Ријенци

Rijenci, poslednji tribun (nem. Rienzi, der letzte der Tribunen) je opera nemačkog kompozitora Riharda Vagnera. Libreto je napisao sam kompozitor prema istoimenom romanu Bulver-Litona. Premijerno je izvedena 20. oktobra 1842. u drezdenskoj Dvorskoj operi. Dirigovao je Karl Gotlib Rajsiger.

Rijenci je Vagnerova treća završena opera, koja se među njegovim delima ističe zbog atipičnog stila i same dužine (premijera u Drezdenu je trajala preko šest sati, ali je uprkos tome dobro primljena). Vagner se kasnije stideo ovog dela, ali je ono ipak bilo popularno sve do njegove smrti. Premijera Rijencija je bila prvi Vagnerov veliki uspeh, koji je usledio nakon katastrofalnog izvođenja Zabrane ljubavi.

Opera je inspirisana životom Kole di Rijencija, ličnosti iz srednjovekovne italijanske politike.

Lica

• Kola Rijenci, papski notarijus, tenor.
• Irena, njegova sestra, sopran.
• Stefano Kolona, glava porodice Kolona, bas.
• Adrijano, njegov sin, mecosopran.
• Paolo Orsini, glava porodice Orsini, bariton.
• Rajmondo, papski legat, bas.
• Barončeli, rimski građanin, tenor.
• Čeko del Vekio, rimski građanin, bariton.
• Glasnik mira, sopran.
• Ambasadori, plemići, sveštenici, monasi, vojnici, glasnici, narod.

Sinopsis

Radnja se odvija u Rimu, u 14. veku.

Čin prvi

Ulica noću, u pozadini se vidi Lateranska crkva. Paolo Orsini pokušava da otme Irenu, Rijencijevu sestru. Ona vrišti upomoć i Adrijano, koji je u nju zaljubljen, dolazi da je brani. Adrijano je sin Stefana Kolone, glave još jedne moćne porodice. Narod se okuplja; neki staju na stranu Kolona, neki Orsinija, i dolazi do borbe. Rijenci ulazi impozantno, okončavajući nemir svojom samom pojavom, i izjavljuje kako namerava da ujedini Rim i načini ga veličanstvenim.

Rijenci grli svoju sestru i Adrijanu izražava svoje čuđenje da je član porodice Kolona spasio sestru. Kad Adrijana upita kome je zaista odan, ovaj odgovara da želi da iskupi svoju porodicu zbog ubistva Rijencijevog brata. On se, međutim, dvoumi, a Rijencijev plan ga brine. Rijenci tvrdi da pod njegovim vođstvom Rimljani mogu da postanu uistinu plemeniti i slobodni, ali Adrijano se plaši da će Rijenci Rim dovesti do propasti. Iako takođe želi da se pridržava zakona, Rijencija upozorava da su njegovi planovi previše odvažni i da će se okončati krvoprolićem. Uprkos svom protivljenju, međutim, Adrijano odlučuje da podrži Rijencija, koji mu poverava Irenu i odlazi.

Sami, Adrijano i Irena izjavljuju da će njihova ljubav opstati čak i ako se svet oko njih okonča u katastrofi. Adrijano joj poverava svoje strahove i predviđa Rijencijev pad, kako će ga narod izdati, a plemstvo kazniti što je bio previše odvažan. Prizor se završava udaljenim zvukom truba.

Stiže glasnik. Zora je. Iz crkve se čuju orgulje, a javnost se okuplja. Rijenci, u bogatom oklopu, pojavljuje se pred narodom, koji pada na kolena. U njegovoj pratnji je Rajmondo, papski legat. Vrata Lateranske crkve se otvaraju, a narod entuzijastično pozdravlja Rijencija, koji najavljuje da će, kao zaštitnik Rima, voditi brigu o slobodi građana i revnosno sprovoditi zakon. Građani pozdravljaju Rijencija kao svog junaka i novog tribuna koji će ih osloboditi i zaklinju se na odanost.

Čin drugi

Dvorana u Kapitolu. Rijenci ulazi veličanstveno obučen u pratnji senatora, među kojima su Barončeli i Čeko. Glasnici obaveštavaju Rijencija o svom putovanju po rimskoj zemlji i izjavljuju da je ona mirna i slobodna. Kolona, Orsini, senatori i plemići pozdravljaju novog tribuna, koji tvrdi da mu nije stalo do sopstvene slave, nego do slobode i slave Rima. Rijenci zatim odlazi sa senatorima.

Orsinija i Kolonu razgnevljuje Rijencijeva gordost, i dok njih dvojica razgovaraju, plemići počinju da ih slušaju. Narod obožava Rijencija jer ga je ovaj opčinio; nazivaju ga demagogom. Kolona i Orsini ne mogu da tolerišu činjenicu da je Rijenci - običan plebejac - postigao toliku moć. Osećajući se ugroženima, plemići se pridružuju Orsiniju i Koloni u kovanju zavere protiv Rijencija i spremanju ubistva koje će biti izvršeno na predstojećoj gozbi. Stiže Adrijano i zahteva da mu otkriju svoje namere; oni mu otkrivaju da će ubiti Rijencija na gozbi. Adrijano odlučuje da se suprotstavi svojoj porodici i stane uz Rijencija.

Spremljena je gozba, na kojoj Rijenci pozdravlja političare i plemiće iz čitave Italije. Adrijano ga diskretno upozorava da će biti izdan. Počinje izvođenje dela koje oslikava Brutovu osvetu za Lukrecijinu smrt i njegovo oslobađanje Rima od tiranina Tarkvinija. Tokom predstave Orsini prilazi Rijenciju i pokušava da ga ubode, ali Rijencija spašava oklop koji je nosio ispod odela. Rijenci oprašta Orsiniju uprkos protivljenju svojih plemića, koji proklinju njegovu milost, plašeći da će mu se surovo osvetiti.

Čin treći

Rimski trg u ruševinama. Oglašavaju se zvona, a divlje rulje ispunjavaju trg. Traže Rijencija; plemići su napustili grad. Rijenci se pojavljuje i ponavlja obećanje da će braniti slobodu Rima i na taj način podstiče narod na rat. Masa ga podržava i izražava nameru da ga sledi.

Dolazi Adrijano; očajan je zbog svoje podeljene odanosti. On čuje zvuke rata i stiže naoružana rulja. Adrijano požuri da pomiri svoju porodicu i Rijencija.

Rijenci odlazi u boj okružen monasima i svojim sunarodnicima, nalažući im da čuvaju zakon i slobodu. Adrijano moli Rijencija da popusti, ali ovaj odbija da ga posluša. Adrijano ostaje sa Irenom i govori joj kako Rijencija ubija njegove ljude. Ulaze ratnici, a Rijenci se pozdravlja sa Irenom. Na opšti užas biva doneseno telo Stefana Kolone i drugih, a Adrijano proklinje Rijencija i sudbinu koja će ga zauvek odvojiti od Irene. Uprkos svemu, Rijenci odlazi pobedonosno.

Čin četvrti

Noću, na ulici ispred Lateranske crkve, Barončeli tajno obaveštava ostale građane da su nemačke diplomate zauvek napustile Rim. Rijenci je sa Nemcima posvađan oko izbora rimskog cara. Barončeli izveštava kako je i kardinal otišao, pa je zbog toga Kolona i bio obećao papi kako će koristiti svoju moć da brani crkvu. Barončeli smatra da je Rijenci oprostio Koloni samo zato da bi naveo plemstvo da ga sledi i time izdao narod. Dolazi Adrijano, koji Rijencija proglašava nedostojnim moći koju poseduje i zaklinje se na osvetu.

Rijenci, koji sprema gozbu da proslavi svoju pobedu, slavno ulazi. Počinje ceremonija, a procesija se približava. Rijenci je sa Irenom. Plemići glume poniznost pred Rijencijem, koji se sprema da uđe u crkvu, ali ga u tome sprečavaju zaverenici. Rajmondo proklinje njega i sve koji su mu verni. Rijenci ih sramoti ciljajući na njihov patriotizam i traži od njih da veruju u njega. Neiskreno i licemerno ga pozdrave kao tribuna. Rijenci, međutim, je zaplašen kada iz crkve začuje Te Deum. Rajmondo dolazi i ne dozvoljava mu da uđe u crkvu. Vrata se zatvaraju, a na njima je zakucana papska bula kojom se Rijenciju zabranjuje pristup crkvi. Adrijano govori Ireni kako su Rijenci i svi njegovi sledbenici prokleti i traži od nje da pobegne s njim, ali Irena odlučuje da ostane s Rijencijem, koji je i dalje čvrst u svojoj nameri da Rimu donese slavu.

Čin peti

U dvorani Kapitola, Rijenci se moli Bogu da mu da snagu da ujedini Rim i završi svoj veličanstveni plan. Dolazi Irena i grli ga, a Rijenci joj govori o svom snu da proslavi Rim. Iako je zaljubljena u Adrijana, koga Rijenci zahteva da se ona odrekne, Irena ostaje sa bratom. Rijenci odlazi.

Prerušeni Adrijano se ušunja, podseća Irenu na svoju ljubav i obaveštava je da namerava da izda Rijencija. Upozorava je da je Rijenci lud, a ako ga ona prati, i sama je luda.

Trg ispred Kapitola. Rulje se skupljaju noseći baklje i spremaju da poslušaju zapovest crkve. Narod se pobunio protiv Rijencija, koji se pojavljuje na balkonu u oklopu i naređuje da se smire. Narod zahteva da se Rijenci kamenuje i odbija da se seti njegove stare slave. Barončeli ih ubeđuje da više ne slušau Rijencija, a rulja pali Kapitol. Dok Rijenci viče kako su Rimljani sramotni i nedostojni svog nasleđa, plamen guta Kapitol. Grleći se, Irena i Rijenci nestaju u vatri. Kapitol se ruši, zatrpavajući i Adrijana.

Spoljašnje veze

• Galerija prizora iz ove opere.
• Nemački libreto.