Suzan Forman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Suzan Forman
Kerol En Ford kao Suzan Forman
Podaci o kreaciji
Prvo prik.„Vanzemaljsko dete”
(1h1, 23. novembar 1963)
Poslednje prik.„Pet Doktora”
(21h1, 25. novembar 1983)
TumačKerol En Ford

Suzan Forman (poznata i kao Suzan Kembel u spinof medijima) je izmišljeni lik u britanskoj naučnofantastičnoj televizijskoj seriji Doktor Hu. Kao Doktorovu unuku i izvornu saputnicu njegove prve inkarnacije glumila je glumica Kerol En Ford od 1963. do 1964. godine u prvoj sezoni serije i prve dve priče druge sezone.[1] Fordova je ponovo tumačila ulogu u dugometražnoj epizodi povodom 20. godišnjice, „Pet Doktora” (1983), i specijalu humanitarne organizacije za 30. godišnjicu, Veličine u vremenu (1993).

Začetak i razvoj[uredi | uredi izvor]

Najraniji scenariji za seriju imali su potpuno drugačije poreklo za lik Suzan, lik vanzemaljske princeze po imenu Suzan – koju je Prvi Doktor spasio iz sveta drugačijeg od njegovog.[2] Kerol En Ford se prisetila da joj je rečeno da će njen lik biti „devojka tipa Osvetnici – sa svim tim sposobnostima – plus da će imati telepatske moći. Takođe će moći da „leti na TARDIS-u“ kao [Doktor] i imaju najneobičniju garderobu“.[3] Međutim, ništa od ovoga se nije dogodilo pošto je odlučeno da lik bude više „obična“ tinejdžerka,[3] dajući mlađim gledaocima figuru sa kojom se mogu prepoznati.[4]

Iako prvobitni nacrt serije nije imao nameru da par bude u srodstvu, scenarista Entoni Koburn stvorio je porodičnu vezu da je Suzan bila Doktorova unuka. Prema osnivaču producentkinje Veriti Lambertu, „Koburn je osećao da nešto nije sasvim ispravno u vezi sa starcem koji putuje po galaksiji sa mladom devojkom kao saputnicom“.[5] Fordova je smatrala da je odnos Doktora i Suzan bio drugačiji od odnosa kasnijih likova koji su bili označeni kao „saputnici“ jer je ona takođe bila Doktorova unuka.[6]

Fordova je izjavila da joj je produkcijska ekipa dala malo pozadinskih podataka o Suzaninom liku ili istoriji, pa je, kako bi se pripremila za svoj nastup, često je razgovarala i izmišljala ideje o Suzan sa svojim kolegom Vilijamom Hartnelom.[7] Utvrdili su da je Doktor „učinio nešto da iznervira druge Gospodare vremena“ što je izazvalo njegovo i Suzanino izgnanstvo.[3] Fordova takođe ističe da su predlozi da Suzan nije bila Doktorova prava unuka prvi put iznete 1990-ih.[7] Međutim, 2013. godine otkrila je da su producenti prvobitno navaljivali da Suzan ne govori o Doktoru kao o svom dedi u specijalu Pet Doktora. Fordova se prisećala: „Rekli su: 'Mi zapravo ne želimo da ga ljudi percipiraju kao da je imao seks sa nekim da bi bio otac deteta.' Samo sam vrisnula od histeričnog smeha i rekla: 'U tom slučaju, ja to ne radim.'“ Scenario je promenjen tako da uključuje pominjanje odnosa likova.[3]

Istoričar medija Džejms Čepmen napisao je da ju je način na koji je Suzan napisana učinio ograničenom jer je „od nje zahtevalo da ispuni ulogu 'vrištača' i često nije imala ništa drugo osim da izgleda lepo i uplašeno".[4] Fordova je na sličan način bila nezadovoljna svojim likom i ponekad ju je smatrala „jadnom“[8] i uzrujavajućom jer joj nije bilo dozvoljeno da se razvija.[6] Sem toga, Fordova je smatrala da se serija previše ponavlja.[3] Suzan je postala prva saputnica koja je napustila program nakon samo 51 epizode.[9] Fordova je smatrala da je Suzan dozvoljeno da se više razvija u audio dramama "Big Finish"-a.[6]

Pojavljivanje[uredi | uredi izvor]

Televizija[uredi | uredi izvor]

Suzan je predstavljena u prvoj priči o Doktoru Huu, Vanzemaljsko dete (1963), pri čemu se prva epizoda usredsređuje na nju kao na neobičnu tinejdžerku sa naprednim poznavanjem istorije i nauke. Ovo privlači pažnju njenih nastavnika u školi "Kol Hil" Ijana Čestertona (Vilijam Rasel) i Barbare Rajt (Džeklin Hil) koji prate njen dom do smetlišta u vlasništvu nepoznatog vlasnika po imenu I. M. Forman. U priči se ukazuje da je Suzan uzela prezime „Forman“ sa ovog znaka na smetlištu kao pseudonim za upotrebu u školi jer kada je njen nastavnik hemije pretpostavio da je njen deda „doktor Forman“, doktor je odgovorio: „Koji Doktor? O kome govori?", što ukazuje da mu prezime nije poznato. Otkriva se da su ona i njen deda Doktor (Vilijam Hartnel)[10] izgnanici iz svog naroda u „drugo vreme, drugi svet“ i da su putovali kroz prostor i vreme u mašini koju je nazvala TARDIS (VREMVES) što je skraćenica „Vreme i mestimična veličina u svemiru“. Dok su Ijan i Barbara stekli ovo znanje, Doktor ih odbacuje u TARDIS protiv njihove volje, ali on ne može precizno upravljati mašinom.[11]

Suzan nastavlja da putuje sa Doktorom i svojih dvoje profesoraa sve do serijala iz 1964. Najezda Daleka na Zemlju. Tokom događaja te priče, Suzan se zaljubljuje u Dejvida Kembela (Piter Frejzer), mladog borca za slobodu u 22. veku. Međutim, Suzan oseća da mora da ostane sa svojim dedom i da se brine o njemu. Doktor, shvatajući da je Suzan sada odrasla žena i da zaslužuje budućnost daleko od njega, zaključava je van TARDIS-a i odlazi nakon oproštaja u suzama.[12] Fordova je ponovo tumačila Suzan na televiziji u specijalu povodom 20. godišnjice Pet Doktora (1983), ali se na ekranu nije pominjao Dejvid niti šta se s njim dogodilo.[13] U novelizaciji iste priče, oni su u braku.[14] Fordova je takođe ponovila svoju ulogu u dobrotvornom specijalu Veličina u vremenu iz 1993. godine.[15]

U Prokletstvu Fenrika, Sedmi Doktor navodi da ne zna da li ima porodicu.[16] U „Smaku sveta“, Deveti Doktor navodi da je njegov rodni svet uništen i da je on poslednji od Gospodara vremena.[17] Iako se Suzan ne pominje po imenu, Deveti Doktor kaže u „Ocima“ da mu je umrla „cela porodica“,[18] a u „Praznom detetu“, dr. Konstantin primećuje da je on bio i otac i deda, ali sada nije ni jedno ni drugo na šta Doktor odgovara: "Znam kako vam je".[19] U „Plaši je se“, Deseti Doktor navodi: „Bio sam jednom tata“, ali ne elaborira ovo otkriće.[20] U „Doktorovoj ćerki“, Doktor kaže Doni Nobl „Bio sam otac ranije... Sve sam to davno izgubio, zajedno sa svim ostalim“, priznajući: „Mogu da ih vidim. Praznina koju su ostavili, sav bol koji ju je ispunio“.[21] U „Prstenovima Akatena“, Jedanaesti Doktor pripoveda o prilici da je putovao sa svojom unukom u prstenove planete Akaten.[22][23] Epizoda iz 2013. „Putovanje u središte TARDIS-a“ sadrži zvuk iz scene iz Vanzemaljskog deteta gde Suzan objašnjava kako je dala ime TARDIS-u.[24] Kratak pogled na Suzan koju igra neidentifikovana dvojnica vidi se u početnoj sceni „Imena Doktora“ koja prikazuje Doktora i Suzan kako napuštaju Galifrej u TARDIS-u.

Nakon otkrića iz epizoda 2013. „Dan Doktora“ i „Vreme Doktora“ da Gospodari vremena nisu, kako se prvobitno verovalo, zbrisani od strane Doktorove ruke,[25][26][27] Suzanina sudbina nakon Pet Doktora ostaje dvosmislena. U „Smrti na nebesima“ (2014), saputnica Dvanaestog Doktora (Piter Kapaldi) Klara Osvald (Džena Kolman) pretvara se da je Doktor kako bi zbunila Kiberljude i kupila sebi vremena da pobegne. Ona opisuje Doktorovu decu i unučad kao „nestale i, pretpostavljam, mrtve“.[28] U epizodi Klase „Večeras možda pomremo“, Suzanino ime je prikazano na počasnom spisku na Akademiji "Kol Hil", zajedno sa Klarom Osvald i Denijem Pinkom. Suzanina slika je viđena na Doktorovom stolu na univerzitetu gde on predaje u „Pilotu“ iz 2017. godine pored fotografije River Song.

Drugi mediji[uredi | uredi izvor]

Suzanin lik je objašnjen u ogranak medijima. Godine 1983. tadašnji urednik scenarija Erik Savard napisao je kratku priču koja se bavila Doktorovim odlaskom sa Galifreja za specijal za 20. godišnjicu Radio vremena Doktor Hu. Ova priča, "Rođenje odmetnika", prikazuje Suzan kao potomka osnivača Gospodara vremena Rasilona i poslednjeg preživelog člana Galifrejačke kraljevske porodice, nepovezanog sa Doktorom. Kasniji urednik scenarija Endru Kartmel imao je još jedno objašnjenje Suzaninog porekla. Ovaj izveštaj, deo „Kartmelovog velikog plana“, nije korišćen u programu, ali je korišćen kao pozadina za nekoliko romana Novih nevinih pustolovina, pre svega Langbaro Marka Plata. U ovoj varijanti, Suzan je unuka tajanstvenog osnivača Galifrejana poznatog kao Drugi koji je možda reinkarniran kao Doktor. Doktor je otputovao u zoru civilizacije Gospodara vremena i spasao Suzan koja ga je prepoznala kao svog dedu.

Lik se takođe pojavio u nekoliko romana sa dozvolom. Ona se pojavljuje na kratko u romanu Novih pustolovina iz 1994. Sveopšte vatre[29] i pojavljuje se u romanu Novih nevinih pustolovina iz 1995. Proročicin šegrt.[30] Pojavljuje se u tri romana Ranijih Doktorovih pustolovina smeštena u njeno vreme na televizijskom programu, Lovci na veštice (1998),[31] Grad na kraju sveta (1999)[32] i Putnici kroz vreme (2005). Ovo poslednje objašnjava zašto je Doktor napustio Suzan. Tokom događaja u tom romanu, Doktor se uključuje u oglede Britanske vojske o putovanju kroz vreme, što rizikuje da ga primete Gospodari vremena. Zatim odlučuje da počne da traži mesto gde Suzan može da bude bezbedna i zadovoljna tako da ona i dalje bude slobodna ako ga ikada uhapse njihovi ljudi.[33] Suzan se ponovo pojavljuje u romanu Pustolovina Osmog Doktora iz 1998. Nasleđe Daleka Džona Pila koji se dešava nakon događaja iz Najezde Daleka na Zemlju. Na kraju tog romana, Suzan dolazi u posed Gospodarevog TARDIS-a pošto je on pokušao da je uhvati i ponovo može da luta vremenom i prostorom.[34] Novela Telosa iz 2001. „Vreme i relativ“ se dešava neposredno pre Vanzemaljskog deteta i uključuje Suzan i nekoliko njenih drugova iz škole "Kol Hil" koji pokušavaju da prežive najezdu vanzemaljaca na Zemlju od strane roda ledenih bića zvanih Hladni i na istovremeno ubediti Doktora da zaustavi napad.[35] U Telos noveli Pohabani iz 2003. godine koja se takođe dešava pre serijala Vanzemaljsko dete, Suzan je ime dobila po mladoj devojci u opkoljenoj ljudskoj medicinskoj ustanovi na drugoj planeti i po majci devojčice.[36] U romanu Pustolovina Osmog Doktora Ponekad nikad... opisuje se Doktorova usvojena unuka Zezan kao vanzemaljska kraljevkinja koja će kasnije otputovati na smetlište 1963. sa čovekom koji je ličio na Prvog Doktora. U romanu Kratka istorija Vremenskih gospodara iz 2017. slika Suzan je prikazana kao jedna od stvari koje je Doktor poneo sa sobom kada je napustio Galifrej, iako je ona navedena kao predsednikova ćerka.

Suzan, koju igra Fordova, se takođe pojavljuje u audio dramskoj seriji Saputničke hronike "Big Finish".[37] Kvinis (2010) se dešava pre televizijske serije kada su Doktor i Suzan putovali sami.[38][6] U bonus izdanju "Big Finish"-a Vanzemaljsko dete (2010), Suzan se ponovo ujedinjuje sa Doktorom u njegovoj osmoj inkarnaciji (Pol Mekgan) i ima sina po imenu Aleks (Džejk Mekgan).[39] Pojavljuje se u audio dramama Pustolovina Osmog Doktora u Mestimičnim veličinama (2010)[6][40] i Lusi Miler/Do smrti (2011).[41][42] U kasnijem kratkom putovanju „Sve ruke na palubi“, Suzan odlučuje da napusti svoj život na Zemlji i pridruži se Vremenskom ratu, sa boks-setom Suzanin rat koji prikazuje njenu službu u ratu. Ona pomaže Gospodarima vremena da formiraju savez sa Senzoritima da dobiju pomoć njihovih telepatskih kola - takođe regrutuje Ijana da deluje kao diplomata u tom postupku - ("Sfera uticaja") i kasnijim zadacima među kojima su i hvatanje agenta Daleka na Florani („Neizvesna obala“) i sprečavanje plana da se Orovik koji živi u vrtlozima konfiguriše kao oružje protiv Daleka jer je Suzan prepoznala da su oni previše opasni („Imovina rata“). Nakratko ju je obmanuo agent Daleka da se vrati u 1963. kako bi pokušao da im pomogne da povrate Ruku Omege pre nego što se Ruka iskoristi za uništavanje Skara, ali ona i Osmi Doktor uspevaju da prevare Daleke da uzmu lažnu Ruku, a da ne upozore Odmetnute Daleke te ere na prisustvo Daleka Vremenskog rata („Intervencija Šorediča“).

Fordova je takođe igrala alternativnu varijantu Suzan u audio dramama "Big Finish"-a Doktor Hu: Crni na belo Stara besmrtnost (2003) i Oluja anđela (2005) u kojima je Suzan postala predsednica Galifreja.[43][44] U drami Doktor Hu: Crno na belo iz 2003. Izgnanstvo, alternativni Doktor, čija je posljednja regeneracija bila žena (koju je glumila Arabela Vir), nastanio se na Zemlji 2003. koristeći identitet i školske evidencije Suzan Forman iz 1963. godine. [45]

Dana 9. jula 1994. BBC Radio 4 emitovao je Šta se dogodilo Suzan Forman?, duhovitu istragu Suzaninog porekla. Suzan je tumačila Džejn Ašer. U BBC drami Pustolovina u prostoru i vremenu iz 2013. godine koja je ispričala priču o prve tri godine serije, Klaudija Grant je igrala Kerol En Ford. Grantova je zatim nastavila da igra samu Suzan u serijalu priča o Prvom Doktoru za "Big Finish".[46]

U kratkoj priči „Igra štampe“, Trinaesta Doktorka je otkrila poruku u TARDIS -u koju joj je ostavila Suzan u kojoj je obaveštava da je pre nego što je „aktivirala TARDIS-ov režim snimanja“ pre nego što je otišla u Najezdi Daleka na Zemlju.[47]

Filmska varijanta[uredi | uredi izvor]

Suzan Forman
Podaci o kreaciji
Prvo prik.Doktor Hu i Daleci
(1965)
Poslednje prik.Najezda Daleka na Zemlju 2150.
(1966)
TumačRoberta Tovi

U filmovima Doktor Hu i Daleci (1965) i Najezda Daleka na Zemlju (1966), Suzan (koju je tumačila Roberta Tovi) je jedna od unuka Dr. Hua, prikazana je kao hrabrije i snalažljivije dete nego njena stidljiva sestra tinajedžerka.

Drugi mediji[uredi | uredi izvor]

Stripovi[uredi | uredi izvor]

Lik se takođe pojavljuje u Delovom strip adaptaciju filma, strip pričama Časopisa Doktor Hu Daleci protiv Marsovaca i Dr. Hu i Mehonoidi i kratkoj priči Kući na Oldark Muru Džastina Ričardsa.[48]

U Kući na Oldark Muru, ona i ostali su naišli na drevnu rimsku legiju 64. godine nove ere, a zatim su otputovali u Oldark Mur i upoznali grofa Tarkina.

U Doktor Hu 3 − Treća pustolovina, Suzan je shvatila da su ona i ostali samo izmišljene konstrukcije koje je stvorio scenarista i uspela je da posegne i probode scenariste kocem kroz srce dok je scenarista pisao treći Dr. Hu film i time stavila tačku na franšizu i oslobodila se izmišljenosti.

Druga pojavljivanja[uredi | uredi izvor]

Roberta Tovi je ponovila ulogu Suzan za mini epizodu u dokumentarcu Više od... 30 godina u TARDIS-u.

U Londonu 22. veka prepunom Dalekima, Crni i Crveni Dalek i dva Robočoveka prolaze pored natpisa na kome piše: „ZABRANjENO BACATI TELA U REKU“ kao i neupadljive policijske kutije, ne prepoznajući je kao Tardis. Pošto su Daleci prošli, vrata se otvaraju i otkrivaju Suzan koja se smeši svojoj uspešnoj krađi.

U izjavi nakon skeča, Tovijeva je gajila nadu u nastavak dva filma sa Kašingom usredsređena na varijantu njene Suzan kao odrasle pošto je preuzela mantiju svog dede kao pustolova u vremenu i prostoru, ali ovi planovi se nikada nisu ostvarili.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wood, Tat; Miles, Lawrence (2006). About Time 1: The Unauthorized Guide to Doctor Who. Mad Norwegian Press. str. 6. ISBN 0-9759446-0-6. 
  2. ^ „Mysteries of Doctor Who explained: "Unbelievably precious" Doctor Who scripts lost for 50 years discovered in Kent”. The Mirror. 14. 3. 2013. Pristupljeno 12. 5. 2020. 
  3. ^ a b v g d Moreton, Cole (7. 4. 2013). „Doctor Who? It destroyed my acting career”. The Daily Telegraph. Pristupljeno 7. 4. 2013. 
  4. ^ a b Chapman 2006, str. 23.
  5. ^ „Verity Lambert (1980's)”. Dr Who Interviews. 10. 11. 2009. Pristupljeno 18. 1. 2011. 
  6. ^ a b v g d Cook, Benjamin (decembar 2010). „Who on Earth is...Carole Ann Ford”. Doctor Who Magazine. Royal Tunbridge Wells, Kent: Panini Comics (429). Arhivirano iz originala 2014-03-22. g. 
  7. ^ a b Ford, Carole Ann, Verity Lambert, William Russell (30. 1. 2006). Audio Commentary for An Unearthly Child (DVD). The Beginning Boxset: BBC Worldwide. 
  8. ^ Cusick, Raymond, Carole Ann Ford, John Gorrie, William Russell (21. 9. 2009). Audio Commentary for The Keys of Marinus (DVD). The Keys of Marinus DVD: BBC Worldwide. 
  9. ^ Chapman 2006, str. 24.
  10. ^ Coburn, Anthony; Hussein, Waris (23. 11. 1963). „An Unearthly Child”. An Unearthly Child. Doctor Who. BBC. „Barbara: A ovo je tvoj deda? Suzan: Da. Barbara: Pa što nam niste rekli? Prvi Doktor: Ne razgovaram o svom ličnom životu sa nepoznatima. 
  11. ^ Coburn, Anthony; Hussein, Waris (23. 11. — 14. 12. 1963). An Unearthly Child. Doctor Who. BBC. 
  12. ^ Nation, Terry; Martin, Richard (21. 11. — 26. 12. 1964). The Dalek Invasion of Earth. Doctor Who. BBC. BBC1. 
  13. ^ Dicks, Terrance; Moffatt, Peter (23. 11. 1983). The Five Doctors. Doctor Who. PBS. 
  14. ^ Dicks, Terrance (24. 11. 1983). The Five DoctorsNeophodna slobodna registracija. Target Books. ISBN 0-426-19510-8. 
  15. ^ Nathan-Turner, John; Roden, David; McDonald, Stuart (26—27. 11. 1993). Dimensions in Time. Doctor Who. BBC. BBC1. 
  16. ^ Briggs, Ian; Mallett, Nicholas (25. 10. — 15. 11. 1989). The Curse of Fenric. Doctor Who. BBC. BBC1. 
  17. ^ Davies, Russell T; Lyn, Euros (2. 4. 2005). „The End of the World”. Doctor Who. Serija 1. Epizoda 2. BBC. BBC One. 
  18. ^ Cornell, Paul; Ahearne, Joe (14. 5. 2005). „Father's Day”. Doctor Who. Serija 1. Epizoda 8. BBC. BBC One. 
  19. ^ Moffat, Steven; Hawes, James (21. 5. 2005). „The Empty Child”. Doctor Who. Serija 1. Epizoda 9. BBC. BBC One. 
  20. ^ Graham, Matthew; Lyn, Euros (24. 6. 2006). „Fear Her”. Doctor Who. Serija 2. Epizoda 11. BBC. BBC One. 
  21. ^ Greenhorn, Stephen; Troughton, Alice (10. 5. 2008). „The Doctor's Daughter”. Doctor Who. Serija 4. Epizoda 6. BBC. BBC One. 
  22. ^ Cross, Neil; Blackburn, Farren (6. 4. 2013). „The Rings of Akhaten”. Doctor Who. Serija 7. Epizoda 7. BBC. BBC One. 
  23. ^ Edwards, Richard (6. 4. 2013). „Doctor Who 7.07 "The Rings of Akhaten" Review”. SFX. Arhivirano iz originala 8. 4. 2013. g. Pristupljeno 7. 4. 2013. 
  24. ^ Debnath, Neela (27. 4. 2013). „Review of Doctor Who 'Journey to the Centre of the TARDIS' – Series 7, episode 10”. blogs.independent.co.uk. Arhivirano iz originala 29. 4. 2013. g. Pristupljeno 28. 4. 2013. 
  25. ^ Spilsbury, Tom; Moffat, Steven (april 2015). „Second Time Around”. Doctor Who Magazine. Tunbridge Wells: Panini UK Ltd (#484): 14. „Od događaja iz epizoda 2013. Dan Doktora i Vreme Doktora, Doktor je saznao da on zapravo nije odgovoran za smrt svih Gospodara vremena, i uprkos tome što je mislio da njegova 'Jedanaesta' inkarnacija bi bila njegov poslednji život, sada mu je dodeljen potpuno novi set regeneracija. Pa zašto Doktor nije postao malo mirniji sa sobom i — pa — srećan? 'Mislite zato što se oslobodio tereta Vremenskog rata?' Pa da. I zbog njegovog potpuno novog životnog ciklusa. 
  26. ^ Moffat, Steven; Hurran, Nick (23. 11. 2013). „The Day of the Doctor”. Doctor Who. BBC. BBC One. „Kustos: Mislim da ste bili znatiželjni za ovu sliku. Nabavio sam ga u izuzetnim okolnostima. Šta mislite o naslovu? Jedanaesti doktor: Pa koja titula? Dva su. Nema više ili Galifrejački vodopad. Kustos: Ne, vidite da tu svi greše. Sve je to jedan naslov: Galifrej više neće pasti. Šta mislite da to znači, a? Jedanaesti Doktor: Da Galifrej nije pao. Uspelo je. Još uvek je tamo. Kustos: Ja sam samo skromni kustos. Siguran sam da ne bih znao. Jedanaesti Doktor: Pa gde je onda? Kustos: Gde je, zaista? Izgubljena. Možda. Stvari se gube, znaš. Sada, morate me izviniti. Imaš mnogo posla. 
  27. ^ Moffat, Steven; Payne, Jamie (25. 12. 2013). „The Time of the Doctor”. Doctor Who. BBC. BBC One. „Klara: Doktore, jeste li dobro? Jedanaesti Doktor: Nije Galifrej. Galifreja nema. Klara: Osim ako ga niste sačuvali. Mislili ste da jeste. Jedanaesti Doktor: Čak i da je preživeo, nestao je iz ovog univerzuma. To nije moj dom. 
  28. ^ Moffat, Steven; Talalay, Rachel (8. 11. 2014). „Death in Heaven”. Doctor Who. Serija 8. Epizoda 12. BBC. BBC One. 
  29. ^ Lane, Andy (jun 1994). All-Consuming Fire. Virgin New Adventures. Virgin Books. ISBN 0-426-20415-8. 
  30. ^ Bulis, Christopher (jul 1995). The Sorcerer's Apprentice. Virgin Missing Adventures. Virgin Books. ISBN 0-426-20447-6. 
  31. ^ Lyons, Steve (2. 3. 1998). The Witch Hunters. Past Doctor Adventures. BBC Books. ISBN 0-563-40579-1. 
  32. ^ Bulis, Christopher (septembar 1999). City at World's End. Past Doctor Adventures. BBC Books. ISBN 0-563-55579-3. 
  33. ^ Guerrier, Simon (novembar 2005). The Time Travellers. Past Doctor Adventures. BBC Books. ISBN 0-563-48633-3. 
  34. ^ Peel, John (april 1998). Legacy of the Daleks. Eighth Doctor Adventures. BBC Books. ISBN 0-563-40574-0. 
  35. ^ Newman, Kim (novembar 2001). Time and Relative. Telos Doctor Who novellas. Telos Publishing. ISBN 1-903889-02-2. 
  36. ^ Samms, Tara (oktobar 2003). Frayed. Telos Doctor Who novellas. Telos Publishing. ISBN 1-903889-22-7. 
  37. ^ „Doctor Who — The Companion Chronicles — Susan”. Big Finish Productions. Pristupljeno 10. 4. 2013. 
  38. ^ Platt, Marc (writer); Bowerman, Lisa (director) (decembar 2010). Quinnis. Doctor Who: The Companion Chronicles. Big Finish Productions. 
  39. ^ Platt, Marc (writer); Briggs, Nicholas (director) (decembar 2010). An Earthly Child. Doctor Who: Bonus Releases. Big Finish Productions. 
  40. ^ Platt, Marc (writer); Edwards, Barnaby (director) (decembar 2010). Relative Dimensions. Doctor Who: Eighth Doctor Adventures. Big Finish Productions. 
  41. ^ Briggs, Nicholas (writer/director) (februar 2011). Lucie Miller. Doctor Who: Eighth Doctor Adventures. Big Finish Productions. 
  42. ^ Briggs, Nicholas (writer/director) (mart 2011). To the Death. Doctor Who: Eighth Doctor Adventures. Big Finish Productions. 
  43. ^ Platt, Marc (writer); Briggs, Nicholas (director) (maj 2003). Auld Mortality. Doctor Who Unbound. Big Finish Productions. 
  44. ^ Platt, Marc (writer); Ainsworth, John (director) (januar 2005). A Storm of Angels. Doctor Who Unbound. Big Finish Productions. 
  45. ^ Briggs, Nicholas (writer/director) (novembar 2003). Exile. Doctor Who Unbound. Big Finish Productions. 
  46. ^ „Big Finish Review – Doctor Who – the First Doctor Adventures Volume 01 | the Digital Fix”. Arhivirano iz originala 13. 04. 2021. g. Pristupljeno 28. 03. 2024. 
  47. ^ „A new short story by Pete McTighe”. BBC.com. BBC. 1. 4. 2020. Pristupljeno 17. 5. 2020. 
  48. ^ Richards, Justin (2000). „The House on Oldark Moor”. Ur.: Cole, Stephen; Rayner, Jacqueline. Short Trips and Sidesteps. London: BBC Books. ISBN 0-563-55599-8.