Stevan Bugarski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stevan Bugarski
Datum rođenja(1939-09-25)25. septembar 1939.(84 god.)
Mesto rođenjaSrpski SemartonKraljevina Rumunija

Stevan Bugarski (Srpski Semarton, 25. septembar 1939) srpski je pisac, prevodilac, naučnik, istraživač srpske kulturne i duhovne baštine Srba u Rumuniji.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Stevan Bugarski je jedna od najmarkantnijih ličnosti kulturnog života Srba u Temišvaru. Školovanje je započeo u svom rodnom mestu Srpskom Semartonu. Završio je zatim Srpsku gimnaziju u Temišvaru (1956), a potom je upisao Fakultet ruskog jezika[1] na Pedagoškom institutu „Maksim Gorki“ u Bukureštu, odakle je isključen zbog „antipartijskog i antidržavnog stava“. Kao student druge godine filologije, osuđen je na kaznu zatvora.[2] Zbog „verbalnog delikta“ od 1958. do 1962. godine bio je zatvoren, pa pomilovan. Po izlasku iz tamnice stekao je fakultetsku diplomu, na Mašinskom fakultetu Univerziteta politehnike u Temišvaru (1971). Kao mnogi njegovi vršnjaci i Stevan Bugarski je prošao "pakao" Baragana (rumunskog "Sibira" ili "Golog otoka"). Počev od 1951. godine Bugarski se predaje izučavanju srpskog kulturnog nasleđa u Rumuniji.

Bio je profesor-zamenik u Parcu i Malom Bečkereku. Radio je zatim kao nekvalifikovani radnik i bravar u Mašinskom preduzeću u Temišvaru. Diplomirao je na Mašinskom fakultetu Politehnike u Temišvaru 1971. godine. Kao inženjer nastavio je da radi u istom preduzeću odakle je otišao u penziju 1991. godine. Živi i stvara u Temišvaru. Radio je godinama kao novinar u Srpskoj emisiji Radio Temišvara.

Počev od 1950. godine pisao je poeziju. Pored brojnih naučnih radova, prikaza knjiga i članaka u srpskoj štampi u Rumuniji, a takođe i u Srbiji, Stevan Bugarski je pisao i pripovetke. Bavi se prevođenjem sa rumunskog jezika na srpski. Ipak, njegovo ime je zabeleženo po neumornom i studioznom istraživačkom radu srpske prošlosti u Rumuniji.

Žiri Dositejeve zadužbine je 2017. godine napisao o svom laureatu: Stevan Bugarski je vodeći naučni i kulturni poslenik među Srbima u Rumuniji, ugledni proučavalac gotovo svih oblasti srpske baštine, od znamenitih ličnostipoput grofa Đorđa Brankovića, Dositeja Obradovića, Save Tekelije, Miloša Crnjanskog, do srpske štampe, crkvene umetnosti, istorije srpskih svetinja, letopisne tradicije i političke istorije...on je svojim pregalaštvom postao čuvar srpske baštine i samosvojnosti Srba u Rumuniji.[3]

Društveni angažman[uredi | uredi izvor]

Temišvarac Bugarski je od osnivanja aktivan u Savezu Srba u Rumuniji "krovnoj organizaciji srpstva u toj državi". Za njega su rekli njegovi poštovaoci iz Dositejeve zadužbine (2017) da je delujujući u Rumuniji, ali i matici Srbiji: srušio ograde koje su nas delile i izgradio mostove koji nas spajaju. Stevan Bugarski je član Upravnog odbora Matice srpske i Uređivačkog odbora "Vukove zadužbine". Zamenik je glavnog urednika publikacije „Temišvarski zbornik“. Saradnik je Srpske akademije nauka i umetnosti. Član je Udruženja književnika Srbije.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je nagrade Saveza pisaca Rumunije i Temišvarske filijale Saveza pisaca Rumunije. Dobio je nagradu „Laza Kostić“, nagradu „Guščije pero“ i dobitnik je Srpske književne nagrade. Matica iseljenika Srbije je 8. marta 2008. godine za višedecenijski rad Stevanu Bugarskom dodelila prestižnu nagradu „Rastko Petrović“. Krajem godine 2008. dodeljena mu je prestižna nagrada Pro cultura Temiške županijske direkcije za kulturu. 2009. dobitnik je nagrade Srpske književne zadruge zajedno sa Ljubomirom Stepanovim za knjigu „Istorijski i kulturni spomenici Srba u rumunskom Banatu“. Nagradu "Dositej Obradović",[4] koja se dodeljuje kulturnim radnicima Srbima, od strane Zadužbine Dositejeve, dobio je Bugarski 2017. godine u Beogradu.

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • Po Semartonu kroz prostor i vreme (Bukurešt, 1982)
  • Bećarac (Bukurešt, 1982) - pesme (koautor: Svetozar Markov)
  • Ono što se pamti (Bukurešt, 1983) - pripovetke
  • Kad Moriš poteče kroz pero (Bukurešt, 1991) (koautor: Ljubomir Stepanov)
  • Dnevnik Save Tekelije (Temišvar, Novi Sad 1993)
  • Đorđe Branković: Hronika Slovena Ilirika, Gornje Mezije i Donje Mezije (Novi Sad, 1994) (knjigu priredio: Stevan Bugarski)
  • Srpsko pravoslavlje u Rumuniji (Temišvar, Beograd, Novi Sad 1995)
  • Manastir Bezdin (Temišvar, 2003) (koautor: Ljubomir Stepanov)
  • Semartonski letopisi 1. i 2. knjiga (Temišvar, 2004)
  • Život i rad prote Slobodana Kostića (Temišvar, 2006)
  • Zavičajna književnost Srba iz Rumunije 1918-1947 (Temišvar, 2007)
  • Dimitrije P. Tirol, život i delo (Temišvar, 2007) (koautor: Ljubomir Stepanov)
  • Istorijski i kulturni spomenici Srba u rumunskom Banatu (2008) (koautor: Ljubomir Stepanov)
  • Političke partije Srba u Rumuniji (Temišvar, 2008)
  • Pravoslavna srpska bogoslovija Eparhije temišvarske 1953-1960 (Temišvar, 2009)

Najznačajniji naučni radovi[uredi | uredi izvor]

  • Srpska književna periodika u Temišvaru (1995)
  • Srbi iz Temišvara i okoline u događajima 1848-1849 (2000)
  • Srbi u Temišvaru (2003)
  • "Srbi u Temišvaru - Mehala" (2008)
  • "Srbi u Temišvaru - Grad" (2011)
  • Demografska slika Pomorišja posle Seobe Srba u Rusiju (2003) (koautor: Ljubomir Stepanov)
  • Andrej Petković: Poklonjenje grobu Gospodnjem 1734 (priredio: Stevan Bugarski) (Temišvar, 2008)
  • Srbi u Temišvaru Mehala (Temišvar, 2008) (koautor: Ljubomir Stepanov)
  • Temišvarski licej (Temišvar, 2008)

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 5/2008.
  2. ^ Stevan Bugarski, Ljubomir Stepanov: "Srbi u Temišvaru", Temišvar 2011. godine
  3. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 15. 02. 2020. g. Pristupljeno 11. 05. 2020. 
  4. ^ http://www.rts.rs/page/rts/sr/Dijaspora/story/1518/vesti/3051036/nagrada-dositej-obradovic-stevanu-bugarskom.html

Literatura[uredi | uredi izvor]

Književni život - tromesečnik za književnost Srba u Rumuniji (mart, 2008. Temišvar)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]