Francuski i indijanski rat
Francuski i indijanski rat | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Sedmogodišnjeg rata | |||||||||||
Ratište u Severnoj Americi. | |||||||||||
| |||||||||||
Sukobljene strane | |||||||||||
Kraljevstvo Velika Britanija | Kraljevina Francuska | ||||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||||
Džefri Amherst Edvard Bredok † | Luj-Žozef de Montkalm † | ||||||||||
Jačina | |||||||||||
42.000 vojnika i kolonista | 10.000 vojnika | ||||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||||
3.000 poginulih, 10.000 umrlih od bolesti | teški |
Francuski i indijanski rat (engl. French and Indian War, 1754−1763) bio je deo sedmogodišnjeg rata koji je vođen između Velike Britanije i Francuske u kolonijama u Severnoj Americi, pri čemu su obe strane bile podržane raznim indijanskim plemenima. Na početku rata, francuske kolonije su imale populaciju od otprilike 60.000 doseljenika, u poređenju sa 2 miliona u britanskim kolonijama.[1] Brojno nadjačani Francuzi su bili posebno zavisni od domorodaca.[2]
Dve godine nakon francuskog i indijanskog rata, 1756. Velika Britanija je objavila rat Francuskoj, započevši svetski Sedmogodišnji rat. Mnogi vide francuski i indijanski rat kao samo američko poprište ovog sukoba; međutim, u Sjedinjenim Državama na francuski i indijanski rat se gleda kao na jedinstven sukob koji nije bio povezan ni sa jednim evropskim ratom.[3] Francuski Kanađani to zovu guerre de la Conquête ('Osvajački rat').[4][5]
Britanske koloniste su u različitim vremenima podržavala plemena Irokezi, Katava i Čeroki, a francuske koloniste su podržavala plemena Vabanaki Konfederacije Abenaki i Mikmaki, i Algonkvini, Lenape, Odžibva, Otava, Šoni i Vajandoti (Hjuron) plemena.[6] Borbe su se prvenstveno vodile duž granica između Nove Francuske i britanskih kolonija, od provincije Virdžinije na jugu do Njufaundlenda na severu. Rat je počeo sporom oko kontrole ušća reke Alegeni i reke Monongahela zvane Forks Ohaja, i lokacije francuske tvrđave Djukejn na lokaciji koja je kasnije postala Pitsburg, Pensilvanija. Spor je pretvorio u nasilje u bici kod Džumonvil Glena u maju 1754. godine, tokom koje su pripadnici milicije Virdžinije pod komandom 22-godišnjeg Džordža Vašingtona napali iz zasede francusku patrolu.[7]
Godine 1755, šest kolonijalnih guvernera se sastalo sa generalom Edvardom Bredokom, novopridošlim komandantom britanske vojske, i planirali su četvorosmerni napad na Francuze. Nijedan nije uspeo, a glavni Bredokov napor se pokazao kao katastrofa; izgubio je bitku kod Monongahela 9. jula 1755. i umro nekoliko dana kasnije. Britanske operacije nisu uspele u pograničnim oblastima provincije Pensilvanije i provincije Njujork tokom 1755–57 zbog kombinacije lošeg upravljanja, unutrašnjih podela, efikasnih kanadskih izviđača, francuskih regularnih snaga i savezničkih domorodačkih ratnika. Britanci su 1755. godine zauzeli Fort Bosežo na granici koja je odvajala Novu Škotsku od Akadije, a ubrzo nakon toga naredili su proterivanje Akadijanaca (1755–64). Naredbe za deportaciju izdao je glavnokomandujući Vilijam Širli bez uputstva iz Velike Britanije. Akađani su proterani, što je obuhvatalo one koji su zarobljeni i one koji su se zakleli na vernost kralju. Domoroci su takođe bili proterani sa zemlje da bi se napravilo mesto za doseljenike iz Nove Engleske.[8]
Rat
[uredi | uredi izvor]U sedmogodinjem ratu sukobile su se britanske (13 kolonija) i francuske (Nova Francuska) kolonije u Severnoj Americi, podržane od vojnih jedinica iz metropola i indijanskih saveznika. Na početku rata, francuske kolonije imale su samo 60.000 kolonista, dok su britanske imale preko 2 miliona.[1] Brojno slabiji Francuzi naročito su se oslanjali na savezničke Indijance.
Rat u Americi počeo je 1754, 2 godine pre izbijanja sedmogodišnjeg rata, i dok ga evropski istoričari smatraju samo američkim ratištem sedmogodišnjeg rata (1756—63), američki istoričari iz SAD smatraju ga nezavisnim sukobom.[9] Francuski Kanađani nazivaju ga Rat Osvajanja (fr. Guerre de la Conquête).[4][5]
Tokom rata, britanske koloniste podržavala su plemena Irokeza i Čirokija, a Francuze plemena Abenaki i Mikmak (Vabanaki Konfederacija), Algonkin, Odžibve, Lenape, Otava, Šoni i Vajandoti. Borbe su vođene uglavnom duž granice između Nove Francuske i britanskih kolonija, od Virdžinije na jugu do Njufaundlenda na severu. Sukob je počeo sporom oko kontrole nad ušćem reka Aligeni i Monongahela (poznato kao Račve Ohaja), gde se nalazila francuska tvrđava Dukejn (engl. Fort Duquesne) u Pitsburgu, Pensilvanija. Spor je prerastao u nasilje u bici kod Žumonvila (engl. Battle of Jumonville Glen) u maju 1754, kada je milicija Virdžinije pod komandom 22-godišnjeg Džordža Vašingtona napala francusku patrolu iz zasede.[4]
1755. guverneri šest britanskih kolonija sastali su se sa generalom Edvardom Bredokom, novopridošlim zapovednikom britanske vojske, i isplanirali napad na Francuze sa 4 strane. Nijedan nije uspeo, i Bredokov glavni napad na tvrđavu Dukejn pretvorio se u propast: izgubio je bitku na Monongaheli 9. jula 1755. i umro nekoliko dana kasnije. Britanske operacije na granici provincija Pensilvanija i Njujork tokom 1755-57. nisu uspele zbog kombinacije lošeg komandovanja, nesloge, efikasnosti Kanadskih izviđača, francuske vojske i indijanskih saveznika. Tokom 1755. Britanci su zauzeli tvrđavu Busežur (engl. Fort Beauséjour) na granici Nove Škotske i Arkadije (istočni Kvebek i primorske oblasti Kanade), i organizovali progon Arkađana (1755—64): naredbe za iseljavanje francuskih kolonista dao je vrhovni komandant Viljem Širli, bez zapovesti iz Velike Britanije. Arkađani su isterani, podjednako oni uhvaćeni pod oružjem kao i oni koji su se pokorili i zakleli na vernost engleskom kralju. Indijanci su takođe proterani kako bi napravili mesto za doseljenike iz Nove Engleske.[4]
Nakon katastrofalne britanske kampanje iz 1757. (koja je za ishod imala neuspešni pohod na Luisburg i opsadu Fort Vilijam Henrija, što je pratilo indijansko mučenje i masakriranje britanskih zarobljenika), britanska vlada je podnela ostaku. Na vlast je došao Vilijam Pit i značajno je povećao britanske vojne resurse u kolonijama u vreme kada Francuska nije bila voljna da rizikuje velike konvoje u pomoć svojim malim snagama u Novoj Francuskoj. Ona je koncentrisala svoju vojsku protiv Pruske i njenih saveznika na evropskom bojištu. Između 1758. i 1760. britanska vojske je prodrla u srce Nove Francuske i zauzela Montreal u septembru 1760.
Ishod rata je bio jedan od najznačajnijih događaja u veku anglo-francuskih ratova. Francuska je ustupila Francusku Luizijanu istočno od reke Misisipi svom savezniku Španiji kao nadoknadu za špansku predaju Floride Britancima u zamenu za vraćanje Havane. Francuske kolonije severno od Kariba su svedene na ostrva Sen Pjer i Mikelon, što je potvrdilo položaj Velike Britanije kao dominantne kolonijalne sile u istočnoj Severnoj Americi.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Gary Walton; History of the American Economy; page 27
- ^ „French and Indian War”. American History USA (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-07-07.
- ^ M. Brook Taylor, Canadian History: a Reader's Guide: Volume 1: Beginnings to Confederation. 1994. str. 39—48, 72—74.
- ^ a b v g „Seven Years' War”. The Canadian Encyclopedia. Pristupljeno 7. 10. 2019.: 1756–1763
- ^ a b "The Siege of Quebec: An episode of the Seven Years' War", Canadian National Battlefields Commission, Plains of Abraham website
- ^ Hall, Richard (2016). „The Causes of the French and Indian War and the Origins of the "Braddock Plan": Rival Colonies and Their Claims to the Disputed Ohio”. Atlantic Politics, Military Strategy and the French and Indian War. War, Culture and Society, 1750-1850. str. 21—49. ISBN 978-3-319-30664-3. doi:10.1007/978-3-319-30665-0_2.
- ^ Peyser. Jacques Legardeur de Saint-Pierre: Officer, Gentleman, Entrepreneur. Michigan State University Press. str. 221.
- ^ Eccles, France in America, p. 185
- ^ Taylor, M. Brook, ur. (1994). Canadian History: a Reader's Guide: Volume 1: Beginnings to Confederation. University of Toronto Press. str. 39—48, 72—74. ISBN 978-0802068262.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Taylor, M. Brook, ur. (1994). Canadian History: a Reader's Guide: Volume 1: Beginnings to Confederation. University of Toronto Press. str. 39—48, 72—74. ISBN 978-0802068262.
- Anderson, Fred (2000). Crucible of War: The Seven Years' War and the Fate of Empire in British North America, 1754–1766. New York: Knopf. ISBN 978-0-375-40642-3.
- Anderson, Fred (2005). The War that Made America: A Short History of the French and Indian War. New York: Viking. ISBN 978-0-670-03454-3. – Released in conjunction with the 2006 PBS miniseries The War that Made America.
- BrumwellBrumwell, Stephen (2006). Redcoats: The British Soldier and War in the Americas, 1755–1763. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-67538-3.
- CallowayCalloway, Colin G (2006). The Scratch of a Pen: 1763 and the Transformation of North America. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-530071-0.
- Cave, Alfred A. (2004). The French and Indian War. Westport, Connecticut - London: Greenwood Press. ISBN 978-0-313-32168-9.
- Eckert, Allan W. Wilderness Empire. Bantam Books, 1994, originally published 1969. ISBN 978-0-553-26488-3.. Second volume in a series of historical narratives, with emphasis on Sir William Johnson. Academic historians often regard Eckert's books, which are written in the style of novels, to be unreliable, as they contain things like dialogue that is clearly fictional.
- Ellis, Joseph J. (2004). His Excellency George Washington. New York: Vintage Books. ISBN 978-1-4000-3253-2.
- Fowler, William M. (2005). Empires at War: The French and Indian War and the Struggle for North America, 1754-1763. New York: Walker. ISBN 978-0-8027-1411-4.
- Gipson, Lawrence H (1948). The Great War for the Empire: The Years of Defeat, 1754–1757.; The Great War for the Empire: The Victorious Years, 1758–1760 (1950) highly detailed narrative of the British war in North America and Europe.
- Jennings, Francis (1988). Empire of Fortune: Crowns, Colonies, and Tribes in the Seven Years' War in America. New York: Norton. ISBN 978-0-393-30640-8.
- Murrin, John M. (1973). „The French and Indian War, the American Revolution, and the Counterfactual Hypothesis: Reflections on Lawrence Henry Gipson and John Shy”. Reviews in American History. 1 (3): 307—318. JSTOR 2701135. doi:10.2307/2701135.
- Nester, William R (2000). The first global war: Britain, France, and the fate of North America, 1756–1775. Westport, CT: Praeger. ISBN 978-0-275-96771-0. OCLC 41468552.
- Nester, William R (2015). The French and Indian War and the Conquest of New France. ISBN 0806151897.. excerpt
- O'Meara, Walter (1965). Guns at the Forks. Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall. ISBN 978-0-8229-5309-8.
- Parkman, Francis. '. Originally published 1884. New York: Da Capo. Parkman, Francis (1984). Montcalm and Wolfe: The French and Indian War. Little, Brown. ISBN 978-0-306-81077-0..
- West, Doug (2016). French and Indian War – A Short History. ASIN B01JJISWBW.
- „Virtual Vault”. Library and Archives Canada.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- The French and Indian War Website
- Map of French and Indian War. French and British forts and settlements, Indian tribes.
- French and Indian War Profile and Videos – Chickasaw.TV
- The War That Made America from PBS
- FORGOTTEN WAR: Struggle for North America from PBS
- Seven Years' War timeline
- Montcalm and Wolfe, by Francis Parkman Архивирано на сајту Wayback Machine (31. децембар 2011) online ebook
- Animated Map of the French and Indian War developed by HistoryAnimated.com