Rupska reka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rupska reka
Ruplje u dolini Rupske reke
Opšte informacije
SlivCrnomorski
Vodotok
UšćeJužna Morava
Geografske karakteristike
Država/e Srbija

Rupska reka, Bajinska reka ili Kozaračka reka je reka u jugoistočnoj Srbiji. Od svog izvora na Čemerniku — iznad sela Bajinca — do naselja Ruplja zove se Bajinska reka, od Ruplja do mesta Gradišta nosi naziv Rupska reka, a u daljem toku — do ulivanja u Južnu Moravu, u Grdelici, naziva se Kozaračka reka. Rupska reka je najduža pritoka Južne Morave koja izvire na Čemerniku. Pripada crnomorskom slivu. Spada u red tri najčistije reke u Srbiji[1].

Arheološki lokaliteti u kompleksu oko Rupske reke[uredi | uredi izvor]

Kompleks oko ove reke izdvojen je kao geografska mikrocelina sa većim brojem arheoloških lokaliteta na osnovu geografsko-topografskih odlika. Ova mikrocelina obuhvata pobrđa i padine Čemernika i Ostrozuba i slivove Rupske reke i Južne Morave. Ona čini jugozapadni i zapadni obod Leskovačke kotline. U geološkom pogledu kompleks predstavlja deo Srpsko-makedonske mase sa kristalastim škriljcima kao najstarijim stenama. Škriljci izgrađuju i najveći deo ovog terena. U pojasu širokom nekoliko kilometara uz pluton Vlajne stene vlasinskog kompleksa preobražene su do amfibolitske facije.

Na ovom prostoru zabeleženo je 11 lokaliteta: Kale, Njiva Bosiljke Rančić i Porta crkve Rođenja Sv. Jovana Krstitelja u Grdelici, Gradac u Gradištu, Gradište-Visoki Morič u Samarnici, nepoznati lokalitet u ataru Ostrca, Cajin breg u Gornjoj Lopušnji, okolina Bistrice, Leskova padina u Novom selu, Ornice ili Orničje u Sejanici i nepoznati lokalitet u ataru Dedine bare. Veći broj ovih arheoloških nalazišta smešten je na visokim bregovima iznad Rupske reke, sa njene desne strane a raspored utvrđenja prati njen tok.

Lokaliteti ovog kompleksa raspoređeni su u 4 visinske zone. Najvišoj zoni pripadaju dva nalazišta neodređenog tipa, na kotama između 1 000 i 1 500 m. To su Cajin breg i nepoznati lokalitet između Bistrice i Orlovice.

U drugoj grupi su nalazišta pozicionirana na nadmorskoj visini od oko 700 do 1 000 m. u ovu grupu spadaju dva utvrđenja i jedan neopredeljeni lokalitet. Severnije od ova dva utvrđenja jeste ono na položaju Gradište - Visoki Morič u Samarnici. Ovo utvrđenje smešteno je na 868 m nadmorske visine, na strateški dominantnom mestu. O njegovoj nekadašnjoj funkciji, do sada, nisu izneti precizni zaključci. Postoje mogućnosti da je štitilo put, služilo kao pribežište ili imalo funkciju zaštite rudarskih revira. Drugo utvrđenje u ovoj visinskoj zoni potvrđeno je na lokalitetu Leskova padina. Njegov položaj ukazuje na funkciju zaštite rudnika kod Ruplja. Poslednji lokalitet iz ove grupe je Ostrc koji je na sličnom položaju kao i utvrđenja u Novom Selu i Samarnici. Njegova precizna lokacija nije poznata ali bi se mogao povezati sa Gradištem nedaleko od Ostrca. Zbog nedostatka podataka ovaj lokalitet svrstan je u neopredeljene mada se pretpostavlja da se radi o utvrđenju koje je, sa fortifikacijama na Leskovoj padini i Visokom Moriču, imalo značajnu ulogu u zaštiti obližnjih rudnika.

Treću grupu čine lokaliteti na nadmorskoj visini od 500 do 700 m. I ovu grupu čine dva utvrđenja i jedan neopredeljeni lokalitet. Utvrđenje kod Dedine bare nalazi se na ogranku Čemernika, iznad položaja Kale i Crkve Rođenja Sv. Jovana Krstitelja u Grdelici. Severistočno od njega, na desnoj obali Rupske reke, nalazi se utvrđenje na lokalitetu Gradac u selu Gradištu. Ne postoje detaljniji podaci o njihovoj nekadašnjoj funkciji. Na osnovu karte rasprostranjenosti areholoških lokaliteta može se pretpostaviti antička komunikacija koja je preko Babičke gore, Vlasotinca, duž Kozaračke reke pa Grdeličkom klisurom vodila na jug. Usled nedostatka podataka postojanje ove komunikacije ne može da se potvrdi. Ovoj visinskoj zoni pripada i lokalitet Ornice ili Orničje u Sejanici koji je tipološki neopredeljen a sa koga potiču dva nalaza, novac Antonina Pija i votivna ara posvećena Jupiteru. Nekropola i naselje u Maloj Kopašnici, utvrđenje u Grdelici i lokalitet Oranice u Sejanici ukazuju na značaj ove oblasti u prvim vekovima Rimskog carstva ali mogu dati i važne podatke o procesu i stepenu romanizacije.

U četvrtu grupu mogu se uvrstiti nalazišta smeštena na 300 do 500 m nadmorske visine. Među njima treba istaći dominantan položaj utvrđenja na lokalitetu Kale u Grdelici. Ovo utvrđenje smešteno je na brdu iznad ušća Kozaračke reke u Južnu Moravu. Najverovatnije je imalo funkciju zaštite glavne saobraćajnice odnosno njene deonice Naissus-Scupi koja je, kako se pretpostavlja, išla preko Grdeličke klisure. Sondažnim istraživanjima na ovom lokalitetu potvrđen je rimski horizont iz 2—4 veka što ukazuje na to da je utvrđenje bilo istovremeno sa kompleksom lokaliteta oko Male Kopašnce, udaljenom 2 km ka severozapadu. U ovoj visinskoj zoni, na njivi Bosiljke Rančić, evidentirani su temelji građevine od kamena, nalažena je rimska opeka i rimski novac. Iz Porte crkve Rođenja Sv. Jovana Krstitelja u Grdelici, na levoj strani Kozaračke reke, nedaleko od njenog ušća u Južnu Moravu, potiče bronzani pečat koji je nađen slučajno pored temelja crkve. Zbog slučajnog pronalaska pečata nije moguće precizno odrediti tip ovog lokaliteta.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Svetski dan voda na izvorištu Rupske reke”. Arhivirano iz originala 13. 4. 2014. g. Pristupljeno 13. 4. 2014. 
  2. ^ Stamenković, Sonja (2013). Rimsko nasleđe u Leskovačkoj kotlini. Beograd: Arheološki institut. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stamenković, Sonja (2013). Rimsko nasleđe u Leskovačkoj kotlini. Beograd: Arheološki institut. 
  • Mala enciklopedija Prosveta (3 izd.). Beograd: Prosveta. 1985. ISBN 978-86-07-00001-2.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • Marković, Jovan Đ. (1990). Enciklopedijski geografski leksikon Jugoslavije. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 978-86-01-02651-3.