Pređi na sadržaj

Srđan Vučinić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srđan Vučinić
Srđan Vučinić
Lični podaci
Datum rođenja(1970-11-13)13. novembar 1970.(53 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SFR Jugoslavija
Književni rad
Najvažnija delaKraljevstva i izgnanstva
Rađanje kentaura
Nezajaz

Srđan Vučinić (Beograd, 13. novembar 1970) srpski je esejista, dramski pisac, filmski i književni kritičar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirao na Grupi za svetsku književnost Filološkog fakulteta u Beogradu. Član je redakcije Beogradskog književnog časopisa. Od 2000. godine je umetnički savetnik Festivala autorskog filma u Beogradu, a od 2012. umetnički direktor.

Od 1994. godine objavio je veliki broj tekstova o filmu i književnosti, najviše u periodici (Reč, Beogradski književni časopis, Novi Filmograf, Povelja, Književni list), kao i u Kulturnom dodatku Politike i u nedeljnicima Reporter i NIN. Autor je tekstova koji su objavljeni u desetak filmskih zbornika. Na Radio Beogradu izvedene su mu drame: Dragutin Ilić (2007), Princ Đorđe Karađorđević (2008) i Siromah Jorik: Miloš Crnjanski (2011).

Dobitnik je stipendije Borislav Pekić za 2009. za sinopsis drame Nezajaz. Član je Srpskog književnog društva.[1] i Udruženja filmskih umetnika Srbije. Dobitnik je nagrade „Nebojša Popović” za 2020. godinu.[2]

Objavljena dela[uredi | uredi izvor]

  • Kraljevstva i izgnanstva, eseji i kritike (Stubovi kulture, 2002)
  • Rađanje kentaura, eseji o filmu i književnosti (Arhipelag, 2009)
  • Crno u koloru: crni humor u srpskom filmu (koautor sa Vladanom Matijevićem (Službeni glasnik, 2010)
  • Nezajaz, drame i druge priče, sadrži tri drame i sedam priča (Književno društvo Hiperboreja, Beograd, 2013)
  • Muzej Havaji (Službeni glasnik, 2015)
  • Portreti: 24 sličice u sekundi (Filmski centar Srbije, 2018)

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]