Pređi na sadržaj

Tvrđava Antonija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Model tvrđave Antonija
Ulaz u tvrđavu
Ostaci tvrđave 1906. godine

Tvrđava Antonija je bilo vojno utvrđenje u starom Jerusalimu, koje je u drugoj polovini 1. veka p. n. e. obnovio jevrejski vladar Irod Veliki. [1] Tvrđava je nazvana po svom osnivaču Marku Antoniju, koji ju je podigao pre bitke kod Akcijuma 31. p. n. e., u kojoj je bio poražen od strane jedinica Oktavijana Avgusta. Utvrđenje je podignuto u Jerusalimu na mestu ranijeg Ptolemejskog i Hasmonejskog uporišta. Izgrađeno je na istočnom kraju velikog zida grada, na severoistočnoj strani grada, blizu Hramovne gore i banje Vitezida.

Opisi tvrđave[uredi | uredi izvor]

Iako moderne rekonstrukcije često prikazuju tvrđavu kao kulu na svakom od četiri ugla, istoričar Josif Flavije govori o njoj kao o kuli Antonia, i navodi je da ju je izgradio Jovan Hirkan za čuvanje odela koje se koriste u Hramu.[2]

Neki arheolozi smatraju da je tvrđava bila samo jedna kula, koja se nalazila u jugoistočnom uglu lokacije.

Josif potvrđuje važnost Antonije: "Jer ako je Hram ležao kao tvrđava nad gradom, Antonia je dominirala hramom, a stanovnici tog mesta bili su čuvari sve tri." Josif je postavio Antoniju na severozapadni ugao kolonada koje okružuju Hram. Moderni prikazi često pokazuju da je Antonia locirana duž severne strane ograđenog hrama. Međutim, Josifov opis opsade Jerusalima ukazuje na to da je bio odvojen od samog hrama i da je verovatno povezan sa dve kolonade sa uskim prostorom između njih. Josifovi navodi ukazuju na razdvajanje od 600 stopa između dva kompleksa.

Do Prvog jevrejsko-rimskog rata, Antonija je držala deo rimskog garnizona u Jerusalimu. Rimljani su takođe skladištili haljine visokog sveštenika unutar tvrđave.

Za vreme odbrane Irodovog hrama, jevrejski borci navodno su srušili kulu Antonija. Josif je nepokolebljiv, jer Jevreji nisu imali šanse da unište ogromnu rimsku utvrdu sa zidovima od 60 stopa, koju su branile hiljade rimskih trupa. To je se moglo odnositi na razaranje dva mosta od 600 stopa. To je ispunilo proročanstvo: "Kada se trgnu zidovi, Hram pada." Rimski vojnici su onda požurili da sagrade opsade na severnom zidu Hrama. Bitka je trajala sve dok nisu zauzeli svetilište.[3]

Tradicionalno se smatralo da je blizina tvrđave Antonia kasnije postala mesto pretorijuma, i da je ova poslednja zgrada bila mesto gde je Isus Hrist odveden da stoji pred Pontijem Pilatom. Međutim, ova tradicija se zasnivala na pogrešnoj pretpostavci da je prostor rimskih kamenih ploča, otkriven ispod Hrama Hristovog stradanja, bio pločnik koji Biblija opisuje, dok nova arheološka istraživanja pokazuju da su ove ploče popločavanje foruma iz 2. veka, koje je car Hadrijan sagradio kao deo izgradnje Elije Kapitoline. Mesto Foruma je ranije bilo veliki otvoreni bazen, bazen Struthion, koji su izgradili Hasmonejci. Josif ga je pomenuo kao da se nalazi u blizini tvrđave u 1. veku, i još uvek je prisutan ispod Hadrijanovih kamenih ploča.

Poput Filona, Josif je potvrdio da su rimski upravitelji ostali u Herodovoj palati dok su bili u Jerusalimu.

Tvrđavu su uništili Rimljani tokom opsade Jerusalima 70. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Based on Josephus' use of the word "citadel" or "fortress" when referring to the Antonia Fortress.
  2. ^ Josephus, Antiquities of the Jews 18:4:3
  3. ^ Josephus, Jewish Wars, 2:14:8

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Tvrđava Antonija na Vikimedijinoj ostavi