Foker C.V

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Foker C.V
Avion Foker C.V
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Naoružanje
Dužina9,53
Razmah krila12,50
Visina3,30
Površina krila28,80
Prazan1.315
Normalna poletna1.915
Motori1
Klipno-elisni motor1 x Hispano-Suiza 12N
Snaga382 kW
Maks. brzina na Hopt185 km/h
Maks. brzina na H=0225 km/h
Dolet770 km
Plafon leta7.000 m
Brzina penjanja140 m/min
Osnovno4 x mitraljez od 7,9 mm,
Bombe200 kg

Foker C.V (nem. Fokker C.V) je izviđački avion napravljen u Holandiji. Avion je prvi put poleteo 1924. godine[1]. Zahvaljujući svojim izvanrednim letnim karakteristikama, kvalitetu izrade i modularnom sistemu gradnje, avion se u toku korišćenja pretvorio u višenamenski avion pokrivajući sledeće oblasti: blisko izviđanje, daljinsko izviđanje velikog doleta, izviđač-bombarder, laki bombarder, jurišni bombarder, dvosedi lovac i hidroavion. Kada je prikazan javnosti 1924. nuđen je u raznim verzijama; kupac je mogao da bira između pet različitih konstrukcija krila (sa različitim razmahom krila). Mogli su se birati radijalni ili linijski motori u rasponu snaga između 336–723 kW (451–970 KS). Stajni trap se mogao menjati sa točkova na skije ili plovke.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Avion Foker D.VII
Crtež aviona Foker C.V u 3 projekcije
Avion Foker C.V prikazan u preseku
Avioni Foker C.V u letu
Avion Foker C.V pogled spreda
Avion Foker C.V muzejski eksponat
Uništeni danski Foker C.V (9. april 1940.)

Mada se ideja o višenamenskim avionima javila u toku Prvog svetskog rata, ona nije tada mogla da zaživi jer je rat zahtevao velike produkcije aviona određene namene. Posle rata raspadom velikih carstava nastale su mnoge male državice koje iz svog buđeta nisu mogle da izdvajaju sredstva za nabavku specijalizovanih aviona nego su zahtevale avione koji mogu poslužiti za razne potrebe. Foker je napravio jedan takav avion koji je mogao da pokrije razna područja bio je to Foker C.V, koga je projektovao Rajnhold Plac, ispao je to prvi uspešni višenamenski avion. Oznaku (C - izviđač) je poneo iz nemačkog sistema označavanja aviona, pošto je projekt bio zasnovan na izviđačkom avionu Foker C.I i C.IV koji su projektovani na osnovu najuspešnijeg lovca u Velikom ratu Foker D.VII. Prvi let prototipa obavljen je u maju 1924. godine. Između 1924. i 1926. godine stvoreno je 90 varijanti ovog aviona.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup mu je pravougaonog poprečnog preseka, bokovi trupa i pod su ravni a poklopac trupa zakrivljen. Noseća konstrukcija trupa je napravljena od zavarenih čeličnih cevi visoke čvrstoće. Dijagonale za učvršćenje ramova su od čeličnih cevi u predelu od motora do iza drugog kokpita, u nastavku prema repu dijagonale su žičane. Pramac trupa u predelu motora do kabine pilota je ovalan i obložen aluminijumskim limom. Šperpločom je obložena gornja strana trupa sve do repa aviona. Izvan limene obloge, ceo trup je obložen impregniranim platnom, uključujući i delove trupa obložene šperpločom. Pilot je sedeo u otvorenom kokpitu. Preglednost iz pilotske kabine je bila dobra jer se hladnjak nalazio ispred ili ispod motora. Fiksni mitraljez je bio u haptičkom polju pilota, tako da je mogao intervenisati kad dođe do njegovog zastoja u radu. U drugom kokpitu u kome se nalazi osmatrač nalazi se na obrtnom postolju jedan mitraljez za zaštitu zadnje sfere aviona.

Pogonsku grupu ovog aviona čine motor i drvena dvokraka elisa fiksnog koraka. Izbor motora koji su se ugrađivali u ovaj avion je sledeći[2]:

Krila: Avion Foker C.V je dvokrilac. Gornje krilo mu je jednodelno trapeznog oblika, sa polukružnim završetkom i srednje debljine. Konstrukcija krila je drvena sa dve ramenjače. Prednja ramenjača sa napadnom ivicom krila čini torzionu kutiju. Krila su presvučena impregniranim platnom. Na sredini je krilo najdeblje a prema krajevima ta debljina se smanjuje. Gornje krilo je baldahinom povezano sa trupom aviona. Prednja ramenjača se sa šest podupirača oslanja na trup (po tri sa svake strane trupa) a zadnja ramenjača se sa dva podupirača oslanja na trup (po jedan sa svake strane). Na krajevima, krila su međusobno povezana upornicama u obliku latiničnog slava N. Podupirači i upornice su napravljeni od čeličnih cevi. Krila između sebe nemaju zatezače od čeličnih žica koje u letu stvaraju veliki aerodinamički otpor. Eleroni se nalaze samo na gornjem krilu i zauzimaju više od 1/3 razmaha krila. Konstrukcija je cevasti čelični okvir i čelične cevi kao rebra, obloga je od platna. Upravljanje eleronima je pomoću sajli za upravljanje. Donje krilo je iste konstrukcije kao i gornje, ali ima manji razmah i širinu (seskuiplan). Donja krila su konzolno vezana za trup aviona. Gornje krilo je bilo pomereno ka kljunu aviona u odnosu na donje. Dimenzije razmaha krila koja su se ugrađivala na ove aviona su iznosile: 12,03m; 12,50m; 13,33m; 14,63m i 15,30m[3].

Repne površine: Sva tri stabilizatora (vertikalni i dva horizontalna) su trouglastog oblika napravljeni od čeličnih cevi, obloženi platnom i pričvršćeni za gornju stranicu trupa. Kormilo pravca sa velikom kompezacionom površinom je napravljeno od čeličnih cevi i obloženo platnom. Kormila dubine su napravljena od metala i takođe obložena platnom. Trouglasti rep (horizontalni stabilizatori) su oslonjeni cevastim čeličnim podupiračima sa svake strane na donju stranicu trupa.

Stajni trap je bio klasičan, napravljen kao čelična konstrukcija od zavarenih tankozidih cevi sa fiksnom osovinom. Amortizacija je bila pomoću gumenih kaiševa a na repnom delu se nalazila elastična drvena drljača.

Verzije[uredi | uredi izvor]

  • C.V-A - izviđački avion.
  • C.V-B - izviđački avion (napravljeno 18 kom).
  • C.V-C - jurišni avion, korisnici: Holandija 6, Bolivija 5.
  • C.V-D - izviđač-bombarder, korisnici: Finska 2, Danska 49, Mađarska 68, Holandija 119, Norveška 119, Švedska 2, Švajcarska 3, Nemačka 15.
  • C.V-E - laki bombarder, korisnici: Finska 17, Danska 31, Mađarska 68, Holandija 18, H. Istočna Indija 20, Nemačka 15, Norveška 46, Švedska 51, Švajcarska 61.
  • C.V-W - Hidroavion sa plovcima (napravljen 1 kom) (W oznaka za hidroavion).
  • C.VI - izviđački avion sa motorom Hispano-Suiza, 33 konvertovana C.V-D aviona.
  • C.IX - izviđačka varijanta aviona C.V-E sa motorom Hispano-Suiza 12N; 5 za Holandiju a 1 za Švajcarsku.

Proizvodnja po Fokerovoj licenci[uredi | uredi izvor]

  • IMAM Ro.1 and Ro.1-bis - Italijanska licencna proizvodnja fokerovog lakog bombardera; (proizvedeno 349 kom).
  • Manfred Weiss WM-9 Budapest - Licencna proizvodnja Fokker C.V-E u Mađarskoj.
  • Manfred Weiss WM-11 Budapest - Licencna proizvodnja Fokker C.V-D u Mađarskoj.
  • Manfred Weiss WM-14 Budapest - Licencna proizvodnja Fokker C.V-D u Mađarskoj.
  • Manfred Weiss WM-16 Budapest - WM-16A sa motorom Gnome-Rhône 9K Mistral 410 kW (550 KS), 9 kom; - WM-16B sa motorom Gnome-Rhône 14K Mistral Major 641,3 kW (860 KS), 9 kom.
  • Manfred Weiss WM-21 Sólyom - razvijen iz WM-16, - WM-16A sa motorom Gnome-Rhône 9K Mistral 410 kW (550 KS), 9 kom; - WM-16B sa motorom Gnome-Rhône 14K Mistral Major 641,3 kW (860 KS), 9 built

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Ukupno je proizvedeno 955 svih modela aviona Foker C.V. Avion se proizvodio u periodu od 1924. godine do 1939. U eksploataciji se u zemljama obuhvaćene ratom nalazio do 1945. godine a u Švajcarskoj se koristio do 1954. godine. Avion je prodat i 16 zemalja i učestvovao je u svim Italijanskim kolonijalnim ratovima (Etiopija, Libija, Somalija) i u Drugom svetskom ratu u Holandiji, Danskoj i Norveškoj.

Zemlje koje su koristile avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Hoogschagen, Edwin: Fokker C.5 – ontwikkeling, gebruik en ondergang, Violaero, Emmen. 2011. ISBN 978-90-8616-073-0.
  • Heinonen, Timo: Thulinista Hornetiin – Keski-Suomen ilmailumuseon julkaisuja 3. 1992. ISBN 951-95688-2-4.
  • Weal, John, Luftwaffe Schlachtgruppen: Aviation Elite Units 13, Osprey Publishing, Oxford. 2003. ISBN 1-84176-608-9.
  • Peter Alles-Fernandez: Flugzeuge von A bis Z. Bernard & Graefe, Koblenz. 1988. ISBN 3-7637-5905-0. str. 251.
  • Dahl, Hans Fredrik; Hagen, Eirin. Norsk krigsleksikon 1940-45 Cappelen. 1995. ISBN 82-02-14138-9.
  • Enciclopedia Ilustrada de la Aviación. Vol.8 pag. 1859. Editorial Delta, Barcelona. 1982. ISBN 84-85822-73-0.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]