Trovanje alkoholom
Trovanje alkoholom | |
---|---|
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | Neuropsihijatrija, Toksikologija Urgentna medicina |
Trovanje alkoholom ili intoksikacija alkoholom je akutno, prolazno stanje (nastalo jednokratnim unosom alkoholnog pića) ili hronično, dugotrajno stanje (nastalo prolongiranim unosom veće količine alkohola u organizam, koje se fenomenološki manifestuju sindromom zavisnosti od alkohola-alkoholizam).
Farmakokinetika alkohola
[uredi | uredi izvor]Alkohol je mali, hidrosolubilni, slabo naelektrisan molekul, koji lako prolazi kroz ćelijske membrane i brzo se, primarno, resorbuje iz tankog creva, manje iz želuca i debelog creva. Nakon resorpcije iz gastrointestinalnog trakta u krvotok, tokom prvog časa prelazi oko 70% alkohola.
Od momenta unosa u organizam koncentracija alkohola u krvi maksimalnu koncentraciju postiže za 40–60 minuta. Njegov metabolizam najizraženiji u jetri (90–98%), a preostali alkohol eliminiše se u nepromenjenom obliku preko bubrega, pluća i kože.
Odrasla osoba, prosečne telesne težine od 70 kilograma, oksidiše oko 10 ml (oko 8 g) etanola za jedan čas.[1]
Akutno trovanje alkoholom
[uredi | uredi izvor]Definicija
[uredi | uredi izvor]Akutno trovanje alkoholom je prolazno stanje koje nastaje jednokratnim unosom alkoholnog pića i dovodi do poremećaja svesti, kognicije, opažanja, raspoloženja i drugih psihičkih (i fizičkih) funkcija, a najčešće se ispoljava poremećajem ponašanja.
Patofiziologija
[uredi | uredi izvor]Alkohol deluje na nivou neuronskih ćelija specifično i selektivno. Naime tokom akutnog trovanja alkoholom dovodi do facilitacije GABA-ergičke transmisije uz istovremenu inhibiciju NMDA receptora.
Opioidni peptidi su medijatori nekih efekata alkohola (euforija), dok serotonin igra ulogu u regulaciji motivacionog i apetitivnog ponašanja.[2]
Znaci i simptomi trovanja
[uredi | uredi izvor]U akutnom trovanju alkohol u simptomatologiji dominiraju različiti psihički i somatski simptomi koji to stanje uvrštavaju i među psihičke poremećaje.
Mada je ova vrsta trovanja reverzibilna i relativno kratkotrajna, težina kliničke slike zavisi od količine i vrste unetog alkohola, a pres svega procenta alkohola u krvi. Znaci i simptomi trovanja mogu se kretati od laganih ili slabo izraženih, sve do izraženik sa pratećom komom i smrtnim ishodom.
Težina kliničke slike akutnog trovanja alkoholom zavisi od njegove količine u krvi
Koncentracija alkohola u krvi (u ‰) | Mogući poremećaji |
---|---|
Vazomotorna ekscitacija, muskulomotorna ekscitacija, psihomotorna ekscitacija | |
Znaci prve faze, uz nepouzdanost u pokretima i hodu, smanjenje koncentracije i otežano shvatanje | |
Vazomotorna oduzetost, muskulomotorna oduzetost i psihomotorna oduzetost | |
Nepravilan rad vitalnih funkcija, somnolencija, sopor, koma, moguća i smrt |
Laboratorijski testovi za dokazivanje akutnog trovanja alkoholom
[uredi | uredi izvor]Kod akutnih trovanja alkoholom, kada je prošlo relativno malo vremena od poslednjeg pijenja alkohola, najčešće se koriste, u zavisnosti od potreba, dokazivanje alkohola u krvi koristi se; test alkotestiranja izdahnutog vazduha (koje se obično izvodi na terenu) i testovi za direktno određivanje alkohola u krvi i i urinu, koja se obavlja u laboratoriji.[3]
Alkotestiranja izdahnutog vazduha
[uredi | uredi izvor]Godinama unazad širom sveta službena lica koja učestvuju u kontroli saobraćaja, koriste ovaj test, a zajedno sa dijagnostičkim test trakama za alkohol imaju takođe široku primenu u rutinskim ili nenajavljenim kontrolama zaposlenih osoba radi procene korišćenja alkohola i drugih sredstava zloupotrebe na radnom mestu.
Za merenje koncentracije alkohola u izdahnutom vazduhu najčešće se koriste uređaji (različitih modela) poznati pod zajedničkim nazivom „alkometri“ ili „bredanalizatori“ . Savremeni alkometri rade na principu elektrohemijske redoks reakcije, pri kojoj se na anodi alkohol oksidira do sirćetne kiseline. Mikroprocesor meri električnu struju nastalu reakcijom, u funkciji koncentracije alkohola u izdahnutom vazduhu.
Ovi testovi brzi i jeftini, ali da su namenjeni uglavnom za kvalitativnu ili semikvantitativnu analizu sadržaja alkohola, pa stoga nemaju veći sudskomedicinski značaj. Glavni razlog je taj što objektivne okolnosti mogu uticati na rezultat alkotestiranja, u koja spadaju stanja ispitanika (vitalni kapacitet pluća, plućna oboljenja, febrilna stanja, koncentracija hematokrita, fizička aktivnost, hiperventilacija i sl.), ali i uslovi sredine u momentu merenja (temperatura, atmosferski pritisak, vlažnost i sl.).
Testovi za direktno određivanje alkohola u krvi
[uredi | uredi izvor]Određivanje nivoa alkohola u krvi je najpouzdaniji način koji se sprovodi savremenim analitičkim procedurama. U slučajevima koji zbog svoje prirode mogu prouzrokovati određene pravne posledice (telesna oštećenja, veća materijalna šteta, smrt itd.), sudovi zahtevaju obaveznu primenu ovih analiza.
Za direktno određivanje sadržaja alkohola u krvi (ili drugim biološkim materijalima) preporučuju se metode gasne hromatografije i hemijske metode.[4][5]
Metode za direktno određivanje alkohola u krvi.[6]
Metode određivanja alkohola | Komentar | Nivo dokaza | Stepen preporuke |
---|---|---|---|
Gasna hromatografija sa plameno-jonizacionim (ili masenim) detektorom |
|
||
Hemijske metode |
|
Hronično trovanje alkoholom
[uredi | uredi izvor]Definicija
[uredi | uredi izvor]Prolongiran unos veće količine alkohola u organizam dovodi do njegove adaptacije na alkohol i funkcionalnih (a kasnije i organskih) promena u centralnom nervnom sistemu (CNS) koje se fenomenološki manifestuju sindromom zavisnosti od alkohola ili kao alkoholizam.[7]
Patofiziologija
[uredi | uredi izvor]Dugotrajni unos alkohol dovodi do aktivacije mezolimbičkog sistema (koja je centralne komponente u organizaciji „fenomena nagrade“), a mezolimbički put uključuje dopaminske neurone čija su tela smeštena u ventralnoj tegmentalnoj arei, a projektuju se u prednji mozak, naročito u jedru akunbensa (nc. accumbens).[8]
Imajući u vidu da alkohol utiče na funkcionisanje značajnih neurotransmiterskih sistema, kao posledična adaptacija nastaje promena aktivnosti u sistemu neurotransmisije.
Dugotrajno pijenje alkohola dovodi do redukcije broja i senzitivnosti GABA receptora,[a]) dok se suprotan efekat postiže na nivou glutamatergičkih NMDA receptora,[b][9]). Ovim oštećenjima uspostavlja se „nova ravnoteža”, koja dalje dovodi do razvoja suštinskih fenomena zavisnosti od alkohola — tolerancije i apstinencijalnog sindroma.[10]
Uporedni prikaz farmakodinamike akutnog i hroničnog trovanja alkoholom
[uredi | uredi izvor]Potencijacija GABA na nivou GABA receptora | Inhibicija glutamata na nivou NMDA receptora | Povećano oslobađanje dopamina |
Relaksacija, intoksikacija, anestezija | Intoksikacija, amnezija, anestezija | Euforija |
Alteracija GABA-ergičke funkcije | Povišenje broja NMDA receptora | Redukcija oslobađanja dopamina |
Tolerancija, anksioznost, konvulzije | Disforija, konfuzija, halucinacije, konvulzije | Disforija |
Napomene
[uredi | uredi izvor]Vidi još
[uredi | uredi izvor]Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ Zakhari, Samir (2006), Alcohol Metabolism,Tobacco and Cancer, KARGER, str. 29—47, ISBN 3-8055-8107-6, Pristupljeno 2024-07-02
- ^ Walker, B. M.; Koob, G. F. (2008). „Pharmacological evidence for a motivational role of kappa-opioid systems in ethanol dependence”. Neuropsychopharmacol. 33 (3): 643—52. PMC 2739278 . PMID 17473837. doi:10.1038/sj.npp.1301438..
- ^ A.W.Jones; The Relationship between Blood Alcohol Concentration (BAC) and Breath Alcohol Concentration (BrAC): A Review of the Evidence; Department of Forensic Genetics and Forensic Toxicology, National Board of Forensic Medicine, Linköping, Sweden; June 2010; Department for Transport London (Road Safety Web Publication No. 15).
- ^ Broussard LA. Chromatographic Measurement of volatile Organic Compounds (VOCs). In: Bertholf RL, Winecker RE, editors. Chromatographic Methods in Clinical Chemistry and Toxicology. Chichester: John Wiley & Sons; (2007). str. 127-38.
- ^ Lee XP, Sato K. Methanol and formic acid. In: Suzuki O, Watanabe K, editors. Drugs and Poisons in Humans. A Handbook of Practical Analysis. Berlin, Heidelberg, New York: Springer; 2006. 123-33.
- ^ A. R.Gainsford, D.M. Fernando, R.A.Lea and A.R. Stowell; A Large-Scale Study of the Relationship Between Blood and Breath Alcohol Concentrations in New Zealand Drinking Drivers, Journal of Forensic Sciences, January 2006. (173-178).
- ^ Spanagel, R.; Heilig, M. (2005). „Addiction and its brain science”. Addiction. 100 (12): 1813—22. PMID 16367982. doi:10.1111/j.1360-0443.2005.01260.x.
- ^ Vengeliene V, Bilbao A, Molander A, Spanagel R (2008). „Neuropharmacology of alcohol addiction”. Br J Pharmacol. 154 (2): 299—315. .
- ^ Clinical Implications of Basic Research: Memory and the NMDA receptors, Fei Li and Joe Z. Tsien, New England Journal of Medicine , 361:302, July 16, 2009
- ^ Allgaier, C. (2002). „Ethanol sensitivity of NMDA receptors”. Neurochem Int. 41 (6): 377—82. PMID 12213224. S2CID 23689178. doi:10.1016/S0197-0186(02)00046-3..
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]Klasifikacija | |
---|---|
Spoljašnji resursi |
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |