Sveti Trifun

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sveti Trifun

Sveti Trifun jedan je od Hristovih velikomučenika koji je postradao za hrišćansku veru. Srpska pravoslavna crkva Svetog Trifuna obeležava 14. februara po novom, odnosno 1. februara po starom kalendaru. Proslavlja se kao „Dan ljubavi i vina”.[1]

Život[uredi | uredi izvor]

Rođen je u selu Kampsadi u Frigiji, u vrlo siromašnoj porodici ali veoma pobožan još od malih nogu. Sveti mučenik Trifun, bio je dete blagočestivih roditelja. Kao dete vreme je provodio čuvajući guske.

Crkva

Darovan od Boga darom čudotvorstva i isceljenja. Za vreme svog života iscelio je mnoge bolesnike, isterivao demone iz mnogih ljudi i pomogao mnogima koji su mu se obraćali za pomoć. Za vreme vladavine cara Gordija rimskim carstvom, proslavio se izlečivši carevu kćerku Gordijanu.

Gordijana se teško razbolela i poremetila sa umom. Mnogi lekari pokušali su da je izleče ali bezuspešno. Kada se zli duh javio iz devojke, rekao je da ga iz nje ne može isterati niko drugi, nego jedino čovek po imenu Trifun. Čuvši to, car je pozvao sve ljude sa ovim imenom iz carstva. Niko nije uspeo da je izleči. Kada je došao red na mladog Trifuna, on je iscelio Gordijanu. Car Gordije bogato je nagradio Trifuna. Svo bogatstvo mladić je na povratku podelio siromašnima i nastavio da čuva guske. Nakon isceljenjem mnogi primiše hrišćansku veru.

Kada je na rimski presto došao car Dekije, počeli su progoni hrišćana, stradanje i mučenje. Kako nije želeo da se odrekne Hrista i svoje vere, svetom Trifunu su odrubili glavu. Pogubljen je od strane cara 250. godine. Sahranjen je u Kampsadi gde je i rođen.[2]

Svetog Trifuna slave mnogobrojni esnafi, vinogradari i mehandžije.

Život Svetog Trifuna u Kotoru[uredi | uredi izvor]

Ne zna se tačno kada, ali mošti Svetog Trifuna su iz Kampsade prenete u Carigrad odakle je glava Svetog Trifuna doneta u Kotor u Crkvy Svetog Trifuna. Na oltarskoj pregradi je ugravirana 809. godina što znači da su mošti donesene zajedno sa oltarskom pregradom na koju je uklesana godina koja datira iz Carigrada. Teza da su mošti od 809. godine u Kotoru bi teško opstala, jer je Kotor ceo stradao od Saracena (muslimanskih pirata) 840. godine. Sveti Trifun se poštuje u Boki Kotorskoj, Dubrovniku, Šumadiji, Popovom polju, Bariju i ostalim gradovima juga Italije. Petar I Petrović Njegoš je dobio česticu moštiju svetog Trifuna od svog prijatelja, kotorskog biskupa (Mark Antun Gregorina), koji je bio rodom iz Kotora. [3] On je to poklonio 1803. godine jednoj crkvi u Moskvi, koja je posvećena ovom svecu. [4]

Verovanja i običaji[uredi | uredi izvor]

  • Na ovaj dan vinogradari izlaze u vinograd da orežu barem jedan čokot vinove loze i poliju ga vinom. Veruje se da će grožđe tako dobro roditi.
  • Ako na svetog Trifuna pada kiša, rodiće uspešno šljiva i biće rodna godina.
  • Ukoliko dan bude vedar, godina će biti sušna i nerodna.

Jedno od verovanja u narodu je, da sa ovim danom stiže proleće, da se budi priroda i najuzvišenije osećanje kod ljudi, ljubav.[5] U selima Šumadije slave se kao zavetan dan, jer se smatra da on štiti sela od grada i poplave. U Popovom polju niko ne radi teže poslove.

Prema verovanju, Sveti Trifun je čuvar bilja i štiti ga raznih štetočina. Obično se njemu mole da sačuva njive i vinograde od skakavaca, gusenica i drugih insekata.[6]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Izvor[uredi | uredi izvor]

  • "Srpske slave i verski običaji" - Posebno izdanje;"Glas crkve" ("Aleksandrija" Valjevo) - Ljubomir Ranković, protođakon - Šabac, 2003.