Pređi na sadržaj

Токијска прича

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tokijska priča
Filmski poster
RežijaJasudžiro Ozu
ScenarioKogo Noda
Jasudžiro Ozu
Glavne ulogeČišu Rju
Čieko Higašijama
Secuko Hara
Godina1953.
Trajanje136 minuta
ZemljaJapan
Jezikjapanski
IMDb veza

Tokijska priča” (jap. 東京物語 Tōkyō Monogatari) je japanska filmska drama u režiji Jasudžiroa Ozua iz 1953. Glavni protagonisti su ostareli bračni par Sukiši i Tomi Hirajama (tumače ih Čišu Rju i Čieko Higašijama) koji dolaze iz provincije u Tokio u posetu svojoj deci. Ipak deca im ne posvećuju dovoljno vremena, te se roditelji osećaju zapostavljenim. Jedino njihova snaja Noriko (tumači je Secuko Hara), udovica njihovog sina poginulog u ratu, pokušava da ih zabavi i sasluša.

Film pripada zreloj fazi Ozuovog stvaralaštva. Povezuje se sa filmovima „Kasno proleće” i „Rano leto” u takozvanu „Noriko trilogiju”. Odlikuje se doslednim korišćenjem statične kamere i uglavnom bližih i srednjih planova (osim kada je udaljeniji plan funkcionalan za informaciju o prostorima), nenametljivim montažnim povezivanjem (osim na kraju filma), smeštanjem tačke posmatranja (kamere) otprilike u visini očiju čoveka koji kleči na podu (odnosno na tatamiju), preglednom fotografijom i suptilnom glumom.[1] Scenarista filma Kogo Noda je inspiraciju za scenario pronašao u holivudskoj melodramiPripremi se za budućnost” iz 1937. Film je imao veliku gledanost u Japanu, čemu je i doprinelo bavljenje aktuelnom temom - raspadom porodice u posleratnom društvu. Nekoliko godina kasnije film je dočekan i sa velikim entuzijazmom na zapadu. Danas se smatra jednim od najboljih filmova svih vremena i često se nalazi na listama najboljih ostvarenja svetske kinematografije.[2][3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gilić 2003.
  2. ^ „Sight & Sound Top Ten Poll 2002 - The rest of the directors’ list”. Sight & Sound. Published by British Film Institute. Arhivirano iz originala 9. 3. 2012. g. Pristupljeno 29. 10. 2010. 
  3. ^ „The Top 50 Greatest Films of All Time”. Published by British Film Institute. 1. 8. 2012. Pristupljeno 2. 8. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gilić, Nikica (2003). Filmski leksikon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]