Rašinari

Koordinate: 45° 42′ 0″ N 24° 4′ 0″ E / 45.70000° S; 24.06667° I / 45.70000; 24.06667
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rašinari
rum. Răşinari
Naselje
RO
RO
Rašinari
Lokacija u Rumuniji
Koordinate: 45° 42′ 0″ N 24° 4′ 0″ E / 45.70000° S; 24.06667° I / 45.70000; 24.06667
Zemlja Rumunija
OkrugSibinj
OpštinaRašinari
Nadmorska visina580 m (1.900 ft)
Stanovništvo (2002)[1]
 • Ukupno5.529
Vremenska zonaIstočnoevropsko vreme (UTC+2)
 • Leti (DST)Istočnoevropsko letnje vreme (UTC+3)
Geokod669156

Rašinari (rum. Răşinari) naselje je u Rumuniji u okrugu Sibinj u opštini Rašinari.[2][3] Opština se nalazi na nadmorskoj visini od 580 m.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U mestu je živelo mnogo izbeglih Srba iz Banata, nakon propasti velikog ustanka 1594. godine. U tom naselju nadomak grada Sibinja koje se smatra za jedno od središta rumunskog preporoda, bilo je u 18. i 19. veku dosta Srba.

Za narodni preporod preostalih pravoslavaca Rumuna zaslužan je i pop Sava Popović, porumunjeni Srbin, sveštenik - mesni paroh i istoričar. On je sin starog prote Komana Birsana (1699-1804), kojeg je mitropolit Kirilović postavio za "svog" protu u Rašinaru, za Rašinarski protoprezvirat. Prezime rodonačelnika "Birsan" ili "Barsan" deluje "nesrpski", jer je izvedeno od države "Barsaj", kako su taj deo Transilvanije sa Brašovom nazivali Vlasi. Pravo porodično (srpsko) poreklo porodice Popović iz Rašinara, koja je inače dala šest pravoslavnih sveštenika, ostalo je prikriveno do 1735. godine. Njegov - Savin srodnik (deda?) imenjak pop Sava Popović "stariji" (1735-1808), bavio se prepisivanjem starih crkvenih rukopisa. Sava "mlađi" Barcijanu (1814-1879) je bio mnogo obrazovaniji i samim tim angažovaniji; nije mu bila prepreka to što je znao da je Srbin (bivši Srbin!), da bi delovanjem postao poznat kao veliki ideolog rumunske nacije. Pisao je knjige kojima je dokazivao rimske korene u Rumuna, kao i udžbenike za škole. Kasnije je postao savetnik i pratilac Andreja Šagune (1809-1873), porumunjenog Cincarina, prvog rumunskog mitropolita, nakon kanonskog odvajanja pravoslavnih Rumuna od Srba 1864. godine.[4] U blizini pravoslavne crkve Sv. Trojice u Rašinarima je Šagunin mauzolej u kojem je sahranjen 1873. godine

Erdeljski episkop Dionizije Novaković je imao rezidenciju u Rašinarima, 1761-1767. godine. On je izabrao za rezidenciju Sibinj umesto Brašova, gde je iznajmio dve kuće. Međutim šef poštanske službe mu je u njegovom odsustvu preoteo stanove. Tako je prisilio srpskog vladiku da se preseli u obližnji Rašinari, gde je iznajmio seosku kuću. Pozvao je vladiku Dionizija, kod sebe rašinarski paroh pop Sava Popović, Srbin.[5] Državne vlasti su tolerisale to nasilje svog činovnika. Sekretar Novakovićev, ali i potonjih crkvenih poglavara bio je učeni Dimitrije Eustatijević. Episkopska katedralna crkva u mestu je pre bila posvećena Sv. proroku Iliji, a sad je Sv. Paraskevi. Nakon povratka u Budim, njegovi naslednici su imali do 1796. godine stolicu u Sibinju. Nikitić Gedeon (1736-1788) došao je iz Budima u Sibinj-Rašinari, za srpskog episkopa.

U Rašinaru je rođen "zograf Stan", autor više ikonostasa u Erdelju i Banatu tokom 18. veka. Stan(ko) i njegov brat Jakov (takođe ikonopisac) bili su sinovi sveštenika Radu(la) u Rašinari.

Mesto su oduvek činila dva zaseoka: Prislop i Rašinari. U oba su bile škole koje su osnovali sveštenici Popovići. Tu je bila 1868. godine jedna od šest glavnih rumunskih škola u Erdelju.[6]

Po državnom šematizmu pravoslavnog klira Ugarske u mestu Rašinari bila su 1846. godine pet sveštenika. Bili su to parosi: pop Petru Broća, pop Daniel Popović, pop Jovan Drok, pop Sava Popović i pop Jovan Bratu. Broj pravoslavnih porodica iznosio je 1075.[7] Sveštenik pop Sava Popović je bio pomenuti porumunjeni Srbin; ostatak brojne srpske populacije. Tri generacije srpskih sveštenika Popovića je tu živelo i službu vršilo stotinu godina. Stari pop Danil (u šematizmu - Daniel!) je poživeo 105 godina (1788-1876), i bavio se pisanjem. Ali sin, učeni pop Sava Popović Barčanu[8] (1814—1879) paroh-kapelan i učitelj se "porumunio". Zna se da je ime dobio po srpskom Svetitelju Savi.[9] Završio je gimnaziju u Sibinju (1828-1833), pa filozofiju u Klužu (1833-1835). Postao je profesor rumunsko-nemački u glavnoj rumunskoj osnovnoj školi u mestu. Objavio je rumunsko-nemački rečnik za rumunske škole.

Iz tog mesta potiče i jeromonah Joanikije Serbu (Srbin) kaluđer manastira Partoša 1775. godine. Za njega je zapisano da govori vlaški (rumunski) i "nešto srpski".[10]

Znameniti Rašinari[uredi | uredi izvor]

  • Emil Sioran, (1911-1995) rumunski filozof i esejist, živeo u Parizu, gde je i umro
  • Oktavijan Goga, (1881-1938) rumunski pesnik i političar, predsednik Vlade Kraljevine Rumunije (1937-1938)

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema podacima iz 2002. godine u naselju je živelo 5529 stanovnika.[1]

Popis 2002.[uredi | uredi izvor]

Raspodela stanovništva po nacionalnosti 2002.[1]
Rumuni
  
5.239 94,8%
Mađari
  
3 0,1%
Romi
  
282 5,1%
Nemci
  
3 0,1%

Hronologija[uredi | uredi izvor]

Hronologija broja stanovnika[11]
Godina19921993199419951996199719981999200020012002200320042005200620072008200920102011201220132014201520162017
Stanovništvo58745781573056655613560255375512550955355582560556255666567756925720574557565755575657815773575357415740

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Recensământul Populaţiei şi al Locuinţelor”. Arhivirano iz originala 2012-09-18. g. Pristupljeno 2011-12-08. 
  2. ^ „The GeoNames geographical database”. 2012. 
  3. ^ „Communes of Romania”. Statoids. Gwillim Law. 2010-07-27. Pristupljeno 4. 7. 2015. 
  4. ^ Sava Popović: "Epistolar", Hermanštat (Sibiju) 1847. godine
  5. ^ https://protopopiatulortodoxsibiu.ro/protopopiatul/istoric/
  6. ^ "Školski list", Sombor 1868.
  7. ^ Reesch de Lewald, Aloysius: "Universalis schematismus ecclesiasticus venerabilis cleri orientalis ecclesiae graeci non uniti ritus regni Hungariae partiumque eidem adnexarum, necnon magni principatus Transilvaniae, item literarius, seu nomina eorum, qui rem literariam et fundationalem scholarem ejusdem ritus procurant ... pro anno ...", Buda 1846.
  8. ^ Ion Dodu Bălan: "Octavian Goga: monografie", Sibiu 1975.
  9. ^ https://fotovechi.ro/sava-popovici-barcianu-academicianul-care-l-a-botezat-pe-stan-vidrighin/
  10. ^ "Srpski sion", Karlovci 1907.
  11. ^ National Institute of Statistics. „Statistical Data and Metadata Databases”. Bucharest, Romania. Pristupljeno 22. 12. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]