Crkva Svetog arhangela Gavrila u Bagrdanu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog arhangela Gavrila u Bagrdanu
Crkvena porta Svetog arhangela Gavrila u Bagrdanu
Opšte informacije
MestoBagrdan
OpštinaJagodina
Država Srbija
Vreme nastanka1869. (1833—1836)
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Kragujevac
www.zaprokul.org.rs/LKP/Kragujevac/zavod_za_zastitu_spomenika_kulture.html

Crkva Svetog arhangela Gavrila u Bagrdanu podignuta je 1869. godine na mestu gde je bila starija crkva o kojoj se relativno malo zna. Kako je crkva sagrađena za vreme vladavine knjaza Miloša Obrenovića, može se pretpostaviti da je stara bagrdanska crkva sagrađena, najverovatnije, negde između početka 1833. i sredine 1836. godine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Do uspona crkvenog života u Srbiji dolazi početkom devetnaestog veka, posle ustanaka 1804. i 1815. godine kada se formira mlada srpska država. U njoj pravoslavna vera zauzima istaknuto mesto kao zvanična državna veroispovest. Zato je borba za crkvenu samostalnost bila jedan od najvažnijih nacionalnih i državotvornih zadataka još u vreme Prvog i Drugog srpskog ustanka.

Crkvenu autonomiju izdejstvovao je od Osmanlija knez Miloš Obrenović umešnom diplomatijom koja je rezultovala dobijanjem Hatišerifa 1830. godine. Tada su Srbi dobili pravo da postavljaju svoje vladike i da slobodno grade pravoslavne hramove.[1] Nakon toga kreće talas velike obnove parohijskog života u Kneževini Srbiji koji je podrazumevao intenzivnu izgradnju novih i obnovu postojećih hramova.

U sklopu tih promena u Srbiji 30-tih godina 19. veka u Bagrdanu prvo nastaje Stara crkva čatmara — Svetog arhanga Mihaila, a potom na njenim temeljima 1869. godine današnja nova crkva — Svetog arhangela Gavrila.

Osnivanjem samostalne Eparhije šumadijska sa sedištem u Kragujevcu, 7. maja 1947. godine, ovoj eparhiji pripala su namesništva: kragujevačko, lepeničko, temnićko, levačko, beličko, jaseničko, kosmajsko, opleničko i kolubarsko-posavsko. Po ovoj crkvenoj organizaciji crkva Svetog arhangela Gavrila u Bagrdanu ušla je u sastav Arhijerejskog namesništva beličkog.[2]

Stara crkva — Svetog arhangela Mihaila[uredi | uredi izvor]

U staroj crkvi, sagrađenoj s početka 19. veka prvobitno je bio hram Svetog arhangela Mihaila a ne Gavrila kao kod nove crkve.[3] Ona je bila sagrađena od čatme pa oblepljena blatom i slamom. Od utvari crkvenih bagrdanska crkva je posedovala: jedan putir, jedan krst, 15 ikona, 7 kandila, jednu kadionicu, jednu zvezdicu, jednu kašiku, jedno koplje, 2 diskosa, jednu petohljebnicu, jedno zvonce, 3 čiraka, jedan tasić i jednu kutiju za agnec.[3] Stara bagrdanska crkva je prema Spisku iz 1836. godine imala 15 ikona i nije posedovala temlo.[4]

Crkvena porta

Crkva nije imala zvona kao ni pokretno ni nepokretno imanje. Jedino je u porti postojalo (a i danas postoji) jedno vrlo staro zdanje u kome je 1842. radila škola.

Nova crkva — Svetog arhangela Gavrila[uredi | uredi izvor]

Na mestu ove stare crkve čatmare sagrađena je 1869. godine današnja crkva Svetog arhangela Gavrila, koja je 21. novembra 1869. godine, po ovlašćenju mitropolita Mihaila, osvećena od strane protojereja Miladina Milićevića protoprezvitera okružja jagodinskog, inače paroha varvarinskog.

Crkva i zvonik su renovirani 2012. godine. Projekat renoviranja spomen-kosturnice je u procesu izrade.

Spomen kosturnica u porti crkve

Crkva je sedište parohije i crkvene opštine Bagrdanske, koja bogoslužbenu delatnost obavlja u sastavu Arhijerejskog namesništva Beličkog Eparhije šumadijske.

Crkva je duhovno središte žitelja sela Bagrdan, Donji Račnik i Gornji Račnik.

Izgled[uredi | uredi izvor]

Nova crkva je jednobrodna građevina sa malim tornjem bez kubeta. Unutrašnjost je podeljena pilastrima na četiri dela. Crkva je živopisana 1987. godine od strane gospodina Zorana Đorđevića o čemu svedoči i natpis na fresci iznad ulaznih vrata.

Crkvena porta

U porti crkve se nalazi Kosturnica srpskih vojnika, nastradalih u periodu 1914—1915. godine. Takođe postoji i letnjikovac novijega datuma gradnje sa garniturom za sedenje parohijana.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Đ. Slijepčević, Istorija Srpske pravoslavne crkve, Od početka XIX veka do kraja Drugog svetskog rata, II, Beograd 1991, 295-352.
  2. ^ Istorija Eparhije šumadijske Na: Eparhija šumadijska Pristupljeno 11.8.2019.
  3. ^ a b AS-DS-IIBfINo 30/836, Spisak Crkve Bagrdanske nahodeće se u Srezu Lepeničkom Okr. Kragujevačkom i opisanije iste Crkve ponaosob u celom nje-nom sostojanijuju, list 432, čislo 16.
  4. ^ Srpska pravoslavna eparhija Šumadijska 1947-1997 – Šematizam, Kragujevac, 1997, 28

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]