Pređi na sadržaj

Sijah el Usvari

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sijah, poznat u arapskim izvorima kao Sijah El Usvari ("Sijah Asvar"; takođe se piše el Asvari), bio je iranski plemić, koji je služio kao zapovednik frakcije sasanidske asvaranske jedinice, ali kasnije prebačen u Rašidinski kalifat , gde je nastavio da služi kao zapovednik asbarana (koji je postao poznat i kao Asavira).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sijah je rodom bio iz Spahana ili Huzestana. Tokom arapske invazije na Iran, sasanidski kralj Jezdigerd III (v. 632–651) poslao je 300 ljudi pod Sijahom el Usvarijem da brane Huzestan. Međutim, tokom opsade Šuštara (641-642.), Sijah i njegovi ljudi su prešli na Arapsku stranu.[1]

Razlog njihovog poraza bio je u očuvanju njihovog statusa i bogatstva. Međutim, prema Huzestanskoj hronici, Sijah i njegovi ljudi su prvi put prebegli Arapima nakon što su ušli u Šuštar.[2] Nakon toga nastanili su se u Basri, gde su primili platu. Štaviše, oni su takođe prešli na islam i pridružili se Banu Tamimu na jugu Iraka.[3] Međutim, priča o njihovom prelasku u islam najvjerovatnije je netačna, jer se 15 godina kasnije neki članovi i dalje pojavljuju sa čistim zoroastrijskim srednjepersijskim imenima, poput izvjesnog Mah Afridana.[4] Nakon toga se Sijah više ne spominje; njegov sin Jazid ibn Sijah el Usvari nastavio je porodičnu službu Asavira.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zakeri 1995, str. 114.
  2. ^ Jalalipour 2014, str. 12–13.
  3. ^ Bosworth 1987, str. 706–707.
  4. ^ Pourshariati 2008, str. 240.
  5. ^ Zakeri 1995, str. 193.

Izvori[uredi | uredi izvor]