Tajšan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stepenice koje vode do planine

Sveta planina Tai (kineski : 泰山; pinjin : Tai Shan, „Mirna planina“) je planina od velikog istorijskog i kulturnog značaja za Kineze. Smeštena u provinciji Šandung (Kina). Jedna je od „Pet svetih planina“, a povezuje sa mitologijom zore, rođenja i obnove. Veruje se da se Tajšan poštuje oko 3000 godina, a da je već oko 2000 godina sveto mesto i važno ceremonijalno središte Kineskog carstva.

Planina Tai je 1987. godine upisana na UNESKO-ov spisak svetske baštine u Aziji. [1]

Besmrtni most (i 桥, Šian Ćiao ), prirodna tvorevina Tajšana

Kulturni značaj[uredi | uredi izvor]

Budistički hram na litici Taishan
Stepenice za Taishan sa vrha

Tajšan ima veoma bogato kulturno nasleđe i njegova integracija sa prirodnim pejzažom, se smatra vrednim nasleđem. Kulturne relikvije su spomenici, arhitektonski kompleksi, kamene skulpture i arheološka nalazišta od izuzetnog značaja. To je jedno od rodnih mesta kineske civilizacije, a dokazi o ljudskim aktivnostima u Tajšanu datiraju 400 000 godina još od paleolita. Do neolita, oko 5.000-6.000 p. pre nove ere, Tajšan je postao značajan kulturni centar neolitskih kultura. Tokom perioda zaraćenih država (475—221 pre nove ere), država Či izgradila je zid dugačak 500 km kao zaštitu od mogućih napada države Ču. Ruševine ovog najranijeg velikog bedema u kineskoj istoriji su i dalje vidljive.

Više od 3.000 godina kineski carevi raznih dinastija hodočastili su u Tajšan u žrtvene i druge ceremonijalne svrhe. O tim posetama svedoče natpisi na stenama, kamene ploče i hramovi. Istaknuti naučnici, uključujući Konfucija, čiji je rodni grad udaljen samo 70 km, napisali su svoju poeziju i prozu inspirisani Tajšanom, a svoje kaligrafije ostavili na planini.

Tajšan je takođe važan budistički i taoistički verski centar. Godine 351. p. n. e., ugledni monah po imenu Lang, prvi put je došao u planine gde je na stenama postavio temelje Božanskog hrama. Tokom severne i južne dinastije Sung (420-589) izgrađeni su hramovi Žad-proleća, Božje blago i Hram prožimajuće svetlosti.

Put od 7.200 stepenica vodi do istočnog vrha planine Tai, gde se nalaze mnogi paviljoni, portali, mostovi i sl. Sveukupno na Tajšanu postoje 22 hrama, 97 ruševina, 819 kamenih ploča sa natpisima i 1.018 natpisa na stenama i liticama.

Hram boga planine Tai (岱庙, Daimiao ) sagrađen je tokom dinastije Ćin i od dinastije Han ima oblik carske palate (poput Konfučijevog hrama u Kufuu ) gde su velike dvorane poređane u nizu. Centralna dvorana je Palata nebeskih blagoslova ( Tian Kuang ) sagrađena 1008. godine za cara Huizonga iz severne dinastije Song .

Predsednik vlade dinastije Tang (618-907. ), Li Jiefu, smatrao je da je Božanski hram na stenama prvi među četiri kineska čudesna hrama. Taoistička svetilišta na Tajšanu su: Hram nebeske kraljice majke, Palata boginje Doumu, Hram azurnog oblaka i Hram vrhovnog gospodara neba. Hram nebeske kraljice majke, izgrađen pre perioda Tri kraljevstva (220. p. n. e..-80 ne.) je najstariji.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Mount Taishan”. UNESCO. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]