Ulof Palme

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ulof Palme
Ulof Palme na aerodromu Amsterdam-Shiphol, 11. septembar 1974.
Lični podaci
Datum rođenja(1927-01-30)30. januar 1927.
Mesto rođenjaStokholm, Švedska
Datum smrti1. mart 1986.(1986-03-01) (59 god.)
Mesto smrtiStokholm, Švedska
Uzrok smrtiAtentat
Profesija
Porodica
SupružnikJelena Renerova (v. 1949 —  r. 1952)
Lizbet Palme (v. 1956 —  njegova smrt 1986)
Deca3
Politička karijera
Politička
stranka
Švedska socijaldemokratska partija (SAP)
22. i 26. premijer Švedske
8. oktobar 1969 — 18. oktobar 1976.
MonarhGustaf VI Adolf
Karl XVI Gustaf
PrethodnikTage Erlander
NaslednikTorbjorn Faldin

8. oktobar 1982 — 28. februar 1986.
MonarhKarl XVI Gustaf
PrethodnikTorbjorn Faldin
NaslednikIngvar Karlson

Potpis

Sven Ulof Joahim Palme (šved. Olof Palme; Stokholm, 30. januar 1927 — Stokholm, 28. februar 1986) bio je švedski političar.

Palme je bio predsednik Švedske socijaldemokratske stranke od 1969. do 1986, i premijer Švedske u dva mandata; od 1969. do 1976, i od 1982. do 28. februara 1986, kada je na njega počinjen atentat. Palmeovo ubistvo bilo je prvo takvog tipa u novijoj švedskoj istoriji i imalo je veliki uticaj na celu Skandinaviju.

Odnos Palmea sa SFRJ[uredi | uredi izvor]

Tokom Palmeovog predsedničkog mandata u Švedskoj se desilo nekoliko terorističkih akcija ustaške emigracije, od kojih je najpoznatije ubistvo jugoslovenskog ambasadora Vladimira Rolovića u Stokholmu 7. aprila 1971. Jedan od zahtjeva jugoslovenske delegacije koja je stigla u Stokholm dan nakon smrti ambasadora Vladimira Rolovića, je bio da Ulof Palme zabrani rad ustaške emigracije koja je imala više udruženja u Švedskoj. Palme je odbio da ispuni zahtjev jugoslovenske delegacije. Osim terorističkih napada ustaške emigracije, u Švedskoj su hrvatski nacionalisti više puta organizovali demonstracije protiv Jugoslavije. Najveće demonstracije su održane u Geteborgu 1971. kao podrška „Hrvatskom proljeću“. Ulof Palme je imao i niz sastanaka sa hrvatskim iseljeničkim organizacijama koje su djelovale odvojeno od jugoslovenskih iseljeničkih organizacija u Švedskoj tih godine. Ulof Palme je nekoliko godina nakon „Hrvatskog proljeća“ primio Franju Tuđmana, koji je u dogovoru sa hrvatskom organizacijom u Švedskoj 1977. ilegalno napustio Jugoslaviju i sa lažnim dokumentima stigao u Švedsku.

Palme u Beogradu[uredi | uredi izvor]

Palme je u martu 1975. posetio Beograd, gde je duže od dva sata razgovarao sa Titom. Jugoslovenski predsednik nije krio utisak koji je Palme ostavio na njega, pa je zdravicu započeo sledećim rečima: „Ne obraćam Vam se sa –gospodine, već sa - dragi druže i prijatelju."[1]

Govoreći o Jugoslaviji, Palme se posebno osvrnuo na uspehe u radničkom samoupravljanju. U razgovorima je najavio da odmah po povratku u Stokholm ide na sastanak jedne grupe u okviru Socijaldemokratske partije, čiji je predsednik, a koja treba da pripremi dokument o uvođenju nekih samoupravnih formi. Jedini Titov odgovor kojim Palme nije bio zadovoljan ticalo se otpuštanja profesora sa Beogradskog univerziteta. “Idu na Zapad”, rekao je Tito, “da u dobro plaćenim predavanjima klevetaju naš sistem.” “Oni koje sam ja slušao nisu to činili”, mirno mu je odgovorio Palme.[2]

Razgovori Palmea i Tita u Stokholmu[uredi | uredi izvor]

Od Palmovog boravka u Beogradu, Titova poseta Stokholmu bila je stalno aktuelna, ali je zbog protesta ekstremne, uglavnom hrvatske emigracije, “bila na ledu”. Posle direktne pisane poruke Palmea Titu, predsednik SFRJ posetio je Švedsku od 29. marta do 1. aprila 1976. Broz i Palme razgovarali su o nedavno usvojenim Helsinškim aktima, Titovoj poseti Latinskoj Americi, situaciji u Angoli, dešavanjima na Bliskom istoku i u Pokretu nesvrstanih. U razgovoru o Sovjetskom Savezu, Palme je prokomentarisao: “Za razliku od Jugoslavije, ja ne vidim tamo sveže ideje, nema ničeg novog.”[3] Tito ga je pažljivo slušao, povremeno i sa izrazima neslaganja, budući da švedski premijer nije imao nijednu dobru reč o Sovjetima.

Govoreći o prijateljstvu koje prožima posetu, Palme je u jednom trenutku rekao: “Sad sam upravo saznao da reprezentacije Jugoslavije i Švedske igraju u Pragu utakmicu za titulu prvaka Evrope u stonom tenisu. S obzirom na ovo naše uzajamno razumevanje, na bliskost i srdačnost koja karakteriše naše odnose, možda bi najbolje bilo da rezultat bude nerešen.”[4] Jugoslavija je ipak to veče pobedila sa 5:2.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mandić 2006, str. 479.
  2. ^ Mandić 2006, str. 480.
  3. ^ Mandić 2006, str. 485.
  4. ^ Mandić 2006, str. 487.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mandić, Blažo (2006). Tito u dijalogu sa svijetom. Novi Sad: Agendija Mir, Prometej. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]