanju ali treba sačekati i to. Ovaj uvod se prema crnogorskom jeziku odnosi kao npr. prema srpskom ili engleskom što ne može biti jer su i sr. i en. međunarodno i priznati i regulisani. Crnogorski, napominjem, još uvek nije.--Ja sam kaži 01:33, 19. jul 2009. (CEST)

Mile, regulisani, znači da ima pravopis. Crnogorski jezik ima pravopis. Crnogorski jezik je regulisan. A jezik nema ko međunarodno da priznaje. Čim jezik dobije svoj Pravopis, i bude određen u ustavu neke zemlje da je zvaničan jezik (a određen je) on je priznati jezik. Nije to zemlja pa da ga (ne)priznaju druge države. Crnogorski jezik je realnost, i koliko god se to nekom dopadalo ili nedopadalo, to se neće promeniti. Uostalom, ako može da postoji hrvatski i bošnjački, zašto ne bi mogao crnogorski? --Jagoda ispeci pa reci 08:07, 19. jul 2009. (CEST)

A takođe, trebala bi ti dobra referenca da referenciraš to "nije priznat". Sumnjam da ćeš je naći. Naravno, srpski ultranacionalistički izvori ne dolaze u obzir. --Jagoda ispeci pa reci 08:08, 19. jul 2009. (CEST)

Odbor ѕa standardiѕaciju srpskog jezeika nije prihvatio crnogorski jezik. To je sasvim dovoljna činjenica. --SMM (razgovor) 10:57, 19. jul 2009. (CEST)

Čestitam na standardizaciji crnogorskog jezika. Sada nećete morati da se zlopatite i dokazujete da smo jedno. Živijeli! Evo na i drugim jezicima, za lijepe uspomene i dugo śećanje: bs:Crnogorski jezik, co:Lingua montinigrina, cs:Černohorština, de:Montenegrinische Sprache, en:Montenegrin language, fi:Montenegron kieli, fr:Monténégrin, hr:Crnogorski jezik, hsb:Čornohoršćina, hu:Montenegrói nyelv, it:Lingua montenegrina, ja:モンテネグロ語, lij:Lengua môntenegrinn-a, lt:Juodkalniečių kalba, lv:Melnkalniešu valoda, mk:Crnogorski jazik, nl:Montenegrijns, pl:Język czarnogórski, pms:Lenga montneigrin-a, pt:Língua montenegrina, ro:Limba muntenegreană, ru:Černogorskiй яzыk, sh:Crnogorski jezik, sk:Čiernohorčina, sl:Črnogorščina, sq:Gjuha malazeze, sv:Montenegrinska, tr:Karadağca, uk:Čornogorsьka mova, vec:Lengua montenegrina— Prethodni nepotpisani komentar ostavio je korisnik 195.66.178.27 (razgovor • doprinosi)

Džobo jedni. --93.87.183.3 (razgovor) 11:24, 19. jul 2009. (CEST)

Ni jedan odbor za standardizaciju nije priznao crnogorski jezik. Bilo da je reč na državnom ili na nacionalnom nivou. Jagoda imaš internet pa proveravaj... Crnogorski jezik se pominje godinama....A i pravopis nije usvojen jer nije gotov. Urađena je jedna latinišna verzija. Jezik nema ni kod ni zvaničnu skraćenicu ni ništa...Inače Miloš je sve lepo gore objasnio.--Ja sam kaži 12:32, 19. jul 2009. (CEST)

Ama ljudi bozji! Sta ima Odbor za standrdizaciju da priznaje ili ne priznaje postojanje nekog sasvim drugog jezika!!! Mislim, o cemu vi to pricate? Sto rece Burga na Trgu, imaju Akademiju, imaju Pravopis, u ustavu im pise da je crnogorski zvanican jezik Crne Gore... Ni Srbija, ni Matica srpska, niti bilo sta sto ne cini deo Crne Gore vise nema nikakvo pravo glasa kad su u pitanju unutrasnje stvari druge drzave, a Crna Gora to jeste. Mislim, ja se nesto ne secam da je Odbor priznavao hrvatski ili bosnjacki jezik. Jedina odluka Odbora u vezi sa tim jezicima jeste u vezi sa IMENOM jezika koji se govori u Bosni. Ne u vezi sa postojanjem ili ne postojanjem, bilo bosnjackog, bilo hrvatskog jezika. Msilim, stvarno cu svasta ja jos procitati na ovoj Njiki... --Jagoda ispeci pa reci 14:36, 19. jul 2009. (CEST)

Takodje mislim da biste svi mogli malo da se uzdrzite od davanja licnih misljenja u vezi sa temom. Ovde se ipak pokusava pisati enciklopedija, a ne sta Mile, Pera, Zika ili Laza misle o zelji Crnogoraca da jezik kojim govore nazivaju crnogorskim jezikom. POGOTOVU sad kad se sve to desava u DRUGOJ drzavi. Moze da vam bude krivo, da msilite da je to glupost, ali ne pokusavajte da to proturite u clanak,jer je to jednostavno jasan i glasan POV.--Jagoda ispeci pa reci 14:39, 19. jul 2009. (CEST)

Srbija je priznala zvanično Crnu Goru. Samim tim i njen Ustav koji propisuje crnogorski jezik. E sad, da li je to smešno ili ne, to je druga priča. Ovako ostaje činjenica da su im Pravopis napisali Novosađanin, Ukrajinka i Hrvat, i da im jezik, po poslednjem popisu, manjinski u matičnoj državi. To je sve napisano kao činjenica. Da li je to smešno ili ne, to je lični stav.--Irić Igor (razgovor) 15:01, 19. jul 2009. (CEST)

Kada se neko pravi pametan i misli da sve zna....zbog toga i odlaze mnogi dobri saradnici. --Ja sam kaži 15:25, 19. jul 2009. (CEST)

To što je "međunarodno priznanje" jezika samo dobijanje kodova i mnogo je jednostavnije od priznavanja države, ne menja na stvari. Tako je i bošnjački jezik nastao, pa ne vidim zašto ne bi i crnogorski. Kad crnogorski govor dobije svoje kodove, nemam ništa protiv da ga svi zovu jezikom (uključujući i mene), kao što bošnjački jezik nazivam bošnjačkim otkad je dobio kodove, a dotle je bio bošnjački govor hrvatskog (ili srpskog, ili srpskohrvatskog, kako god hoćete) jezika. IMO je zasad crnogorski govor srpskog jezika, a kad jezik dobije kodove, postaće crnogorski jezik. Pera Kojot ^{Šta je, bre???} 19:22, 19. jul 2009. (CEST)

Pero, lepo si rekao: IMHO. Dakle to je samo tvoje misljenje, koje, kao niti bilo cije drugo licno misljenje, ne moze uticati na sadrzinu jednog enciklopedijskog clanka. Jeziku ne treba nikakvo "medjunarodno priznanje" da bi se nazivao jezikom, vec da ga tako nazove drzava u kojoj se govori (a to je vec ucinjeno), a dobijanje kodova je samo formalnost. --Jagoda ispeci pa reci 20:26, 19. jul 2009. (CEST)

Nisam rekao H. Da sam hteo da opišem O, rekao bih IMNSHO. Nu, da ne tupim, isključujem se iz diskusije, to je samo moje mišljenje o stvari koja me ni ne dotiče preterano. Pera Kojot ^{Šta je, bre???} 20:57, 19. jul 2009. (CEST)

Jagoda, valjda je objektivno ono što kažu lingvisti?--SMM (razgovor) 17:34, 20. jul 2009. (CEST)

Stav odbora povodom crnogorskog jezika [3]. Mada Jagoda je mislim objektivnija od svih srpskih lingvista, pa ipak treba prihvatiti njeno mišljenje.--SMM (razgovor) 17:43, 20. jul 2009. (CEST)

CMM, nema potrebe za zajedljivošću, pogotovu što si omašio temu ali sto posto. Odluka odbora koju navodiš datira iz 2003. godine, dakle, u doba kad je CG bila deo zajedničke države. Podsetiću te (za slučaj da te pamćenje ne služi dobro), narod CG je 2006. godine izglaao je da želi da ima svoju državu, i tako je CG postala samostalna država, nezavisna od Srbije. U tom momentu, sva unutrašnja pitanja CG, između ostsalog i jezik kojim ljudi u CG govore, postale su unutrašnja stvar samo i isključivo CG. Tako je novaonastala država CG, 2007. godine donela NOVI ustav (u ovoj odluci se govori o Ustavu CG iz 1992, koji od 2007. više ne važi, da ne bude zabune) kojim je između ostalog, donela i odluku da se jezik kojim govore stanovnici CG zove crnogorski. Uopšte ne razumem koja je poenta tvog javljanja ovde (osim flejmovanja), s obzirom da navodiš kao "dokaze" za (ne)postojanje CG jezika neke odluke iz neke druge države koja više nema veze sa CG, niti može na bilo kakav način uticati na CG i bilo šta u vezi sa istom. Bilo bi lepo kad bi i ti, i svi drugi nostalgičari shvatili da Srbija, srpski zakoni i srpski lingvisti sad mogu odlučivati samo o svojim unutrašnjim stvarima, i nikako se ne mogu mešati u unutrašnje stvari drugih država, pa samim tim njihove odluke ne mogu uticati na stvari u istima. Osluka odbora koju si naveo, nema nikakvu zakonsku niti suštinsku važnost za sadašnju CG jer su se uslovi promenili, a Odluka je samim tim zastarela jer se odnosila na nešto što više ne postoji. Možda će se Odbor opet oglasiti povodom nastanka CG jezika, ali to treba sačekati pa videti šta će da kažu. Međutim, ta odluka, kakva god bila, može se samo navesti u članku kao još jedan podatak o temi istog, nikako ne može služiti kao parametar odluke o (ne)postojanju ovog jezika, jer Odbor za standardizaciju SRPSKOG jezika nema nikakvu moć niti jurisdikciju nad jeziko DRUGE DRŽAVE, u ovom slučaju, novonastalim CRNOGORSKIM jezikom. Moje lično mišljenje (pošto si ga pominjao, da ti i njega saopštim) jeste da je to pre svega politička odluka koja nema veze sa lingvističkom realnošću, međutim, to je MOJE lično mišljenje i ja ga svakako neću na silu gurati u članak, jer na to nemam ama baš nikakvo pravo. Enciklopedija beleži činjenice, a ne lična mišljenja i osećanja.--Jagoda ispeci pa reci 22:49, 20. jul 2009. (CEST)

Saradnica (gore) piše:

Moje lično mišljenje (pošto si ga pominjao, da ti i njega saopštim) jeste da je to pre svega politička odluka koja nema veze sa lingvističkom realnošću.

Šta je "lingvistička realnost"? Srpsko-hrvatski jezik koji je decenijama bio maternji i službeni? Uvek je neka lingvistika upućena na politiku, ili obratno. Nije li Karadžić pisao da ne postoje Hrvati (zapravo) da su Hrvati samo "kekavci"? O ostalim da ne govorimo. Ako su Hrvati Srbi, kako su ih uveravale mudre srpske glave, otkud onda Jasenovac? Nije li pre 150 Vuk Karadžić pisao: Srbi svi i svuda! Srbi tri zakona (vere)!Karadžić je još tvrdio: Svi štokavci - Srbi! I danas sledbenici pansrpske ideologije stoje na istom stanovištu. Ali, avaj, Srbi gube bitku za bitkom, drugi nisu ili ne žele da budu Srbi. Imaju svoje razloge za to - reč je o čitavim narodima i sada više zaista nema smisla ponavljati zablude kako je neko Srbin a da to ne zna, štaviše, od toga mu se diže kosa na glavi i počinje Srbe krvnički posmatrati. Pozdravljam stavove Jagode. Nostalgičarima je možda teško, ali sada, nakon 150 godina od Vuka, postoji nova realnost, koja je i politička ali i lingvistička. nema sumnje da je Crna Gora izglasala nezavisnost, da ima pravo da uređuje svoje unuttrašnje stvari, a jedna od njih je i pitanje jezika. Ljudi imaju 32 glasa i slova. Ono što jedan jezik razdvaja od drugih je broj i sistem fonema. Crnogorski jezik sada se više razlikuje od srpskog ili hrvatskog, nego srpski i hrvatski međusobno. To je to, toliko

O cemu ti to? Ja ni u jednom momentu nisam pominjala da ne postoje Hrvati, Crngoroci ili neki drugi. Ti si malo omasio temu. Lingvisticka realnost jeste da svi mi govorimo jednim jezikom i razlicitim narecjima i dijalektima. To nije nista neobicno, ima na svetu vise takvih jezika koje govori vise naroda. Pocnimo od najrasprostranjenijih: engleski, spanski, nemacki. Sad, sasvim je drugo pitanje kako ce taj jezik da nazivaju odredjene drzave u kojima se govori, i njihovo je pravo da ga nazivaju onako kako hoce, pa ga Hrvati nazivaju hrvatskim, Bosnjaci bosnjackim a eto, Crnogorci odlucili da ga nazivaju crnogorskim. Ja zaista ne vidim u cemu je ovde problem osim zelja za pljuckanjem po neistomisljenicima i jalovom diskusijom. Stvarno svasta. --Jagoda ispeci pa reci 19:30, 21. jul 2009. (CEST)

3 prašanja

Hocu da pitam 4 pitanja oko crnogorskog jer imam plan da napišem članak o crnogorskoj azbuci. Naime,

• dali se oficijalno usvojila nova azbuka (i pravopis) i dali je u upotrebi?
• dali se koristi samo cirilica ili oboje?
• dali je prihfacena bukva DZ i dali je deo crnogorskog pravopisa i deo svakodnavne upotrebe ili to je bio samo predlog. Hvala unapred i ako može da mi napišete redosledno crnogorska azbuka jer nemate članak o tome.--MacedonianBoy (razgovor) 19:35, 4. decembar 2009. (CET)

Škole

Treba proširiti i delom o maternjem jeziku u školama. A sada će izgleda početi da se uči u školama kao crnogorski jezik. Evo jedne reference, ukoliko neko bude radio na članku može da posluži RTS: Crnogorski jezik pred Ustavnim sudom --Jovan Vuković (r) 00:48, 8. avgust 2010. (CEST)

Glavne karakteristike crnogorskog jezika

Glavne razlike crnogorskog jezika u odnosu na srpski jezik: Jotovanje dij daj i đevojka, niđe, poneđeljak, ovđe, đed. Analogija postoji i kod cij koji se spajaju u ć: cepanica, sčet, celokupna. Primeri posebne fonološke ijekavice: sijeno, bijelo, nijesam. Primeri posebne morfonološke ijekavice: tijeh, ovijeh, ovijema, tijem. Umesto lokativa u koristi se akuzativ, a primeri su: Živi u grad, Ćera đecu po ulica, Voda u krš. Lične zamenice - ja, ti, sebe - u genitivu, dativu, akuzativu i vokativu imaju nastavak e, (primeri: Daj mene tu knjigu ili Tebe ću vrnuti oni dug) Narječja u Crnoj Gori imaju dodatna tri fonema: meko Š, meko Ž i (nestandardizovanim) meko Z. Jedino još poljski jezik sadrži meko Š (šj) i Ž (žj), a prof. Nikčević preuzeo je poljske grafeme i predložio latinične i ćirilične grafeme za crnogorski jezik - S i Z (za meko Z (dz) predložio je grafem 3, no ovaj grafem i glas nije službeno standardizovan [12]. Primeri upotrebe fonema 3 u crnogorskom jeziku: zavala, zera, zanovetati, bizin, Zinzula, zamantati, bronzin. Primeri upotrebe fonema S: sekira, sutra, sever, seme, osetiti, sedite, sekirati, SATA (nadimak). Primeri upotrebe fonema Z: zevati, Zenici, izutra, izede, zapitam, izelica, Kožetin, Zaga (nadimak). Primeri upotrebe imenica: presednik, sekira, lijes, lama, putijer, jeka, misćelo, bronzin, urivak, gravalje, pinjata, konata, banak, deka, škanj, Kamarin, kotula, stolovaće, ožeg, mašice, sač, škatula, salpu, špag, ogar, cijeđ, Jeina, štica, sapatnik, sopernik, Lubarda, kuđelja, ljesa, Baun, iščupak, pojata, pržina, Sedok, razvale, razurom, riječanje, luča, koštanja, ruga, mesing, jarost, čislo, nožice, kufijerta, ckvrna, gramata, hrtenica, dne, očalin, drača, teća, tica, izba, krupa, teno, ćeskota, trupina, Ljutača, lučevina, vlaka, stima, rapa, ponjava, podina, Cajin, čoek, parapet, Senokos, pjev, sakup, varevina, guvno, izvanjac, božjak, cijuk, cijepač, javja, zbiće, fiska, maragun, acal, argati, jav, badanj, banak, krtola, kučak, bječve, bogatun, uvor, sijerak, gvardija, grun, sazvežđe, Šiljeg, sić, dekica, prenje, kunete, šterika, SET (a), frkun, saket, frnjok, puce, štramac, utek, tavalja, zađevice, zapt, Zvijerac, raka, kotarica, načpolj, zubja, petrusin, ožica, kašeta, plot , takulin, šnala, solijerna, svojta, fis, frcko, koc, aljine, izelica, Capri, kiLjan, brav, pavrijez, čengele, čkuklja, lastra, raštan, lupež, banda, sičija, fuzda, crevlje, poseti, čaktara, vjeđa , dzanja, strag, pokajanje, baština, plotina, škrinja, pipun, direk, oriz, bizin, špiglo, stud, džupa, teslica, košćela, mamuta, makanja, osjenu, kokot, kot, krok, kulje, laznina, Nugao, lužina , luka, masak, mešina, pjesna, odsudi, polom, potoč, pot, okiti, otpis, pupulj, Arbanas, jaspre, bogatun, capa, frmentin, zaliv, korota, mudrina, posekotine, šipak, Velence, iram, skorup, varenika , bastadur, đelo, raša, marifet, marifetluk, pašaluka, ... Primeri upotrebe glagola u crnogorskom jeziku: izljeci, opsijecati, čepukati, bastati, banuti, trenuci, uljeći, fištati, celivati, trsiti, bataliti, brecati, ćosati, davijati, doakati, obijediti, obršiti, oburdati, otpagavati, pasati, planuti, prismakati, razjagmiti, razminuti, razurati, rogiti, salećeti, sekati, skučiti, slučiti, survati, panuti, utvarati, pomaljati, milušiti, mrčiti, trijebiti, drobiti, zanijeti, obisti, utulit, kumiti, ščuliziti, iskati, uzdite, uljesti, vardati, propasti, umučati, prešućeti, izesti, frisnuti, vrnuti, naličiti, zadjenuti, odvrvjeti, miljeti, odmiljeti, zaruđeti, senjata, vrijeći, omatufiti, oditi, driješiti, sjargati, otrsiti, zamandaliti, konačiti, svijati, ucvijeliti, pošenuti, povrnuti, prepanuti, udevati, alavertiti, piždriti, obidovati, žlijebiti, njunjoriti, žuliti, čunuti, snijevati, itati, stužiti, upiriti, zjati, prigati, navrnuti, krepati, šlapnuti, spijat, cotate, klepati, danuti, krivata, obalaverditi, jakata, zadijevati, šest, priprijeti, krknuti, minuti, ogranuti, odaslati, ožeći, pregnuti, prignati, putiti, arlaukati, čamovati, čunuti, kiseliti, kojevitezati ...

Oj, đevojko, napoj mene konja.--Nimča (razgovor) 19:53, 10. jul 2013. (CEST)

Komentar članka

Kako te kuća prati tako te selo dočekuje: Ovako bi se obratio i iz mog ugla sagledavanja Crnogorskog jezika. Nemogu se upuštiti u naučna objašnjenja, izgovore ali ovo vam MORAM REĆI: Nedajte svoje za druge , jer vam ni oni koim se Preskazujete ne vjeruju. crnogorski jezik je u narodu narod sa njim živi možda pokušavajući da ga malo uljepši sa nekim riječima koje nijesu govornog narećja i izučavanja Crne Gore! MOLIM VAS DRŽITESE SVOJE NE DAJTE TUĐE NE IŠTITE: SA UVAŽAVANJEM VAS POZDRAVJLAM MILOVAN ŠĆEKIĆ