Pređi na sadržaj

Selestin Babajaro

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Selestin Babajaro
Babajaro 2018.
Lični podaci
Puno ime Selestin Hajsit Babajaro
Datum rođenja (1978-08-29)29. avgust 1978.(45 god.)
Mesto rođenja Kaduna, Nigerija
Visina 1,76 m
Pozicija Odbrambeni, vezni
Juniorska karijera
1994 Plato junajted
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1994—1997
1997—2005
2005—2008
2008
Anderleht
Čelsi
Njukasl junajted
LA galaksi
75
132
47
0
(8)
(5)
(0)
(0)
Reprezentativna karijera
1995—2004 Nigerija 27 (0)

Selestin Hajsit Babajaro (engl. Celestine Hycieth Babayaro; Kaduna, 29. avgust 1978) je bivši nigerijski fudbaler, koji je igrao na poziciji odbrambenog igrača ili veznog igrača.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Babajaro je kao junior počeo svoju karijeru u Plato junajtedu, da bi zatim 1994. godine prešao u belgijski Anderleht. Postao je prvotimac, iako je bio tinejdžer, a na meču protiv Steaue je postao najmlađi debitant u Ligi šampiona, taj rekord traje i danas.[1] Zanimljivost je i da je Babajaro na tom meču isključen.[2]

Godine 1997. prelazi u Čelsi za 2,25 miliona funti.[3] Debitovao je u meču Kupa pobednika kupova protiv Slovana iz Bratislave. U pobedi protiv Totenhema od 6:1 je zadobio povredu zbog koje je propustio ostatak sezone, pa je tako propustio pobede u finalima Kupa pobednika kupova 1998. i Liga kupa iste godine. Međutim, sa Čelsijem je kasnije osvojio Superkup Evrope 1998, FA kup i Superkup Engleske 2000. godine, a stigao je i do finala FA kupa 2002. godine. Učestvovao je i u Čelsijevom nastupu u Ligi šampiona 1999/00, kada je Čelsi stigao do četvrtfinala takmičenja. Nakon pobede nad Barselonom od 3:1 na domaćem terenu, na Kamp Nou je bilo 3:1 za Barselonu, pa su igrani produžeci. U produžecima je Babajaro skrivio jedanaesterac i dobio crveni karton, a Barselona je pobedila 5:1. Tokom igranja u Čelsiju za konkurenciju je imao Le Soa, ali je i pored toga odigrao preko 200 utakmica za Čelsi. Zbog atraktivne proslave gola u vidu salta postao je ljubimac navijača. Dolaskom novog trenera Žozea Murinja, 2003. godine, Vejn Bridž se ustalio kao prvotimac Čelsija.

Januara 2005. Babajaro napušta Čelsi i prelazi u Njukasl junajted. Septembra 2006. Babajaro je dobio zabranu igranja od 3 meča zbog incidenta sa Dirk Kujtom, igračem Liverpula.[4] Dana 10. februara 2007. tadašnji trener Njukasla, Glen Roder, je nakon pobede na Liverpulom od 2:1 otkrio da ga je Babajaro pozvao samo 12 sati pre početka utakmice rekavši da mu je brat umro od tuberkuloze.[5] Uprkos tome, Babajaro je solidno odigrao utakmicu. Zbog učestalih povreda, Babajaro odlučuje da napusti Njukasl.

Januara 2008. Babajaro prelazi u LA galaksi. Za LA Galaksi je odigrao samo jedan prijateljski meč. Uglavnom je bio nezadovoljan tretmanom u LA galaksiju, pa je i odsustvovao sa treninga.

Godine 2010. Babajaro je odlučio da se povuče iz fudbala.

Reprezentativna karijera[uredi | uredi izvor]

Babajaro je sa reprezentacijom Nigerije do 17 godina osvojio Svetsko prvenstvo za reprezentacije do 17 godina 1993. godine. Svoju debitantsku utakmicu za seniorsku reprezentaciju Nigerije je zabeležio na Afro-azijskom kupu nacija 1995. godine protiv Uzbekistana. Sa Nigerijom je osvojio i fudbalski turnir na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti, postigavši gol protiv Argentine u finalu takmičenja. Iako se povredio krajem 1997, stigao je da se oporavi i bude u sastavu za Svetsko prvenstvo 1998. Takođe je nastupao i na Svetskom prvenstvu 2002. Na Kupu afričkih nacija je 2000. godine sa Nigerijom bio drugi, a 2002. godine treći na turniru, dok je sa turnira 2004. godine izbačen iz reprezentacije i poslat kući navodno zbog nediscipline, zajedno sa Jakubuom i Viktorom Agalijem.[6] Iako se nikada zvanično nije oprostio od reprezentacije, njegov poslednji meč za reprezentaciju je protiv Maroka u grupnoj fazi tog takmičenja.

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Anderleht

Čelsi

Nigerija

Individualni

  • Najbolji mladi profesionalni igrač Belgije: 1994/95, 1995/96

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The UEFA Champions League's youngest debutants”. uefa.com. 10. 12. 2019. Pristupljeno 11. 6. 2020. 
  2. ^ „FCSB 1-1 Anderlecht”. uefa.com. Pristupljeno 11. 6. 2020. 
  3. ^ „Babayaro to join Bridge foreign legion”. independent.com. 22. 4. 1997. Pristupljeno 11. 6. 2020. 
  4. ^ „Babayaro hit with three-match ban”. bbc.co.uk. 22. 9. 2006. Pristupljeno 11. 6. 2020. 
  5. ^ „Brave Baba's Secret Sorrow”. bbc.co.uk. Arhivirano iz originala 06. 04. 2018. g. Pristupljeno 11. 6. 2020. 
  6. ^ „Babayaro and Yakubu sent packing”. theguardian.com. 30. 1. 2004. Pristupljeno 11. 6. 2020. []

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]