Hronologija Narodnooslobodilačke borbe januar 1943.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Partizanska spomenica 1941.
Partizanska spomenica 1941.

Hronološki pregled važnijih događaja vezanih za Narodnooslobodilačku borbu naroda Jugoslavije, koji su se desili tokom januara meseca 1943. godine:


← decembar ’42 Hronologija Narodnooslobodilačke borbe u 1943. februar →
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31


16. februar[uredi | uredi izvor]

  • U Prištinskoj ulici (danas Ulica cara Nikolaja II) u Beogradu agenti Specijalne policije uhapsili Janka Lisjaka (1914—1943), sekretara Mesnog komiteta KPJ za Beograd. Uhapšen je izdajom Milosava Trajkovića, koji je dan ranije uhapšen i potom agentima policije rekao da ima zakazani sastanak sa Lisjakom. Nakon hapšenja, Lisjak je u policiji mučen, a kako je odbijao da uzima hranu, nakon šest dana je prebačen u bolnicu, gde je umro. Nakon rata je proglašen za narodnog heroja. Krajem januara policija je uhapsila i njegovu suprugu Desu Ležajić (1921—1943), koja je 7. juna 1943. streljana u Jajincima.[1]

17. februar[uredi | uredi izvor]

  • U Ulici kneza Pavla (danas Ulica Mladena Stojanovića) na Dedinju prilikom odlaska u stan, koji je korišćen za smeštaj ilegalaca, u sukobu sa policijom, koja je u stanu, nakon hapšenja Milice Dačić, postavila zasedu, teško ranjen Mirko Tomić (1909—1943) član Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju. Od zadobijenih rana istog dana je preminuo u Državnoj bolnici. Zajedno sa Tomićem, uhapšena je na ulici Vera Nenadović, ali je ubrzo puštena usled nedostatka dokaza.[2]

21. januar[uredi | uredi izvor]

  • U selu Podi, kod Herceg Novog, četiri voda iz sastava italijanske divizije Emilija, jedna četa antikomunističke milicije i oko 50 četnika Grahovskog bataljona prilikom čišćenja terena Podi—Kamenovo, otkrila grupu od četiri člana Mesnog komiteta KPJ za Herceg Novi. U kratkoj borbi s neprijateljem stradala su sva četvorica članova Mesnog komiteta — Nikola Đurković (1908—1943), Savo Ilić (1914—1943), Danilo Dašo Pavičić (1919—1943) i Stjepan Šarenac Šćepo (1919—1943). Ova grupa se 20. januara uveče susrela sa predstavnicima risansko-krivošijske i hercegnovske grupe ilegalaca. Nakon sastanka, grupa članova MK smestila se u jednoj staji u Podima, u zaseoku Tušupi, gde je imala zadatak da donese zaključke o daljoj političko-partijskoj aktivnosti u zapadnoj Boki kotorskoj. Kada su otkriveni, prihvatili su borbu i bombama pokušali proboj. Najpre su poginuli Pavičić i Šarenac, dok se Ilić ranjen vratio u staju i zajedno s Đurkovićem zapalio partijsku arhivu. U novom napadu, najpre je poginuo Ilić, a potom Đurković bacivši poslednju bombu. Nakon pogibije članova Mesnog komiteta, njihova tela su izložena na trgu u Herceg Novom (danas trg Nikole Đurkovića), gde su četnici oko njihovih tela igrali tzv. „Krvavo kolo” (fotografiju igranja kola snimio je simpatizer KPJ Luka Cirigović). Nakon rata, Đurković i Ilić su proglašeni narodnim herojima, a njihovi posmrtni ostaci su sahranjeni na partizanskom groblju na Savini.[3][4][5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Beograd 1984, str. 425.
  2. ^ Beograd 1984, str. 427.
  3. ^ Leksikon NOR 2 1980, str. 159.
  4. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 232.
  5. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 298.

Literatura[uredi | uredi izvor]