Stadion Alberto H. Armando

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stadion Alberto H. Armando
La Bombonjera
Stadion Alberto H. Armando
MestoLa Boka, Buenos Ajres
Argentina Argentina
Gradnja počela18. februar 1938.
Izgradnja1938-1940.
Otvoren25. maj 1940.
Renoviran1995-1996.
VlasnikFK Boka juniors
Kapacitet49.000[1]
Podlogatrava
ArhitektaHose Luis Delpini, Viktor Sulčič, Raul Bes
Dimenzije105 x 68 m
Korisnici
FK Boka juniors

Stadion Alberto H. Armando (šp. Estadio Alberto J. Armando) je fudbalski stadion u La Boki, predgrađu Buenos Ajresa, glavnog grada Argentine. Ovaj stadion je poznat kao „La Bombonjera“ (šp. La Bombonera; кутија чоколаде), zbog svog karakterističnog oblika, jer je jedna tribina „ravna“, dok se preostale tri tribine uzdižu visoko u krug.[2] Zvaničan naziv stadiona od 1986. do 2000. je bio stadion Kamilo Sičero, po predsedniku Boke juniors iz 30-ih godina 20. veka. Današnji naziv Alberto H. Armando stadion je dobio 27. decembra 2000, u čast bivšeg predsednika kluba, koji je bio na toj funkciji više od dve decenije. Stadion ima kapacitet za 49.000 gledalaca.

Stadion je u vlasništvu Boke juniors, jednog od najpoznatijih fudbalskih klubova u Argentini. Neobičan oblik ovog stadiona mu je zapravo omogućio odličnu akustiku, pa su navijači Boke dobili nadimak „La Doće“ („12-ti čovek“).

Teren stadiona ima minimalnu dužinu po propisima FIFA - 105 x 68 m. Osim što je stadion domaći teren Boke juniors, koristi se i za muzičke koncerte poznatih imena kao što su: Leni Kravic, Elton Džon, Džejms Blant, Bee Gees i Backstreet Boys.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Izvršni odbor na čelu sa predsednikom Kamilom Sičerom je 1937. pokrenuo konkurs za odabir najboljeg projekta za novi stadion, a pobedio je projekat koji favorizuje korišćenje armirano betonskih konstrukcija. Autor projekta je bio slovenački arhitekta Viktor Sulčič, koji je zajedno sa geometrom Raulom Besom i inženjerom Hose Luis Delpinom, izradio studiju Delpini-Sulčić-Bes. Jedna od glavnih stavki tog projekta je napraviti dizajn u skladu sa ograničenim prostorom na raspolaganju, što je i jedna od karakteristika Bombonjere.[3]

18. februara 1938. je postavljen kamen temeljac u prisustvu predsednika Argentine, Agustina Pedro Huste, a izgradnja je počela 6. avgusta. Stadion je izgrađen za dve godine i svečano otvoren 25. maja 1940. prijateljskom utakmicom između Boke juniors i San Lorenza, koja je završena pobedom Boke od 2:0, a istorijski prvi gol na novom stadionu je u 13-om minutu postigao Rikardo Alarkon.[4] Prvi zvanični meč je odigran 2. juna protiv Njuels Old Bojsa u okviru devetog kola Prve lige Argentine, a Boka je pobedila sa 2:0.[5]

1951. je počela izgradnja trećeg nivoa stadiona i ugradnja sistema veštačkog osvetljenja. Ovi radovi su završeni 1953, a prva utakmica sa novim osvetljenjem i proširenim stadionom je odigrana 12. februara 1953, kada su se u prijateljskoj utakmici sastali Boka juniors i Hajduk iz Splita (1:1).[6]

Nakon toga stadion je ostao nepromenjen do 1996, kada je srušena stara tribina sa obeliskom na strani koja izlazi na ulicu Del Vale Iberlusea, a zamenjena je sa malo većom tribinom, na koju su dodate VIP lože u više nivoa.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „La Bombonjera u brojevima”. www.bocajuniors.com.ar. Arhivirano iz originala 09. 04. 2012. g. Pristupljeno 15. 10. 2012. 
  2. ^ „10 Intimidating Stadiums (Worldwide)”. mifielddynamo.com. Arhivirano iz originala 14. 11. 2011. g. Pristupljeno 7. 11. 2011. 
  3. ^ „Zaboravljeni arhitekta”. www.pagina12.com.ar. Pristupljeno 15. 10. 2012. 
  4. ^ „Istorija Boke: Boka juniors-San Lorenzo 2:0”. www.historiadeboca.com.ar. Arhivirano iz originala 10. 11. 2012. g. Pristupljeno 15. 10. 2012. 
  5. ^ „Istorija Boke: Boka juniors-Njuels Old Bojs 2:0”. www.historiadeboca.com.ar. Pristupljeno 15. 10. 2012. [mrtva veza]
  6. ^ „Istorija Boke: Boka juniors-Hajduk Split 1:1”. www.historiadeboca.com.ar. Arhivirano iz originala 19. 01. 2012. g. Pristupljeno 15. 10. 2012. 
  7. ^ „La Bombonjera - istorija”. www.bocajuniors.com.ar. Arhivirano iz originala 28. 10. 2012. g. Pristupljeno 15. 10. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]