Pređi na sadržaj

Francuska istočnoindijska kompanija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zastava istočno indijske kompanije 1756.
Posedi Francuza i ostalih evropskih nacija

Francuska istočnoindijska kompanija (fr. Compagnie des Indes Orientales) je komercijalno preduzeće, osnovano 1664. sa zadatkom da se suprotstavi Britancima i Holanđanima. Osnovao ju je Žan Batist Kolber, a privilegije joj je dao kralj Luj XIV zbog trgovine na istočnoj hemisferi.[1]

Prvi generalni direktor kompanije bio je Fransoa de la Faje, uz koga su bila dva direktora dve najuspešnije trgovačke organizacije u to vreme: Fransoa Karon, koji je proveo 30 godina radeći za Holandsku istočnoindijsku kompaniju, uključujući više od 20 godina u Japanu[2] i i Markara Avančinc, jermenski trgovac iz Isfahana, Persija.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Godine 1604, francuski kralj Anri IV odobrio je osnivanje Istočnoindijske kompanije, dajući novoj firmi 15-godišnji monopol na francusku trgovinu sa Istočnom Indijom.[4] Ova kompanija je bila preteča istoimene firme koju je osnovao Žan Batist Kolber, iako prvobitno nije bilo akcionarsko društvo, već je finansirala francuska kruna. Na njih su uticali uspešni poslovni poduhvati holandske istočnoindijske kompanije.[5] Između 1630-ih i ranih 1660-ih, francuski napori su bili manji po obimu, ali su imali određeni uspeh. Francuski trgovački brodovi su prešli Persijski zaliv, Crveno more i severozapadnu obalu indijskog potkontinenta.[6] Komercijalna i kapitalna ekspertiza raspoređena je u obalnim regionima Bretanje i Normandije.[6]

1680-ih, kompanija je postala nesolventna i nisu imali drugog izbora osim da iznajme svoj monopol grupi trgovaca.[7] Indijska trgovina je ostala pod kompanijom otprilike trideset godina. Godine 1716. škotski finansijer Džon Lo stigao je na francuski kraljevski dvor. Francuski dvor je bio u dubokoj bedi i bio je nemoćan da pokrije svoje dugove izazvane Ratom za špansko nasleđe.[7] Lo se obratio Kruni sa šemom za izgradnju nacionalne banke i uvođenje papirne valute, što bi olakšalo prelazak Francuske na kreditnu ekonomiju.[7] Kompanija nije uspela da osnuje koloniju na Madagaskaru, ali je osnovala luku na obližnjim ostrvima Burbon i Pariska regija (današnji Reinion i Mauricijus).

Do 1719. osnovala se u Indiji, ali je firma bila blizu bankrota. Iste godine „Compagnie des Indes Orientales“ je spojena prema zakonu sa drugim francuskim trgovačkim kompanijama da bi se formirala „Compagnie Perpétuelle des Indes“. Ovo spajanje je dovelo do toga da je kompanija bila uključena u atlantsku trgovinu robljem uvozeći robove u Luizijanu.[8] Francuska privreda je drastično doživela krah 1721. zbog Loovih reformi. Nakon ovog događaja, kompanija je ponovo počela da trguje i naseljava se u Indiji.[9] Reorganizovana korporacija je nastavila svoju operativnu nezavisnost 1723. godine.

Kompanija, koja nije navikla ni na konkurenciju ni na zvaničnu nemilost, dospela je u stalni pad i konačno je likvidirana 1794. godine.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mole 2016, str. 24.
  2. ^ Rogala 2001, str. 31. Caron lived in Japan from 1619 to 1641.
  3. ^ McCabe 2008, str. 104.
  4. ^ a b Shakespeare, Howard (2001). „The Compagnie des Indes”. Arhivirano iz originala 2007-12-25. g. Pristupljeno 2008-03-06. 
  5. ^ Mole 2016, str. 27.
  6. ^ a b Mole 2016, str. 28.
  7. ^ a b v Mole 2016, str. 14.
  8. ^ Kleen 2017, str. 41.
  9. ^ Mole 2016, str. 14–15.

Literatura[uredi | uredi izvor]