Pređi na sadržaj

Transplantacija penisa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Transplantacija penisa
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostUrologija
MKB-9-CM64.98

Transplantacija penisa jedna je od hirurških metoda kojom se penis sa humanog donora transplantira bolesniku kome je prethodno iz brojnih razloga amputiran penis. Takav penis može biti alotransplantat ako je preuzet sa humanog donora, a može biti (za sada samo u eksperimentalnim uslovima na životinjama) arteficijelni.

Ovaj transplantacioni postupak, relativno nov u medicini, često je kontroverzan iz dva razloga. Po jednima zato što nije neophodan da bi osigurao život pacijenta i njegovu erektilnu funkciju, a po drugima jer on ipak može značajno da unaprediti mentalni status i kvalitet života osobe sa amputiranim penisom.[1]

I pored toga što se u svetu 2016. godina planira realizacija preko 60 transplantacija penisa, uglavnom kod ratnih veterana, ipak, ova operacija je za sada eksperimentalnog karaktera. Do sada su obavljene dve, jedna neuspela u Kini 2006. godine i jedna uspešna u Južnoj Africi 2014. godine.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prva transplantacija penisa izveden je u septembru 2006. u Kini u vojnoj bolnici u Guangdžou, kod 44 godina starog muškarca, koji je nakon traume izgubio veći deo svog penisa. Transplant je bio penis 22-godišnjeg muškarca koji je bio moždano mrtav. Posle 10 dana, testovi su pokazali da je tranplantirani organ imao bogatu vaskularizaciju i da je bolesnik bio u stanju da normalno mokri. Iako je postupak korektno sproveden,a ispitivanja nisu pokazala da organizam odbija presašeni organ kao strano telo, on je za posledicu imao psihičku traumu kod bolesnikat i njegova supruga pa je posle 15 dana na njihov zahtev izveden hirurški postupak uklanjanja transplanta.[3][4]

Bolnica u kojoj je izvedena prva transplantacija, nakon ovog događaja izdala je niz smernica, nakon brojnih minirecenziji i etičkih pitanja u vezi sa transplantacijom penisa koja su objavljena u Azijskom androloškom žurnalu. U njima je između ostalog navedeno; preporučujemo da se ovaj postupak ograniči samo na pojedince sa teškim povredama (spoljašnjih genitalija) koji nisu voljni da se podvrgnu tradicionalnoj rekonstrukcijskoj hirurgiji penisa.[3]

Endru Džordž, stručnjak za transplantaciju iz Londonu, povodom etičkih dilema oko transplantacije penisa izneo je svoj stav:

Bolnica Tigerberg u Kejptaunu, u kojoj je izvedena prva uspešna transplantacija penisa

Nakon višegodišnje pripreme tim urologa iz Južne Afrike, u decembru mesecu 2014. godine, u bolnici Tigerberg u Kejptaunu, izveli su prvu uspešnu transplantaciju penisa na svetu pošto su bez komplkacija uspeli da prišiju donirani organ mladom muškarcu, kome je penis amputiran tri godine pre transplantacije, kada je nakon tradicionalnog plemenskog obrezivanja, umalo izgubio život zbog infekcije.[5] Prema navodima doktora Greva,[5] iz operativnog tima, najveći problem nije bio pronaći odgovarajućeg davaoca organa (sa istom bojom kože i krvne grupom), već kako ubediti porodice davalaca da im izađu u susret,

Na kraju kada je pronađena porodica koja je pristala da ustupi polno organ pokojnika, ona je postavila jedan uslov:

Doktori su pristali na taj uslov i rekonstruisali su novi penis na telu pokojnika, nakon uklanjanja tranplanta, napravivši polni organ od trbušne maramice. Treba napomenuti da će bolesnik dobijati imunosupresive lekove sve dok doktori ne odluče da je terapija završena. Kuriozitet je i to što bolesnikov novi penis ima kožicu, zbog čijeg obrezivanja i nastale infekcije izgubio penis. Ali ovog puta, ukoliko se bolesnik odluči za obrezivanje, medicinsko osoblje će nadgledati celu proceduru i opravak nakon obrezivanja.[5]

Vojniku koji je ranjen u eksploziji u Avganistanu urađena je prvi put na svetu kompletna transplantacija penisa i mošnica, bez testisa i dela abdominalnog zida u bolnici „Džons Hopkins“ u američkom gradu Baltimoru. U operacija koja je trajala 14 sati, učestvovalo je devet plastičnih hirurga i dva hirurga urologa, a donor je bila preminula osoba. Očekuje se da će pacijent povratiti urinarne i seksualne funkcije (u smislu spontane erekcije i orgazma), ali ne i reproduktivnu funkciju, jer transplantacija nije uključivala testise donora, koji su uklonjenei iz etičkih razloga, jer bi se time omogućilo primaocu da ima decu koja bi genetski pripadala donaoru organa, što se ne smatra prihvatljivim u medicinskim smernicama.[6] Značaj ovog zahtvata u SAD je veliki, jer prema podacima iz Odseka za odbranu pokazuju da je više od 1.300 muškaraca preživelo genitourinarne povrede u Iraku i Avganistanu, a da je 31 posto ovih povreda uključilo i amputaciju penisa.[7]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Unakaženje penisa postao je poznati simbol brojnih ratova širom sveta

Koliki značaj bi u budućnosti imala masovna primena transplantacije penisa najbolje govore brojni epidemiološki podaci,[8] Nedostatak penisa postao je poznati simbol brojnih ratova širom sveta ali i sve učestalija posledica brojnijih saobraćajnih nesraća, povreda na radu, seksualnih izopačenosti i verskih rituala;

  • Od 2001. do 2013. godine, 1.367 pripadnika vojske SAD za vreme vojne službe pretrpelo je povrede genitalija u Iraku ili Avganistanu. Skoro svi povređeni u ratnim dejstvima bili su u proseku stari 35 godina. Najveći broj povreda penisa nanet je bombama ručne izrade (improvizovanim eksplozivnim napravama. Jedan deo povređenih izgubio je ceo penis a drugi deo jedan deo penisa ili skrotuma i testisa.
  • Prema navodima tima urologa iz Južne Afrike, transplantacija penisa je izuzetno važna, jer se u ovoj zemlji beleži oko 100 amputacija penisa svake godine, zbog loših sanitarnih uslova tokom obrezivanja u određenim plemenskim zajednicama.[5]

Ono što je posebno značajno nakon amputacija penisa je pojava psihičke traume zbog gubitak genitalija koja je „skrivene rana“ - koja je za mnoge bolesnike, daleko gora od gubitka ruke ili noge - zbog prikrivenog stida, stigme i sramote, ali i gubitka reproduktivnih sposobnosti.[8]

Problemi u transplantaciji penisa[uredi | uredi izvor]

U 21. veku mikrohirurgija je dostigla takav nivo da prišivanje penisa davaoca (uretre, kavaernoznih tela, arterij, vena i nerava) je prilično slična vraćanju sopstvenog amputiranog penisa. Pravi problem nastaje nakon operacije kada bolesnik mora da pije oko 37 lekova (imunosupresora) sa brojnim kontraindikacijama, kako, bi se telo koje je jako pametno, „obmanulo da nije nešto tuđe prišiveno“.

Ljudsko telo, zapravo ima savršen imunski sistem koji se na brojne načine bori sa nečim „veštačkim“, i svim silama nostoji da to veštačko ukloni i uništi. Da bi se borili protiv toga, lekari koriste lekove koji treba da „prevare telo” da je njegov novi penis isti onaj sa kojim je bolesnik rođen.

Pored svih lekova, potrebno je i malo sreće, jer krvni sudovi penisa nikada, jednim delom zbog traume a drugim delom zbog smrti donora nisu uvek u dobrom stanju, jer su izvestan vremesnki period proveli u hipoksiji.[9]

Sa smanjenim imunitetom zbog upotrebe brojnih imunosupresora i lošim krvnim sudovima penisa, iz navedenih razloga, uvek postoji rizik da bolesnik dobije neku upalu ili suženje i vrlo lako nakon toga izgubi presađen penis, pa i sebi ugrozi život.[10]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dubernard, Jean-Michel (2006), Penile transplantation?, European Urology 50 (4): 664–665
  2. ^ „Sljedeće godine čak 60 transplantacija penisa”. Radio slobodna Evropa, 2015. Pristupljeno 9. 4. 2016. 
  3. ^ a b v Man rejects first penis transplant. The Guardian, 2006. Pristupljeno 9. 4. 2016. 
  4. ^ Hu, Weilie; Lu, Jun; Zhang, Lichao; Wu, Wen; Nie, Haibo; Zhu, Yunsong; Deng, Zhixiong; Zhao, Yongbing; et al. (2006), „A preliminary report of penile transplantation”, European Urology, 50 (4): 851—853, PMID 16930814, doi:10.1016/j.eururo.2006.07.026 
  5. ^ a b v g d đ Magdaleno, Johnny. Prva uspešna transplantacija penisa urađena u Južnoj Africi. Vice, mart 2015. Pristupljeno 9. 4. 2016. 
  6. ^ „Prva kompletna transplantacija penisa i mošnica”. RTS, Beograd, 24.4. 2018. Pristupljeno 18. 5. 2018. 
  7. ^ Grady, Denise (24. 4. 2018). „'Whole Again': A Vet Maimed by an I.E.D. Receives a Transplanted Penis”. The New York Times. str. D1. 
  8. ^ a b GRADY, DENISE. Penis Transplants Being Planned to Help Wounded Troops. The New York Times Company, 2015. Pristupljeno 9. 4. 2016. 
  9. ^ Pomerance J, Truppa K, Bilos ZJ: Replantation and revascularization of the digits in a community microsurgical practice. J Reconstr Microsurgery, 13: 163-170, 1997.
  10. ^ Sanger JR, Matloub HS, Yousif NJ, Begun FP: Penile replantation after self-inflicted amputation. Ann Plast Surg, 29: 579-584, 1992.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mc Roberts JW, Chapman WH, Ansell JS: Primaryanastomosis of the traumatically amputatedpenis: case reported and summary of literature. JUrol, 100: 751-754, 1968.
  • Cohen BE, May JW, Daly JSF, Young HH: Successful clinical replantation of an amputated penis by microvascular repair. Plast Reconstr Surg, 59: 276-280, 1997.
  • Ishida O, Ikuta Y, Shirane T, Nakahara M: Penile replantation after self-inflicted complete amputation: case report. J Reconstr Microsurgery, 12: 23-26, 1996.
  • Heyman AD, Bell-Thomson J, Rathod DM, Heller LE: Successful reimplant of the penis using microvascular techniques, J Urol, 118: 879-880, 1977.
  • Carroll PR, Lue TF, Schmidt RA, et al.: Penile replantation: current concepts. J Urol, 133: 281-285, 1985.
  • Greilheimer H, Groves JE: Male genital selfmutilation. Arch Gen Psychiatry, 36: 441-446, 1979.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).