SU-100

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
SU-100

SU-100 u muzeju Velikog otadžbinskog rata u Kijevu
SU-100 u muzeju Velikog otadžbinskog rata u Kijevu

Osnovne karakteristike
Zemlja porekla  SSSR
Namena lovac tenkova
Početak proizvodnje 1944
Uveden u upotrebu 1944
Povučen iz upotrebe 1970-ih (osim u Vijetnamu i Severnoj Koreji
Prvi korisnik  SSSR
Broj primeraka 2335+
Brzina na putu 48 km/h
Doseg 320 km
Dimenzije i masa
Dužina 9.45 m m
Širina 3.00 m m
Visina 2.25 m m
Težina 31.6 tona t
Oprema
Glavno naoružanje 100 mm top D-10S
Oklop prednji 75 mm , po strani 45 mm , krov (gornji deo) 20 mm mm
Motor V-2 12-cilindarski dizel
Posada
Posada 4

SU-100 je sovjetski lovac tenkova korišćen isključivo u poslednjoj godini Drugog svetskog rata tj. 1944. i 1945. godini. Posle rata je izvožen u druge savezničke zemlje Sovjetskog Saveza.

Prva borbena upotreba SU-100 je održana u januaru 1945. godine, a kasnije SU-100 se koristi u velikom broju operacija u Velikom otadžbinskom ratu i Sovjetsko-japanskom ratu, ali generalno operativna upotreba je ograničena. Posle rata, SU-100 je unapređen i nekoliko puta tokom nekoliko decenija je ostao u službi i sovjetske armije. SU-100 se takođe isporučuje sa saveznicima Sovjetskog Saveza angažovanih u nizu posleratnih lokalnih sukoba, uključujući najaktivnije - u arapsko-izraelskim ratovima. Do kraja 20. veka, SU-100 je uklonjen iz službe u većini zemalja je koristite, ali, ipak, kod nekih kao npr. u Vijetnamu i Severnoj Koreji do 2007, još uvek je bio u službi.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Lovac tenkova SU-85
SU-100. Vojno-istorijski muzej artiljerije, inžinjerijskih trupa i signalnog korpusa. Sankt Peterburg

Prva generacija lovca tenkova SU bio je lovac tenkova SU-85. Bio je napravljen na šasiji tenka T-34 i SU-122, a krenuo je da se proizvodnji 1943. godine. Imao je top D-5S kalibra 85 mm, koji je dozvoljavao SU-85 da ošteti ili uništi neprijateljski tenk na razdaljini većoj od jednog kilometra, dok je na maloj razdaljini mogao lako da probije prednji oklop teških tenkova. Međutim, u prvim mesecima, SU-85 se nije dobro pokazao u borbi sa neprijateljskim tenkom Tigar i Panter, koji su imali znatnu prednost u zaštiti (oklopu) i brzini punjenja, kao i efikasne radio sisteme koji su im omogućavali da pucaju sa velike daljine.

Dana 29. avgusta 1943, naređeno je da se krene sa bržim pravljenjem efikasnijih lovca tenkova. Po naređenju koje je izvršeno sredinom oktobra, u Uralmaš zavodu je bio veliki broj SU-a baziranih na tenku T-34 i bilo je planirano da 122 mm D-25 top bude postavljen na SU-85. Kasnija istraživanja ovog projekta su pokazala da bi posle tih promena masa tenka bila uvećana za 2,5 tone i da bi se smanjio broj granata u SU-85 kao i da bi pala brzina punjenja zbog težine granate. Najveći problem ovog projekta je bilo da ukoliko se se 122 mm D-25 top ili 152 mm D-15 haubica postavi na SU-85, tenkovske gusenice ne bi izdržale i došlo bi do smanjene brzine tj. smanjene mobilnosti tenka, tako da su ti topovi određeni da se montiraju na teške tenkove i samohodne topove. Sovjetski inženjeri došli su do ideje da povećaju masu i oklop tenka i da mu postave jedan od ta dva teža topa i taj se prototip nazivao SU-A-15.

Prototipa[uredi | uredi izvor]

Početkom novembru 1943, Uralmaš zavod i Tehupravilniem IEC-ovi proračuni su pokazivali da je najefektnije da se kalibar topa promeni u 100-107 mm.

U pokušaju da krenu sa proizvodnjom lovca tenkova sa topom od 107 mm, kao top tenka M-60, čija je proizvodnja bila otkazana 1941. godine, odlučeno je da se konstruišu novi tenkovi i samohodni topovi bazirani sa balističkim topom B-34, koji je 11. novembra izdao odgovarajući redosled od IEC-a.

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

'Proizvodnja SU-100 po mesecima
Godina / mesec 1944 1945 1946 Ukupno
9 10 11 12 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 1 2 3
broj SU-100 po mesecima 40 90 150 220 210 215 211 214 210 210 200 200 165 160 140 150 50 100 102 3037

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]