Foker F.XI

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Foker F.XI / Fokker Universal

Avion Foker F.XI
Avion Foker F.XI

Opšti podaci
Namena putnčki transportni
Posada 1
Broj putnika 4 / 427kg kargo
Poreklo  Holandija
Proizvođač Fokker
Probni let 1928.
Uveden u upotrebu 1928.
Status neaktivan
Prvi operater   Švajcarska
Broj primeraka 3
Dimenzije
Dužina 10,13 m
Visina 2,70 m
Raspon krila 14,56 m
Površina krila 31,68 m²
Masa
Prazan 996 kg
Normalna poletna 1.818 kg
Pogon
Motori Lorraine Dietrich; Gnome Rhône
Broj motora 1
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor 1 h Lorraine Dietrich 7A; Gnome Rhône Jupiter 9
Snaga KEM-a 1 x 176; 330 kW
Snaga KEM-a u ks 1 x 240; 450 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 189 km/h
Ekonomska brzina 158 km/h
Dolet 805 km
Plafon leta 3.658 m
Portal Vazduhoplovstvo

Foker F.XI / Fokker F.XI ili Fokker Universal je jednomotorni, višesedi, visokokrilac avion, mešovite klasične konstrukcije koji se koristio kao putnički, transportni avion između dva rata. (U Evropi se avion zvao Foker F.XI a u Americi Fokker Universal).

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Crtež aviona Foker F.XI u 3 projekcije (NACA No.73)
Hidroavion Foker Univerzal
Avion Foker Univerzal sa skijama umesto točkova
Stajni trap aviona Foker Univerzal

Za projektovanje ovog aviona nije postojao nikakav zahtev nekog od avio operatera. Foker je sam predvideo potrebu za avionom od 4 do 5 putnika za kratka i srednja rastojanja pa je faktički izvršio modernizaciju zastarelog aviona F.II. Foker Universal je prvi put poleteo 1925[1]. a holandski F.XI 1929. godine[2].

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup aviona Foker F.XI je bio pravougaonog poprečnog preseka. Noseća struktura trupa aviona je bila napravljena kao rešetkasta zavarena konstrukcija napravljena od tankozidih čeličnih cevi visoke čvrstoće a obloga trupa je bila delimično od duraluminijumskog lima i impregniranog platna (kljun aviona je bio obložen limom a putnička kabina i rep su bili obloženi impregniranim platnom). Ulaz u avion sa stepeništem se nalazio na levoj bočnoj strani trupa aviona. Kokpit pilota je bio smešteni u zatvorenoj kabini, koja se nalazila u kljunu trupa aviona, do koga se stizalo prolazima kroz putničku kabinu /teretni prostor. Planirano je da taj prostor bude prostran tako da se u njega bez problema mogla smestiti kompletna posada i putnici sa prtljagom. U putničkoj kabini je bilo dva reda se po dva sedišta u redu[3].

Pogonska grupa: prvi prototip aviona Foker F.XI je bio opremljen radijalnim vazduhom hlađenim motorom Lorraine Dietrich 7A snage 176 kW (240 KS) a druga dva aviona su bila opremljena motorom Gnome-Rhone Jupiter VI snage 330 kW (450 KS) i dvokrakom metalnom elisom. Ovaj pouzdan motor se u Evropi koristio sve do 1936. godine.

Avioni Fokker F.XI (Fokker Universal) su bili opremljeni radijalnim vazduhom hlađenim motorom Wright J-5 snage 164 kW (220 KS) i dvokrakom metalnom elisom.

Krilo je bilo jednodelno, nije bilo samonoseće, već je sa obe strane bilo sa po parom porupirača oslonjeno na dno trupa aviona. Konstrukcija krila je bila od drveta sa dve drvene ramenjače, a obloge delom od drvene lepenke (šper ploče) a delom od impregniranog platna. Za čvrste ramenjače su vezivani ostali elementi avionske konstrukcije kao što su upornice i stajni trap. Pokretni delovi krila su takođe imali konstrukciju od drveta dok im je obloga bila od impregniranog platna. Geometrijski posmatrano, polovina krila je imala oblik jednakokrakog trapeza, sa zaobljenim krajem. Osna linija krila je bila upravna na osu trupa aviona. Glavni rezervoari za gorivo su se nalazili u delu krila iznad trupa aviona.

Repne površine: su klasične i sastoje se od vertikalnog i dva horizontalna stabilizatora, kormila pravca i visine. Svi elementi su imali konstrukciju od čeličnih cevi a oblogu od impregnitanog platna. Horizontalni stabilizatori su upornicama sa donje strane bili oslonjeni na trup aviona a sa gornje strane su bili zatezačima pričvršćeni za vertikalni stabilizator i na taj način dodatno ukrućeni.

Stajni trap je bio klasičan fiksan sa velikim prednjim točkovima. Sastojao se od trouglaste viljuške pričvršćene za trup aviona i vertikalni nosač u kome je bio ugrađen uljani amortizer. Razmak između točkova je bio dosta veliki a i koncentracija masa se nalazila unutar razmaka pa je stabilnost pri sletanju i poletanju ovog aviona bila zadovoljavajuća. Na kraju repa aviona nalazila se elastična drljača kao treća oslona tačka aviona. Umesto točkova mogu se na stajni trap montirati skije ili plovci kod hidroaviona.

Verzije[uredi | uredi izvor]

  • F.XI prototip - model sa motorom Lorraine Dietrich 7A snage 176 kW (240 KS) (proizveden 1 kom).
  • F.XI- model sa motorom Gnome-Rhone Jupiter VI snage 176 kW (240 KS) (proizvedeno 2 kom).
  • F.XI Universal - model sa motorom Wright J-5 snage 164 kW (220 KS) (proizvedeno 44 kom).

Zemlje koje su koristile avion Foker F.XI[uredi | uredi izvor]

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Jedan F.XI je prvo bio u službi Gorske službe spasa Švajcarske, a zatim u Austrijskoj alpskoj službi spasavanja. Druga dva su bila u službi u mađarskom Malertu[4].

Američki Foker F.XI (Univerzal) su korišćeni u SAD, Kanadi, Australiji, Kubi i Hondurasu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dierikx, Marc. Fokker: A Transatlantic Biography. . Washington, DC: Smithsonian Institution Press. 1997. ISBN 1-56098-735-9. 
  • Molson, K.M. . Pioneering in Canadian Air Transport. Winnipeg: James Richardson & Sons, Ltd. 1974. ISBN 0-919212-39-5. 
  • Nevin, David. The Pathfinders (The Epic of Flight Series). . Alexandria, Virginia: Time-Life Books. 1980. ISBN 0-8094-3256-0. 
  • Postma, Thijs. Fokker: Aircraft Builders to the World. . London: Jane's. 1979. ISBN 0-7106-0059-3. 
  • Seagrave, Sterling. The Bush Pilots (The Epic of Flight Series). . Alexandria, Virginia: Time-Life Books. 1983. ISBN 0-8094-3312-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]