Savet država Baltičkog mora
Savet država Baltičkog mora | |
---|---|
Council of the Baltic Sea States | |
![]() | |
![]() Članice Saveta (tamnoplava); i Saveta i EU (najtamnije plava); ostale zemlje EU (svetloplava) | |
Skraćenica | CBSS |
Datum osnivanja | mart 1992. |
Tip | regionalna međuvladina organizacija |
Sedište | Stokholm,![]() |
Službeni jezici | engleski |
Generalni direktor | Gžegož Marek Poznanjski[1][2][3][4] |
Predsedavanje | Norveška |
Glavni organ | Sekretarijat Saveta država Baltičkog mora |
Veb-sajt | www |
Savet država Baltičkog mora, SDBM (engl. Council of the Baltic Sea States, CBSS) je regionalna, međuvladina organizacija zemalja oko Baltičkog mora, kao i Islanda i Norveške. Savet sastavljaju 11 država članica uz Evropsku uniju, a još 11 zemalja ima status posmatrača.[5] Sedište organizacije je u Stokholmu (Švedska), gde se nalazi Sekretarijat Saveta. Službeni jezik SDBM je engleski.
Savet je osnovan 1992. godine u Kopenhagenu na sastanku ministara spoljnih poslova učestvujućih država i predstavnika EU, usled geopolitičkih promena oko Baltičkog mora posle Hladnog rata. Tom prilikom su samo Danska i Nemačka bile članice i Saveta i Evropske unije, dok je danas većina država u Savetu takođe deo EU. Island se pridružio zajednici 1995. godine. Stalni Sekretarijat je osnovan 1998. godine.[6]
Organizacija služi za saradnju u svrhe unapređenja ekonomskog, socijalnog i kulturnog razvoja u regionu. Tri dugoročna prioriteta Saveta su stvaranje regionalnog identiteta, promovisanje održivog razvoja privrede i utvrđivanje bezbednosti i sigurnosti u regiji. SDBM ima pet ekspertnih grupa koje se staraju za ostvarivanje ovih ciljeva.[7] Glavni skupovi Saveta su sednice ministara spoljnih poslova (engl. CBSS Ministerial Summit), odnosno šefova vlada (engl. Baltic Sea States Summit), svaki od kojih se održava jednom godišnje.[8] Glavni predstavnik Saveta je šef diplomatije predsedavajuće države, koja se menja svake godine.[5]
Predsedavajuća članica za 2020.–2021. godinu je Litvanija, a Predsednik Saveta njen ministar spoljnih poslova Linas Linkevičijus.[9]
Struktura[uredi | uredi izvor]
Rad SDBM je usmeren na ostvarivanje tri dogovorena dugoročna prioriteta: (1) stvaranje regionalnog identiteta, (2) promovisanje održivog razvoja i stvaranje prosperitetne regije i (3) utvrđivanje sigurnosti i bezbednosti u regiji.[10] Pored uloge foruma za razgovor između država članica, u Savet spada nekoliko izvršnih organa, koji služe za ostvarivanje dogovorenih planova.
Sekretarijat[uredi | uredi izvor]
Stalni međunarodni Sekretarijat je osnovan u Stokholmu 1998. usled odluke na sedmoj Ministarskoj sednici ranije te iste godine. Uloge Sekretarijata se svode na olakšavanje rada drugih organa SDBM, čuvanje arhiva i baza podataka organizacije i održavanje kontakata sa vlastima država članica, medijima i sa drugim organizacijama koje posluju u regionu. Finansijska sredstva Sekretarija sastavljaju godišnji doprinosi država članica, koja se određuju u skladu sa budžetom koji svake godine odobrava Komitet viših službenika.[11]
Komitet viših službenika[uredi | uredi izvor]
Komitet viših službenika (engl. Committee of Senior Officials, CSO) je paralelni odbor koji služi za kontinuiranu diskusiju i organizaciju delatnosti Saveta između sednica. Komitet se sastoji od visokih predstavnika ministarstava spoljnih poslova 11 država članica Saveta, kao i visokog predstavnika Evropske unije. Komitet treba da nadgleda i koordinira rad svih struktura SDBM.[12]
Predsedavajuća država u Komitetu je ista kao u Savetu. Predsedavajući u Komitetu je predstavnik, obično na nivou ambasadora, koga imenuje ministarstvo spoljnih poslova koja tom prilikom ima predsedništvo u Savetu. Komitet viših službenika nadgleda i koordinira rad ekspertnih grupa, koji se sprovodi u svrhe ostvarivanja tri dugoročna prioriteta.[12]
Ekspertne grupe[uredi | uredi izvor]
SDBM ima pet ekspertnih grupa, koje se staraju za ostvarivanje tri dugoročna prioriteta. One su:
- Ekspertna grupa za nuklearnu i radijacionu bezbednost (engl. CBSS Expert Group on Nuclear and Radiation Safety)
- Ekspertna grupa za pomorsku politiku (engl. CBSS Expert Group on Maritime Policy)
- Ekspertna grupa za održivi razvoj (engl. CBSS Expert Group on Sustainable Development)[13][14][15]
- Ekspertna grupa za decu pod rizikom (engl. CBSS Expert Group on Children at Risk)
- Radna grupa za brobu protiv trgovine ljudima (engl. The Task Force against Trafficking in Human Beings)
Države članice[uredi | uredi izvor]
Savet sačinjavaju 11 država članica, a takođe stalno predstavništvo EU. Deset njih učestvuju u Savetu od njegovog začeća, dok je Island postao članica 1995. godine. Članice su:[5]
Bivše države članice[uredi | uredi izvor]
Države posmatrači[uredi | uredi izvor]
Još 11 država imaju status posmatrača. One su:[6][18]
SAD (od 1999)
Ujedinjeno Kraljevstvo (od 1999)
Ukrajina (od 1999)
Francuska (od 1999)
Italija (od 2000)
Slovačka (od 2001)
Holandija (od 2001)
Belorusija (od 2009)
Rumunija (od 2009)
Španija (od 2009)
Mađarska (od 2016)
Istorija[uredi | uredi izvor]
CBSS su osnovali ministri spoljnih poslova regiona u Kopenhagenu u martu 1992. godine kao odgovor na geopolitičke promene koje su se desile u regionu Baltičkog mora nakon završetka Hladnog rata. Osnivači CBSS-a bili su Hans-Ditrih Genšer, Ufe Eleman-Jensen, Torvald Stoltenberg, Lenart Meri, Janis Jurkans, Algirdas Saudargas, Hening Kristofersen, Pavo Vajrinen, Andrej Kozirev, Margareta Ugtoglas i Krzibiz Skubiszevski.[19] Od svog osnivanja, CBSS je doprineo obezbeđivanju pozitivnog razvoja u regionu Baltičkog mora i služio je kao pokretačka snaga za multilateralnu saradnju.
Od 1998. godine CBSS opslužuje stalni međunarodni sekretarijat koji se nalazi u Stokholmu u Švedskoj, i finansiraju ga države članice. Najviša institucija CBSS-a je konferencija ministara inostranih poslova koja se sastaje jednom godišnje.[19]
Dana 3. marta 2022, deklaracijom 11 članova CBSS-a suspendovana je Rusija iz aktivnosti Saveta sa trenutnim dejstvom kao rezultat ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Pored toga, Belorusiji, sa statusom posmatrača, suspendovano je učešće u aktivnostima CBSS-a.[20][21]
Predsedništvo[uredi | uredi izvor]
Predsednik Saveta je ministar spoljnih poslova predsedavajuće članice. Ovaj položaj se menja 1. jula svake godine.[5]
Predsedavajuća članica za 2020.–2021. godinu je Litvanija, a Predsednik Saveta njen ministar spoljnih poslova Linas Linkevičijus.[9]
Spisak predsedništava od osnivanja:
|
|
|
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Komisja Spraw Zagranicznych /nr 166/”. orka.sejm.gov.pl (na jeziku: poljski). 2010-06-08. Pristupljeno 2020-06-22.
- ^ „Ambasador”. tallinn.msz.gov.pl (na jeziku: poljski). 2014-03-21. Arhivirano iz originala 2014-03-21. g. Pristupljeno 2020-06-22.
- ^ „A Pole to become new Director General of the Council of the Baltic Sea States”. gov.pl. 2020-06-20. Pristupljeno 2020-06-22.
- ^ „Struktura Placówki”. wilno.msz.gov.pl (na jeziku: poljski). 2019-05-09. Arhivirano iz originala 2019-05-09. g. Pristupljeno 2020-06-22.
- ^ a b v g CBSS. „Council”. CBSS (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-07-20.
- ^ a b CBSS. „History”. CBSS (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-07-20.
- ^ CBSS. „Our Work”. CBSS (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 15. 07. 2020. g. Pristupljeno 2020-07-20.
- ^ CBSS. „Strategic Documents”. CBSS (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-07-20.
- ^ a b CBSS. „Lithuanian Presidency 2020-2021”. CBSS (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-07-20.
- ^ CBSS. „Our Work”. CBSS (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 15. 07. 2020. g. Pristupljeno 2020-07-22.
- ^ CBSS. „Secretariat”. CBSS (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-07-22.
- ^ a b „Committee of Senior Officials - CSO”. Council of the Baltic Sea States (na jeziku: engleski). 2016-11-08. Arhivirano iz originala 15. 08. 2018. g. Pristupljeno 2020-07-22.
- ^ „Baltic 2030”. Arhivirano iz originala 15. 11. 2017. g. Pristupljeno 2. 8. 2017.
- ^ „Sustainable Development - Baltic 2030 - CBSS.org”. Arhivirano iz originala 2017-11-15. g. Pristupljeno 2017-10-23.
- ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 2017-10-23. g. Pristupljeno 2017-10-23.
- ^ „Ryssland lämnar Östersjöstaternas råd” (na jeziku: Swedish). Svenska Dagbladet. 17. 5. 2022. Pristupljeno 17. 5. 2022.
- ^ Russian Ministry of Foreign Affairs Press Service. „Statement by the Russian Foreign Ministry on the withdrawal of the Russian Federation from the Council of the Baltic Sea States”.
- ^ CBSS. „Annual Briefing of the CBSS Observer States”. CBSS (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-07-20.
- ^ a b „Council”.
- ^ „Russia suspended from Council of the Baltic Sea States | Ārlietu ministrija”. www.mfa.gov.lv (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-16.
- ^ Affairs, Ministry of Foreign (2022-03-03). „Russia suspended from Council of the Baltic Sea States”. Government.no (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-01-30.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Hiden, Johan; Salmon, Patrick (1994) [1991]. The Baltic Nations and Europe
(Revised izd.). Harlow, England: Longman. ISBN 978-0-582-25650-7.
- Baltic Assembly (2021). „Pre-history”. baltasam.org. Datateks. Arhivirano iz originala 4. 2. 2022. g. Pristupljeno 7. 3. 2022.
- Baltic Assembly (2021). „International inclusion”. baltasam.org. Datateks. Arhivirano iz originala 4. 2. 2022. g. Pristupljeno 7. 3. 2022.
- ERR (22. 6. 2017). „Ratas meets with Benelux, Nordic, Baltic leaders in the Hague”.
- „Baltic Assembly - National Delegations”. baltasam.org.
- „Baltic Assembly - BA Medal”. www.baltasam.org. Pristupljeno 2021-05-06.
- „Prize for innovative companies in the Baltic States”. www.baltasam.org. Pristupljeno 2021-12-21.
- „Council of the Baltic Sea States | CBSS”. www.baltic21.org. Arhivirano iz originala 6. 10. 2011. g. Pristupljeno 15. 1. 2022.
- „Ministry of Foreign Affairs of Latvia: Co-operation among the Baltic States”. Pristupljeno 21. 9. 2022.
- "Baltic cooperation", Ministry of Foreign Affairs of Lithuania
- "Baltijos Ministrų Taryba", Universal Lithuanian Encyclopedia