Crni ponedeljak (1894)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Njufaundlendska novčanica od 4 dolara
Njufaundlendska novčanica od 2 dolara (1882)

Slom Njufaundlendske banke 1894. godine (engl. Black Monday (1894)),, poznat kao „Crni ponedeljak”, bio je jedna od prekretnica u istoriji Njufaundlenda pre Konfederacije.

Finansijski problemi bivše britanske kolonije su se pogoršali kada su dve komercijalne banke kolonije, Junion bank of Njufaundlend (osnovana 1854) i Komercijalna banka Njufaundlenda (osnovana 1858), obe locirane u Sent Džonsu, Njufaundlend, Kanada , postale nelikvidne i bankrotirale 10. decembra 1894. godine i nokada više nisu otvorene.[1]

Trgovci ribom sedeli su u upravnim odborima obe banke i sebi su odobravali velike i rizične kredite, zbog čega su banke imale opasno niske gotovinske rezerve što je dovelo do kraha.

Londonske banke suspendovale su kredit Komercijalnoj banci Njufaundlenda i zatražile isplatu nekih od njenih zajmova. Komercionalna banka nije bila u stanju da ispuni ove zahteve i bilo je prinuđena da se zatvori dva dana kasnije. Usledilo je bankarstvo i same banke i na štedionicama. Državna štedionica je uspela da prebrodi krizu, ali je banka istog dana bila prinuđena da se zatvori, da se više nikada ne otvori.[2]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Bankrotstvo je imala katastrofalan uticaj na trgovinu i zapošljavanje u koloniji. Mnoge porodice su ostale u bedi. Slom je doveo Njufaundlend na ivicu bankrota i rezultirao pregovorima ulaska Njufaundlenda u Kanadsku konfederaciju. Takođe je istakla slabost njene privrede i sistema kreditiranja, praćenja isplata plata, od kojeg je zavisila.

Preko milion dolara u novčanicama i Komercijalne i Union banke je obezvređeno, barem privremeno. Štedni računi su naglo oslabili i zemlja je bila u opasnosti da nemože izmiriti svoj javni dug.[3]

Direktori banaka su uhapšeni i optuženi za krađu i zaveru (svi su oslobođeni 1897). Nezaposleni radnici održali su ulične demonstracije tražeći hranu i posao. Vlada se suočila sa rastućom nestabilnošću i prošla je kroz tri premijera za dva meseca.

Kanadske banke su počele da pristižu u roku od dve nedelje nakon pada: Banka Nove Škotske, Banka Montreala, Kanadska trgovačka banka i Trgovačka banka Halifaksa (sada Kraljevska banka Kanade). Banka Montreala je prihvatila vladin program početkom 1895. godine, a zemlja je usvojila kanadsku valutu u januaru iste godine. Bio je to početak velikog uključivanja kanadskih banaka u ekonomiju Njufaundlenda, što je bio važan faktor da se Njufaundlend na kraju pridružio Konfederaciji 1949. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]