Transakciona analiza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Transakciona analiza (TA) je, u osnovnom značenju, metod formalno-strukturalne analize sklopa ličnosti, prelaska osobe iz jednog u neko drugo ego-stanje i prikazivanje složenih međuljudskih odnosa pomoću transakcionih dijagrama. Metoda je nastala pod uticajem psihoanalize, teorije komunikacije i psihologije malih grupa. Proučava tri različita ego-stanja u istoj ličnosti (Roditelj, Odrasli, Dete) i transakcije među njima.

Osnivač Transakcione analize, početkom pedesetih godina 20. veka, je Erik Bern.

Glavne ideje[uredi | uredi izvor]

Cilj transakcione analize je razvoj i promena ličnosti. Kroz teoriju ličnosti, daje nam ideju o psihičkoj strukturi ljudi koristeći model ego stanja. Na taj način nam pomaže da shvatimo kako ljudi izražavaju svoju ličnost kroz ponašanje. Transakciona analiza je usko povezana i sa teorijom komunikacije pomoću koje možemo pristupiti analizi sistema i organizacija. Zahvaljujući teoriji razvoja deteta koju nam nudi, razvija koncept životnog skripta, tj. ideje da naši sadašnji obrasci ponašanja vode poreklo iz detinjstva. Koristeći ovaj koncept, pomaže nam da shvatimo ponavljanje životnih skripti koje smo razvili u detinjstvu kada odrastemo. Transakciona analiza nam time pruža i teoriju psihopatologije.[1]

U praktičnoj primeni, transakciona analiza se koristi u psihoterapeutske svrhe i može se koristiti u lečenju psiholoških poremećaja. Kao takav model, može se koristiti u individualnoj, grupnoj, porodičnoj terapiji i terapiji parova. Osim terapeutske primene, koristi se svuda gde postoji potreba za razumevanjem pojedinaca, njihovih odnosa i komunikacije. U tom smislu, može se primenjivati u obrazovnim ustanovama, u oblasti savetovanja i analizi organizacija.

Filozofske pretpostavke[uredi | uredi izvor]

Transakciona analiza se zasniva na filozofskim pretpostavkama koje se odnose na ljude, život i ciljeve promene. To su:[2]

  • Ljudi su ok
  • Svako ima sposobnost da misli
  • Ljudi odlučuju o svojoj sudbini, a te odluke se mogu menjati

Iz ovih pretpostavki se razvijaju dva osnovna principa prakse transakcione analize:[2]

  • Sklapanje ugovora
  • Otvorenost komunikacije

Ljudi su ok[uredi | uredi izvor]

Ljudi su ok je osnovna pretpostavka transakcione analize koja podrazumeva da svi imamo vrednosti i dostojanstvo kao ljudi, odnosno da prihvatamo sebe i druge takve kakvi smo. Ovaj iskaz se isključivo odnosi na biće, a ne na ponašanje. U tom smislu, prihvata se pozicija da nam se ne dopada ili da ne prihvatamo kada neko nešto radi, ali da u isto vreme prihvatamo ono šta taj neko jeste.

Svako ima sposobnost da misli[uredi | uredi izvor]

Ova pozicija podrazumeva da je svako odgovoran da odluči šta želi od života i da živi sa posledicama svojih odluka. To isključuje ljude sa ozbiljnim oštećenjem mozga.

Model donošenja odluka[uredi | uredi izvor]

Iako smo svi ok, nekada se možemo ponašati na način koji nije ok. To znači da se ponašamo na način koji smo usvojili kada smo bili vrlo mali kako bismo preživeli i dobili ono šta želimo. Međutim, kao odrasli nekada pribegavamo tim ponašanjima, odlukama i obrascima koji su neproduktivni iz perspektive odraslog čoveka. U tom smislu sve odluke koje smo nekada doneli možemo promeniti, čak i one odluke koje smo doneli kada smo bili mali, tj. koje smo usvojili kao deca, a koje se tiču nas i sveta koji nas okružuje.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stjuart, In (2011). Savremena transakciona analiza. Novi Sad: Psihopolis institut. str. 21—22. ISBN 978-86-86653-57-4. 
  2. ^ a b Stjuart, In (2011). Savremena transakciona analiza. Novi Sad: Psihopolis institut. str. 26—29. ISBN 978-86-86653-57-4. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]