Pređi na sadržaj

Crkva Svetog Arhiđakona Stefana u Golubiću

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog Arhiđakona Stefana
Osnovni podaci
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija dalmatinska
Osnivanje1462.
PosvećenPrenosu moštiju arhiđakona Stefana
Lokacija
MestoGolubić (Knin)
Država Hrvatska
Koordinate44° 06′ 28.65″ N 16° 12′ 51.28″ E / 44.1079583° S; 16.2142444° I / 44.1079583; 16.2142444
Crkva Svetog Arhiđakona Stefana na karti Hrvatske
Crkva Svetog Arhiđakona Stefana
Crkva Svetog Arhiđakona Stefana
Crkva Svetog Arhiđakona Stefana na karti Hrvatske

Crkva Svetog Arhiđakona Stefana u Golubiću je hram Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi u Golubiću, u Republici Hrvatskoj. Pripada Eparhiji dalmatinskoj. Posvećen je Prenosu moštiju arhiđakona Stefana.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Crkva je sagrađena 1462. godine, blagoslovom zetskog mitropolita Josifa u čast Svetog arhiđakona Stefana. U izvještaju generalnog providura Frančeska Grimanija od 1758. godine, pominje se crkva Sv. Arhiđakona Stafana u Golubiću sa godinom podizanja 1462. i godinom obnavljanja 1681.[1] Istoričar i episkop dalmatinski Nikodim Milaš o gradnji crkve piše:

Ljetopis nam spominje daje 1450. g. prešao neki jači broj Srba iz Bosne u današnje Kotare i da su tada naselili današnje selo Kula Atlagića, a ujedno bilježi, da je iste godine podignuta bila pravoslavna crkva u čast sv. Nikole i to blagoslovom zetskog mitropolita Josifa. Blagoslovom istoga mitropolita bile su otvorene još tri crkve: u Pađenama u čast sv. Đorđa (1456), u Polači u čast sv. apostola Petra i Pavla (1458) i u Golubiću u čast sv. Stevana.[2]

U crkvi je do otadžbinskog rata čuvan izvjestan broj bogoslužbenih knjiga, a među najdragocjenijim su bili:

  • Jevanđelje štampano u Lavovu iz 1715. godine;
  • Jevanđelje iz 1721. godine;
  • Strasno Jevanđelje iz 1764. godine;
  • Knjiga kratkih pravila i pouka o dogmatima vjere izrađena u kijevopečerskoj Lavri 1768. godine.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Čolović 2011, str. 4, 15.
  2. ^ Milaš 1901, str. 162.
  3. ^ Čolović 2011, str. 19.

Literatura[uredi | uredi izvor]