Стари момак (film)
Stari momak | |
---|---|
Izvorni naslov | 올드보이 |
Režija | Park Čan-vuk |
Scenario | Hvan Džo-jun Lim Džun-hjung Park Čan-vuk |
Producent | Lim Sang-jong |
Temelji se na | Stari momak (Garon Cučija i Nobuaki Minegiši) |
Glavne uloge | Čoi Min-sik Ju Dži-tae Kang Hje-džung |
Muzika | Čo Jong-vuk |
Direktor fotografije | Čung Čung-hun |
Montaža | Kim Sang-bum |
Producentska kuća | Show East |
Studio | Show East CJ Entertainment |
Godina | 2003. |
Trajanje | 120 minuta[1] |
Zemlja | Južna Koreja |
Jezik | korejski |
Budžet | 3 miliona dolara[2] |
Zarada | 17,1 miliona dolara[3] |
IMDb veza |
Stari momak (korej. 올드보이) je južnokorejski neonoar akcioni triler film iz 2003. godine,[4][5] režisera i ko-scenariste Park Čan-vuka. Zasnovan na istoimenoj mangi, film prati priču o Oh Dae-suu (Čoi Min-sik), koji je 15 godina zatvoren u ćeliji nalik na hotelsku sobu, a da ne zna ni identitet otmičara, ni motive zarobljenika. Kada je konačno pušten, Dae-su se još uvek nalazi zarobljen u mreži zavere i nasilja. Njegova sopstvena potraga za osvetom postaje povezana sa romantikom kada se zaljubljuje u atraktivnu mladu suši kuvaricu, Mi-do (Kang Hje-džung).
Film je osvojio Gran pri na Filmskom festivalu u Kanu 2004. i visoke pohvale predsednika žirija, reditelja Kventina Tarantina. Film je dobio široko priznanje u Sjedinjenim Državama, a filmski kritičar Rodžer Ibert je izjavio da je Stari momak „moćan film ne zbog onoga što prikazuje, već zbog dubine ljudskog srca koje ogoli”.[6] Takođe je dobio pohvale za svoje akcione sekvence, posebno neprekidnu sekvencu borbe u hodniku.[7] Smatran je jednim od najboljih neonoar filmova svih vremena i uvršten je među najbolje filmove 2000-ih u nekoliko publikacija.[8] Snimljena su dva rimejka, jedan na hindi jeziku 2006, a drugi je bio američka verzija iz 2013. godine. Film je drugi deo Parkove Osvetničke trilogije; prethodni film je Simpatije za gospodina Osvetu (2002), a sledi ga Gospođa Osveta (2005).
Radnja[uredi | uredi izvor]
Uvod, otmica i zatočeništvo[uredi | uredi izvor]
Godine 1988, biznismen po imenu Oh Dae-su je uhapšen zbog pijanstva, te propušta četvrti rođendan svoje ćerke. Nakon što ga njegov prijatelj Džu-hvan pokupi iz policijske stanice, Dae-su je kidnapovan i budi se u zapečaćenoj hotelskoj sobi, gde mu hranu dostavljaju kroz vrata za kućne ljubimce. Gledajući TV, Dae-su saznaje da mu je žena ubijena i da je on glavni osumnjičeni, jer su mu podmetnuli otmičari. Kako godine zatočeništva prolaze, on halucinira, postaje poremećen od samoće i na kraju pokušava samoubistvo. Dok je bio bez svesti nakon što je pokušao da prereže zglobove, on je reanimiran i prevezan, sprečen da umre kako bi se osiguralo da nastavi da živi u agoniji. Provodi vreme vežbajući boks, planirajući osvetu i pokušavajući da prokopa tunel da pobegne.
Puštanje i traženje odgovora[uredi | uredi izvor]
Petnaest godina kasnije, 2003, Dae-su je iznenada pušten na slobodu nakon što je bio pod sedativima i hipnotisan. Dae-su se budi i nakon što je testirao svoje borbene veštine na grupi nasilnika, misteriozni prosjak mu daje novac i mobilni telefon. Dae-su ulazi u suši restoran gde upoznaje Mi-do, mladu kuvaricu. Prima podrugljiv telefonski poziv od svog otmičara, sruši se, a Mi-do ga dovodi u svoj stan.
Dae-su pokušava da napusti stan, ali saosećajna i zaintrigirana Mi-do se suočava sa njim. Mi-do objašnjava Dae-suu da joj se sviđa. Oni se pomire i započinju ljubavnu vezu. Nakon što se oporavi, Dae-su pokušava da pronađe svoju ćerku, ali nakon što je otkrio da je ona usvojena nakon njegovog nestanka, odustaje od pokušaja da je kontaktira. Sada fokusiran na identifikaciju svojih otmičara, Dae-su locira kineski restoran koji je pripremao njegovu zatvorsku hranu i pronalazi mesto gde je bio zarobljen prateći dostavljača. To je privatni zatvor, gde ljudi mogu da plate da bi drugi bili zatvoreni. Dae-su muči upravnika, gospodina Parka, koji otkriva da je Dae-su bio zatvoren jer je „previše pričao”. Zatim ga napadaju stražari i izbodu ga, ali uspeva da ih pobedi.
Otkriva se da je Dae-suov otmičar bogati biznismen po imenu Li Vu-džin. Vu-džin mu daje ultimatum: ako Dae-su uspe da otkrije motiv svog zatočeništva u roku od pet dana, Vu-džin će se ubiti. U suprotnom će ubiti Mi-do. U međuvremenu, Džu-hvan pokušava da kontaktira Dae-sua sa važnim informacijama, ali ga ubije Vu-džin. Dae-su se na kraju priseća da su on i Vu-džin išli u istu srednju školu i da je bio svedok kako Vu-džin čini incest sa rođenom sestrom. Rekao je Džu-hvanu šta je video, što je dovelo do toga da su njegovi drugovi iz razreda saznali za to. Glasine su se proširile i Vu-džinova sestra se ubila, što je navelo ožalošćenog Vu-džina da traži osvetu. Sada, Vu-džin odseče ruku gospodinu Parku, zbog čega se gospodin Park i njegova banda udružuju sa Dae-suom. Dae-su ostavlja Mi-do sa gospodinom Parkom i kreće da se suoči sa Vu-džinom.
Finale u penthausu i otkrivanje ljubičaste kutije[uredi | uredi izvor]
U Vu-džinovom penthausu, on pokazuje Dae-suu ljubičastu kutiju u kojoj se nalazi porodični album, u kojem se nalaze fotografije Dae-sua, njegove supruge i ćerke od pre mnogo godina. Listajući album, on gleda slike kako je njegova ćerka odrastala i, na kraju, šokiran otkriva da mu je Mi-do zapravo ćerka. Vu-džin je sve orkestrirao koristeći hipnozu da odvede Dae-sua do restorana, organizujući da se njih dvoje sretnu i zaljube tako da će Dae-su doživeti istu bol incesta kao i on. On otkriva da gospodin Park i dalje radi za njega i preti da će reći istinu Mi-do. Dae-su se izvinjava što je započeo glasine koje su izazvale smrt Vu-džinove sestre i ponižava se imitirajući psa i moleći ga. Pošto Vu-džin nije impresioniran, Dae-su sebi iseče jezik kao znak pokajanja. Vu-džin konačno prihvata Dae-suovo izvinjenje i govori gospodinu Parku da sakrije istinu od Mi-do. Zatim ispušta uređaj za koji je tvrdio da je daljinski upravljač svog pejsmejkera i počinje da se udaljava. Dae-su aktivira uređaj da ga ubije, samo da bi otkrio da je to zapravo daljinski za zvučnike, koji puštaju audio snimak Mi-do i Dae-sua kako imaju seks. Dok Dae-su pada u očaju, Vu-džin ulazi u lift, seća se samoubistva svoje sestre i puca sebi u glavu.
Epilog[uredi | uredi izvor]
Nešto kasnije, Dae-su pronalazi hipnotizerku koja će izbrisati njegovo saznanje da je Mi-do njegova ćerka kako bi mogli da ostanu srećni zajedno. Da bi je ubedio, ponavlja pitanje koje je čuo od čoveka sa krova, i hipnotizerka se slaže. Posle toga, Mi-do pronalazi Dae-sua kako leži u snegu, ali nema znakova hipnotizerke. Mi-do mu priznaje ljubav i njih dvoje se grle. Dae-su se široko osmehuje, a zatim osmeh polako zamenjuje dvosmislenijim pogledom koji može biti ili srećan ili tužan.
Uloge[uredi | uredi izvor]
- Čoi Min-sik kao Oh Dae-su; u zatočeništvu je proveo oko 15 godina. Čoi Min-sik je smršao i ugojio se za svoju ulogu u zavisnosti od rasporeda snimanja, trenirao je šest nedelja i većinu svojih kaskaderskih scena odradio je sam.
- Oh Tae-kjung kao mladi Dae-su
- Ju Dži-tae kao Li Vu-džin: čovek koji stoji iza zatočeništva Oh Dae-sua. Park Čan-vuk je za ovu ulogu želeo Han Suk-kjua, koji je ranije igrao rivala Čoi Min-sika u filmovima Širi i Broj 3. Čoi je tada predložio Ju Dži-taea za ulogu, uprkos tome što je Park smatrao da je premlad za tu ulogu.[9]
- Ju Jon-seok kao mladi Li Vu-džin
- Kang Hje-džung kao Mi-do: Dae-suova ljubavnica
- Dži Dae-han kao No Džu-hvan: Dae-suov prijatelj i vlasnik internet kafea
- Vu Il-han kao mladi No Džu-hvan
- Kim Bjong-ok kao gospodin Han: Vu-džinov telohranitelj
- Jun Džin-seo kao Li Su-ah: Vu-džinova sestra
- Oh Dal-su kao Park Čeol-vung: upravnik privatnog zatvora
Produkcija[uredi | uredi izvor]
Sceni borbe u hodniku bilo je potrebno sedamnaest snimaka u tri dana da se usavrši i bila je jedan kontinuiran snimak; nije bilo nikakve montaže osim noža koji je zabijen u leđa Oh Dae-sua, koji je bio kompjuterski generisana slika.
Scenario je prvobitno zahtevao punu mušku frontalnu golotinju, ali se Ju Dži-tae predomislio nakon što su scene snimljene.
Druge kompjuterski generisane slike u filmu uključuju mrava koji izlazi iz Dae-suove ruke (prema DVD dodatku cela ruka je bila računarski napravljena) i mrave koji puze po njemu nakon toga. Hobotnica koju je Dae-su pojeo živu nije kompjuterski generisana; četiri su korišćene prilikom snimanja ove scene. Glumac Čoi Min-sik, koji je bio budista, izgovorio je molitvu za svaku od njih. Jedenje hobotnice koje se koprca postoji kao poslastica u istočnoj Aziji, iako se obično ubija i seče, a ne jede cela i živa. Obično nervna aktivnost u pipcima hobotnice čini da se komadi i dalje posthumno izvijaju na tanjiru kada se služe.[10][11][12] Na pitanje u DVD komentaru da li mu je bilo žao Čoija, režiser Park Čan-vuk je izjavio da mu je više bilo žao hobotnice.
Snežni pejzaž poslednje scene snimljen je na Novom Zelandu.[13] Kraj je namerno dvosmislen, a publici ostaje nekoliko pitanja: konkretno, koliko je vremena prošlo, ako se Dae-suov sastanak sa hipnotizerom zaista desio, da li je uspešno izgubio saznanje o Mi-doinom identitetu, i da li će nastaviti vezu sa Mi-do. U intervjuu sa Parkom (uključenom uz evropsko izdanje filma), on kaže da je dvosmisleni završetak bio nameran i da je imao za cilj da izazove diskusiju; potpuno je na svakom pojedinačnom gledaocu da tumači ono što nije prikazano.
Muzika[uredi | uredi izvor]
Stari momak | |
---|---|
Saundtrek album | |
Izdat | 9. decembar 2003. |
Žanr | savremena klasika |
Trajanje | 60:00 |
Producent | Čo Jong-vuk Šim Hjeon-džong Li Dži-su Čoi Song-hjun |
Skoro svi muzički zapisi koje su komponovali Šim Hjeon-džong, Li Dži-su i Čoi Song-hjun su naslovljeni prema filmovima, od kojih su mnogi iz žanra film noar.
№ | Naziv | Trajanje | |
---|---|---|---|
1. | Look Who's Talking | 1:41 | |
2. | Somewhere in the Night | 1:29 | |
3. | The Count of Monte Cristo | 2:34 | |
4. | Jailhouse Rock | 1:57 | |
5. | In a Lonely Place | 3:29 | |
6. | It's Alive | 2:36 | |
7. | The Searchers | 3:29 | |
8. | Look Back in Anger | 2:11 | |
9. | Vivaldi – Four Seasons Concerto Concerto No. 4 in F minor, Op. 8, RV 297, "L'inverno" (Winter) | 3:03 | |
10. | Room at the Top | 1:36 | |
11. | Cries and Whispers | 3:32 | |
12. | Out of Sight | 1:00 | |
13. | For Whom the Bell Tolls | 2:45 | |
14. | Out of the Past | 1:25 | |
15. | Breathless | 4:21 | |
16. | The Old Boy | 3:44 | |
17. | Dressed to Kill | 2:00 | |
18. | Frantic | 3:28 | |
19. | Cul-de-Sac | 1:32 | |
20. | Kiss Me Deadly | 3:57 | |
21. | Point Blank | 0:27 | |
22. | Farewell, My Lovely | 2:47 | |
23. | The Big Sleep | 1:34 | |
24. | The Last Waltz | 3:23 | |
Ukupno trajanje: |
60:00 |
Prijem[uredi | uredi izvor]
Zarada[uredi | uredi izvor]
U Južnoj Koreji, film je odgledalo 3.260.000 ljudi i zauzeo je peto mesto među filmom sa najvećom zaradom 2003. godine.[14]
Ukupno je zaradio 14.980.005 dolara širom sveta.[3]
Kritike[uredi | uredi izvor]
Film je dobio uglavnom pozitivne kritike od kritičara. Na sajtu Rotten Tomatoes ima rejting odobravanja od 81% na osnovu 151 recenzije sa prosečnom ocenom 7,40/10. Konsenzus sajta glasi: „Nasilan i definitivno nepreporučljiv za gadljive, visceralni Stari momak Parka Čan-vuka je čudna, moćna priča o osveti.”[15] Metacritic daje filmu prosečnu ocenu 77 od 100, na osnovu 32 kritike.[16]
Rodžer Ibert iz novina Chicago Sun-Times dao je filmu četiri od četiri zvezdice. Ibert je primetio: „Toliko smo navikli na 'trilere' koji postoje samo kao mašine za stvaranje diverzije da je šok pronaći film u kome radnja, koliko god bila nasilna, daje izjavu i ima svrhu.”[6] Džejms Berardineli iz ReelViews-a dao je filmu tri od četiri zvezdice, rekavši da „nije za svakoga, ali nudi dašak svežeg vazduha svima koji dahću na isparenjima previše tradicionalnih holivudskih trilera”.[17]
Stefani Zaharek sa sajta Salon.com pohvalila je film, nazvavši ga „mučnim, lepim i očajnički živim” i „blistavim delom umetnosti pop kulture”.[18] Piter Bredšo mu je dao 5/5 zvezdica, komentarišući da je ovo prvi put da se zapravo može poistovetiti sa malom živom hobotnicom. Bredšo sažima svoju recenziju govoreći o filmu kao o „ostvarenju koji drži ivicu hladnog čelika uz grlo”.[19] Dejvid Dilan Tomas ističe da umesto da jednostavno pokušava da nas „razmuti”, film je „mnogo više zainteresovan da se poigrava konvencijama fantazije o osveti i da nas vodi na veoma zabavnu vožnju do mesta kog, konceptualno, mi možda nećemo želeti da odemo.”[20] Šon Eksmejker iz Seattle Post-Intelligencer-a dao je filmu ocenu „B−”, nazvavši ga „krvavim i brutalnim filmom o osveti uronjenim u ludilo i režiran sa operskim intenzitetom”, ali je smatrao da su pitanja koja postavlja film „izgubljena u udarnom napadu brutalnosti stvorenom s ljubavlju.”[21]
MovieGazette navodi da film poseduje 10 karakteristika koje svaki film treba da ima i rezimira svoju recenziju sa: „Zaboravite Panišera i Čoveka u vatri – ova očaravajuća osvetnička tragikomedija pokazuje koliko dalekosežni pipci lude osvete mogu biti.” Takođe komentariše da „treba da se odgleda da bi se verovalo”.[22] Džejmi Rasel iz filmske revije BBC-ja naziva ga „sadističkim remek-delom koje potvrđuje trenutni status Koreje kao producenta nekih od najuzbudljivijih svetskih ostvarenja”.[23] Godine 2019. u novinama The Hankyoreh, Kim Hjong-sok je izjavio da je film „duh vremena živahnih korejskih filmova ranih 2000-ih” i „tačka ključanja koja je dovela istoriju korejskog filma u novo stanje”.[24] Manola Dargis iz The New York Times-a dala je mlaku recenziju, rekavši da „ovde nema mnogo toga da se razmišlja, osim koreografskog haosa”.[25] Dž. R. Džouns iz Chicago Reader-a takođe nije bio impresioniran, rekavši da „ovde ima mnogo manje nego što se na prvi pogled čini”.[26]
Godine 2008. film se našao na 64. mestu liste 500 najboljih filmova svih vremena časopisa Empire.[27] Iste godine glasači na CNN-u su ga proglasili jednim od deset najboljih azijskih filmova ikada snimljenih.[28] Bio je rangiran na 18. mestu liste istog časopisa 100 najboljih filmova svetske kinematografije 2010. godine.[29] U anketi BBC-ja iz 2016. kritičari su ga proglasili 30. najboljim od 2000. godine.[30] Godine 2020. The Guardian ga je svrstao na treće mesto među klasicima moderne južnokorejske kinematografije.[31]
Inspiracija kralja Edipa[uredi | uredi izvor]
Park Čan-vuk je izjavio da je glavnom junaku dao ime Oh Dae-su „da podseća gledaoca na Edipa”.[32] Na jednom od kultnih snimaka filma, Ju Dži-tae, koji je igrao Vu-džina, zauzima neobičnu joga pozu. Park Čan-vuk je rekao da je dizajnirao ovu pozu da prenese „lik Apolona”.[33] Upravo je Apolonovo proročanstvo otkrilo Edipovu sudbinu u Sofokleovom Kralju Edipu. Veza sa kraljem Edipom je samo manji element u većini kritika filma na engleskom jeziku, dok su ga Korejci učinili centralnom temom. Sung Hi Kim je napisao: „Porodica viđena kroz grčku tragediju i korejski film – Kralj Edip i Stari momak”.[34] Kim Kjungae nudi drugačiju analizu, pri čemu Dae-su i Vu-džin obojica predstavljaju Edipa.[35] Osim što je otkrivena tema nepoznatog incesta, Edip iskopa svoje oči kako bi izbegao da vidi svet koji prezire istinu, dok Oh Dae-su odseca svoj jezik kako bi izbegao otkrivanje istine svom svetu.
Više paralela sa grčkom tragedijom uključuje činjenicu da Li Vu-džin izgleda relativno mlado u poređenju sa Oh Dae-suom iako bi oni trebalo da budu školski drugovi, zbog čega Li Vu-džin deluje kao besmrtni grčki bog, dok je Oh Dae-su samo ostareli smrtnik. Tokom celog filma Li Vu-džin je prikazan kao veoma bogat mladić koji živi u visokoj kuli i sveprisutan je zbog toga što je postavio uređaje za prisluškivanje na Oh Dae-sua i druge, što ponovo produžava paralelu između njegovog lika i tajnosti grčkih bogova.
Mi-do, koja se kroz film pojavljuje kao puna volje, mlada i nevina devojka, koja nije daleko od Sofokleove Antigone, Edipove ćerke, koja, iako ne vrši incest sa ocem, ostaje verna i odana njemu, što nas podseća na gorko-slatki završetak gde se Mi-do ponovo nalazi sa Oh Dae-suom i brine o njemu u divljini (up. Edip na Kolonu, drugi deo Edipove trilogije). Još jedan zanimljiv lik je hipnotizer, koji osim što može da hipnotiše ljude, ima i moć da se ljudi zaljubljuju (npr. Dae-su i Mi-do), što je karakteristično za moć Afrodite, boginje ljubavi, čiji je klasični čin da se Paris i Jelena zaljube pre i tokom Trojanskog rata.[36]
Kućni mediji[uredi | uredi izvor]
U Ujedinjenom Kraljevstvu, film je gledalo 300.000 televizijskih gledalaca na kanalu Channel 4 2011. godine. To ga je učinilo najgledanijim filmom na stranom jeziku te godine na nekom televizijskom kanalu koji nije BBC u Velikoj Britaniji.[37]
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Nagrada | Kategorija | Nominovani | Ishod |
---|---|---|---|
Azijski pacifički filmski festival | Najbolji reditelj | Park Čan-vuk | Osvojeno |
Najbolji glumac | Čoi Min-sik | Osvojeno | |
Nagrade Udruženja filmskih kritičara Ostina | Najbolji film | Nominacija | |
Najbolji strani film | Osvojeno | ||
Međunarodni filmski festival u Bangkoku | Najbolji film | Nominacija | |
Najbolji režiser (izjednačen sa Kristofom Baratjeom za film Zboristi) | Park Chan-wook | Osvojeno | |
Udruženje belgijskih filmskih kritičara[38] | Gran pri | Osvojeno | |
Međunarodni filmski festival Bergen[39] | Nagrada publike | Osvojeno | |
Filmske nagrade Plavi zmaj[40] | Najbolji režiser | Park Čan-vuk | Osvojeno |
Najbolji glumac | Čoi Min-sik | Osvojeno | |
Najbolja sporedna glumica | Kang Hje-džung | Osvojeno | |
Britanske nezavisne filmske nagrade[41] | Najbolji nezavisni strani film | Osvojeno | |
Kanski filmski festival[42] | Zlatna palma | Nominacija | |
Gran pri | Osvojeno | ||
Nagrade Udruženja filmskih kritičara Čikaga | Najbolji film na stranom jeziku | Nominacija | |
Filmska nagrada po izboru kritičara | Najbolji film na stranom jeziku | Nominacija | |
Nagrade Rediteljski rez | Najbolji režiser | Park Čan-vuk | Osvojeno |
Najbolji glumac | Čoi Min-sik | Osvojeno | |
Najbolji producent | Kim Dong-džu | Osvojeno | |
Evropske filmske nagrade[43] | Najbolji neevropski film | Park Čan-vuk | Nominacija |
Nagrade Zlatni trejler | Najbolji strani akcioni trejler (izjednačen sa filmom Distrikt 13) | Osvojeno | |
Nagrade Veliko zvono | Najbolji film | Nominacija | |
Najbolji režiser | Park Čan-vuk | Osvojeno | |
Najbolji glumac | Čoi Min-sik | Osvojeno | |
Najbolja nova glumica | Kang Hje-džung | Nominacija | |
Najbolji adaptirani scenario | Park Čan-vuk | Nominacija | |
Najbolja fotografija | Čung Čung-hun | Nominacija | |
Najbolja montaža | Kim Sang-bum | Osvojeno | |
Najbolja umetnička režija | Rju Song-hi | Nominacija | |
Najbolje osvetljenje | Park Hjun-von | Osvojeno | |
Najbolja muzika | Čo Jong-vuk | Osvojeno | |
Najbolji vizuelni efekti | Li Džon-hjong, Šin Džae-ho, Džong Do-an | Nominacija | |
Filmske nagrade Hongkonga | Najbolji azijski film | Osvojeno | |
Korejske filmske nagrade | Najbolji film | Osvojeno | |
Najbolji režiser | Park Čan-vuk | Osvojeno | |
Najbolji glumac | Čoi Min-sik | Osvojeno | |
Najbolja glumica | Kang Hje-džung | Nominacija | |
Najbolja sporedna glumica | Jun Džin-seo | Nominacija | |
Najbolja fotografija | Čung Čung-hun | Nominacija | |
Najbolja montaža | Kim Sang-bum | Nominacija | |
Najbolja umetnička režija | Rju Song-hi | Nominacija | |
Najbolja muzika | Čo Jong-vuk | Osvojeno | |
Najbolji zvuk | Nominacija | ||
Nagrade onlajn društva filmskih kritičara | Najbolji film na stranom jeziku | Nominacija | |
Nagrade Saturn | Najbolji akcioni ili avanturistički film | Nominacija | |
Najbolje specijalno DVD izdanje | Ultimativno kolekcionarsko izdanje | Nominacija | |
Filmski festival u Sidžesu | Najbolji film | Osvojeno | |
Nagrada kritičara | Osvojeno | ||
Međunarodni filmski festival u Stokholmu | Nagrada publike | Osvojeno |
Rimejkovi[uredi | uredi izvor]
Stari momak (2003) (korejski) |
Zinda (2006) (hindi) |
Stari momak (2013) (engleski) |
Čoi Min-sik | Sandžej Dat | Džoš Brolin |
Kang Hje-džung | Lara Data | Elizabet Olsen |
Ju Dži-tae | Džon Abraham | Šarlto Kopli |
Kontroverze sa Zindom[uredi | uredi izvor]
Zinda, bolivudski film koji je režirao i napisao Sandžej Gupta, takođe ima upadljivu sličnost sa Starim momkom, ali nije zvanično odobren rimejk. Objavljeno je 2005. da je Zinda pod istragom zbog kršenja autorskih prava. Portparol Show East-a, distributera Starog momka, rekao je: „Ako otkrijemo da zaista postoji velika sličnost između ova dva filma, izgleda da ćemo morati da razgovaramo sa našim advokatima.”[44] Studio, koji je već prodao prava na film kompaniji DreamWorks 2004. godine, prvobitno je izrazio pravnu zabrinutost, ali nije preduzeta pravna akcija pošto je studio zatvoren.[45][46][47]
Američki rimejk[uredi | uredi izvor]
Stiven Spilberg je prvobitno nameravao da snimi svoju verziju filma sa Vilom Smitom u glavnoj ulozi 2008. godine. On je angažovao scenaristu Marka Protoseviča da radi na adaptaciji. Spilberg se povukao sa projekta 2009. godine.[48] Američki rimejk u režiji Spajka Lija objavljen je 27. novembra 2013. godine.[49] Rimejk je dobio generalno negativne kritike i trenutno ima rejting odobravanja od 39% na sajtu Rotten Tomatoes.[50]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Oldboy”. British Board of Film Classification. Arhivirano iz originala 31. 1. 2020. g. Pristupljeno 26. 3. 2018.
- ^ „Oldboy (2003) - Financial Information”. The Numbers. Arhivirano iz originala 16. 2. 2019. g. Pristupljeno 16. 2. 2019.
- ^ a b „Oldboy (2005)”. Box Office Mojo. Arhivirano iz originala 27. 10. 2017. g. Pristupljeno 28. 2. 2022.
- ^ „OLDBOY (2003)”. British Board of Film Classification. Arhivirano iz originala 10. 11. 2020. g. Pristupljeno 10. 11. 2020.
- ^ „From Mind-Numbing Thrillers To Refreshing Rom-Coms, 15 Korean Movies You Need To Watch ASAP!”. Indiatimes. 30. 3. 2019. Arhivirano iz originala 13. 7. 2019. g. Pristupljeno 7. 8. 2019.
- ^ a b Ebert, Roger (24. 3. 2005). „Korea's 'Oldboy' digs deeper than average mystery/thriller”. Roger Ebert. Arhivirano iz originala 26. 11. 2021. g. Pristupljeno 28. 2. 2022.
- ^ „7 of the Best One-Shot Action Sequences, From 'Oldboy' to 'The Revenant'”. IndieWire. 25. 7. 2017. Arhivirano iz originala 27. 5. 2018. g. Pristupljeno 25. 7. 2018.
- ^ Boman, Björn (decembar 2020). Valsiner, Jaan, ur. „From Oldboy to Burning: Han in South Korean films”. Culture & Psychology. SAGE Publications. 26 (4): 919—932. ISSN 1354-067X. doi:10.1177/1354067X20922146 . eISSN 1461-7056.
- ^ Cine21 Interview about Park's revenge trilogy; 27 April 2007.
- ^ Rosen, Daniel Edward (4. 5. 2010). „Korean restaurant's live Octopus dish has animal rights activists squirming”. New York Daily News. Arhivirano iz originala 11. 2. 2019. g. Pristupljeno 3. 6. 2017.
- ^ Han, Jane (14. 5. 2010). „Clash of culture? Sannakji angers US animal activists”. The Korea Times. Arhivirano iz originala 20. 12. 2019. g. Pristupljeno 4. 6. 2017.
- ^ Compton, Natalie B. (17. 6. 2016). „Eating a Live Octopus Wasn't Nearly as Difficult As It Sounds”. VICE. Arhivirano iz originala 23. 2. 2022. g. Pristupljeno 23. 2. 2022.
- ^ Baillie, Russell (9. 4. 2005). „Oldboy”. The New Zealand Herald. Arhivirano iz originala 23. 2. 2022. g. Pristupljeno 23. 2. 2022.
- ^ „Korean Movie Reviews for 2003: Save the Green Planet, Memories of Murder, A Tale of Two Sisters, Oldboy, Silmido, and more.”. www.koreanfilm.org. Arhivirano iz originala 28. 7. 2010. g. Pristupljeno 18. 8. 2007.
- ^ „Oldboy Movie Reviews, Pictures”. Rotten Tomatoes. Flixster. Arhivirano iz originala 26. 6. 2012. g. Pristupljeno 22. 6. 2012.
- ^ „Oldboy (2005): Reviews”. Metacritic. CBS interactive. Arhivirano iz originala 24. 5. 2008. g. Pristupljeno 20. 5. 2008.
- ^ Review by James Berardinelli Arhivirano 24 februar 2021 na sajtu Wayback Machine, ReelViews.
- ^ Stephanie Zacharek (25. 3. 2005). „Thunder out of Korea”. Salon. Arhivirano iz originala 15. 6. 2008. g. Pristupljeno 23. 2. 2022.
- ^ Bradshaw, Peter (15. 10. 2004). „Film of the week: Oldboy”. The Guardian. London. Arhivirano iz originala 25. 2. 2017. g. Pristupljeno 12. 12. 2016.
- ^ „Oldboy”. Filmcritic.com. Arhivirano iz originala 27. 10. 2011. g. Pristupljeno 25. 9. 2012.
- ^ Sean Axmaker (21. 4. 2005). „'Oldboy' story of revenge is beaten down by its own brutality”. Seattle Post-Intelligencer. Arhivirano iz originala 23. 2. 2022. g. Pristupljeno 23. 2. 2022.
- ^ „Oldboy – Movie Review”. Movie-gazette.com. 24. 10. 2004. Arhivirano iz originala 14. 8. 2021. g. Pristupljeno 23. 2. 2022.
- ^ Jamie Russell (8. 10. 2004). „Films – Old Boy”. BBC. Arhivirano iz originala 27. 8. 2012. g. Pristupljeno 25. 9. 2012.
- ^ Kim, Hyeong-seok (29. 5. 2019). „"누구냐 너" 금기 깬 혼돈의 매력…예열 끝낸 박찬욱의 '작가본색'” (na jeziku: korejski). The Hankyoreh. Arhivirano iz originala 30. 1. 2020. g. Pristupljeno 21. 3. 2021.
- ^ Dargis, Manohla (25. 3. 2005). „The Violence (and the Seafood) Is More Than Raw”. The New York Times. Arhivirano iz originala 23. 2. 2022. g. Pristupljeno 23. 2. 2022.
- ^ Review by J.R. Jones Arhivirano 4 mart 2008 na sajtu Wayback Machine, Chicago Reader.
- ^ Sciretta, Peter (5. 10. 2008). „Empire Magazine's 500 Greatest Movies Of All Time”. /Film. Arhivirano iz originala 23. 2. 2022. g. Pristupljeno 23. 2. 2022.
- ^ Plaza, Gerry (12. 11. 2008). „CNN: ‘Himala’ best Asian film in history”. The Philippine Inquirer. Arhivirano iz originala 22. 8. 2015. g. Pristupljeno 23. 2. 2022.
- ^ Green, Willow (23. 9. 2019). „The 100 Best Films Of World Cinema”. Empire. Arhivirano iz originala 23. 11. 2015. g. Pristupljeno 23. 2. 2022.
- ^ „The 21st century's 100 greatest films”. BBC. 23. 8. 2016. Arhivirano iz originala 31. 1. 2017. g. Pristupljeno 8. 11. 2016.
- ^ Bradshaw, Peter (13. 2. 2020). „Classics of modern South Korean cinema – ranked!”. The Guardian. Arhivirano iz originala 30. 5. 2020. g. Pristupljeno 16. 3. 2020.
- ^ "Sympathy for the Old Boy... An Interview with Park Chan Wook" Arhivirano 14 oktobar 2014 na sajtu Wayback Machine by Choi Aryong
- ^ „IKONEN : Interview Park Chan Wok Old Boy Lady Vengeance JSA Choi Aryong”. Ikonenmagazin.de. Arhivirano iz originala 14. 10. 2014. g. Pristupljeno 25. 8. 2014.
- ^ „그리스비극과 한국영화를 통해 본 가족 – 드라마연구 – 한국드라마학회 : 전자저널 논문”. Arhivirano iz originala 14. 7. 2014. g. Pristupljeno 25. 8. 2014.
- ^ „〈올드보이〉에 나타난 여섯 개의 이미지 – 문학과영상 – 문학과영상학회 : 전자저널 논문”. Arhivirano iz originala 14. 7. 2014. g. Pristupljeno 25. 8. 2014.
- ^ „Greek tragedy in East Asia: Oldboy (2003)”. 17. 4. 2015. Arhivirano iz originala 24. 9. 2017. g. Pristupljeno 23. 9. 2017.
- ^ „BFI Statistical Yearbook 2012” (PDF). British Film Institute (BFI). 2012. str. 125. Pristupljeno 21. 4. 2022.
- ^ Denis, Fernand (10. 1. 2005). „La victoire de "Poulpe fiction"”. La Libre Belgique (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 1. 3. 2022. g. Pristupljeno 26. 10. 2012.
- ^ „Awards (2004)”. Bergen International Film Festival. Arhivirano iz originala 13. 2. 2007. g. Pristupljeno 10. 4. 2007.
- ^ „Oldboy”. www.cinemasie.com. Arhivirano iz originala 25. 9. 2016. g. Pristupljeno 3. 10. 2012.
- ^ „Winners (2004)”. The British Independent Film Awards. Arhivirano iz originala 7. 4. 2007. g. Pristupljeno 10. 4. 2007.
- ^ „All The Awards (2004)”. Cannes Film Festival. Arhivirano iz originala 30. 11. 2006. g. Pristupljeno 10. 4. 2007.
- ^ „The Nominations (2004)”. The European Film Awards. Arhivirano iz originala 9. 12. 2006. g. Pristupljeno 10. 4. 2007.
- ^ Oldboy Makers Plan Vengeance on Zinda Arhivirano septembar 14, 2008 na sajtu Wayback Machine, TwitchFilm.
- ^ „Spielberg Still Has Oldboy Plans Despite Korean Suit”. Anime News Network. Arhivirano iz originala 8. 11. 2020. g. Pristupljeno 26. 9. 2020.
- ^ Elley, Derek (6. 2. 2006). „Zinda”. Arhivirano iz originala 17. 11. 2017. g. Pristupljeno 25. 11. 2021.
- ^ Kim, Hyun-rok (16. 11. 2005). 표절의혹 '올드보이', 제작사 법적대응 고려 [Plagiarism Doubts, 'Oldboy' Production Company Considers Legal Confrontation] (na jeziku: korejski). Star News. Arhivirano iz originala 9. 4. 2021. g. Pristupljeno 26. 8. 2009.
- ^ Kate Aurthur (30. 11. 2013). „Adapting "Oldboy": Its Screenwriter Talks About Twists And Spoilers”. Buzzfeed. Arhivirano iz originala 25. 2. 2017. g. Pristupljeno 25. 8. 2014.
- ^ „Spike Lee Confirmed to Direct 'Oldboy'”. /Film. 11. 7. 2011. Arhivirano iz originala 1. 3. 2022. g. Pristupljeno 1. 3. 2022.
- ^ „Oldboy(2013)”. rottentomatoes. Arhivirano iz originala 22. 7. 2021. g. Pristupljeno 27. 4. 2021.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Stari momak na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Stari momak na sajtu AllMovie (jezik: engleski)
- Stari momak na sajtu Rotten Tomatoes (jezik: engleski)
- Stari momak na sajtu Metacritic (jezik: engleski)
- Stari momak na sajtu Box Office Mojo (jezik: engleski)